DR. MUSTAFA CERIĆ: Nije davno bilo kada je slučaj „Pogorelica“ trebao poslužiti za promjenu karaktera bosanske odbrane grada i države, kada se htjelo prikazati Bošnjake nasilnicima i teroristima. Dakako, slučaj (ne)časne dodjele nagrade Nevenki Tromp liči na „Pogorelicu“ zato što se na sličan način želi pokazati da se Bošnjaci, nekada na čelu sa Alijom a sada na čelu sa Bakirom Izetbegovićem, samo-ubijaju u Bosni i samo-negiraju genocid nad sobom u Srebrenici, poput Ukrajinaca, koji se samo-ubijaju u Ukrajini i samo-provode genocid nad sobom u Buči. Bio sam nedavno u Ukrajini. U Ramazanu! Sa istim žarom protesta protiv stigme, koju se žalilo zalijepiti Bošnjacima zbog „Pogorelice“, dižem moj glas protiv (ne)časne dodjele nagrade Nevenki Tromp, kojom se hoće žrtva opsade Sarajeva proglasiti krivom kako bi se abolirao džellat zvani Slobodan Milošević.

Kantonu Sarajevo bi bilo bolje da je ovu nagradu ili šta god da je ovo, dao bilo kome drugom, i to baš tako, bilo kome, nego što su je dali Nevenki Tromp. Bukvalno bilo kome, samo ne ovoj bjelosvjetskoj prevarantici. Da ima obraza, sâma bi je odbila. Ali obraz, je pitanje morala i časti. (Aleksandar Kontić)

Nevenka Vikić-Tromp, dakle, nije bitna ni likom ni djelom, ali je zastrašujuće bitan njezin koncept o bošnjačkoj samoubilačkoj politici o samo-negaciji srpskog (srbijanskog) genocida nad Bošnjacima, koncept kojeg je vlast Kantona Sarajeva bespogovorno prihvatila i svojom (ne)časnom nagradom uzvisila sramni lik i djelo Trompove.

[U Odbor za javna priznanja Kantona Sarajevo su imenovani u januaru 2019. godine: kao predsjednik Elmedin Konaković (Narod i pravda), za zamjenika Amra Junuzović-Kaljić (NBL), za članove: Segmedina Srna Bajramović (SDP), Sead Milavica (DF ), Zvonko Marić (SBB), Smiljana Viteškić (SDA) i Edin Forto (Naša stranka)].

Ovu je naopaku i zloćudnu pamet i namjeru sadašnje vlasti Kantona Sarajevo slobodoumni publicista i istraživački novinar Sead Omeragić najuvjerljivije pokazao i dokazao tako da nema potreba da se bavim ni Trompovom ni njezinim sarajevskim promotorima.

Otvori link OVDJE.

Međutim, imam potrebu, nakon svega, da podijelim sa mojim Bošnjacima u ovim mubarek ramazanskim danima začuđenost i zabrinutost zbog teze, koja očito ovih dana prolazi u Sarajevu, o tome da su Bošnjaci, prije svih Bakir Izetbegović, krivi za sve što im se dogodilo oko odbijanja tužbe za reviziju odgovornosti Srbije za genocid pred mešunarodnim sudok pravde u Haagu.

Ne abolirajući nikoga za eventualne propuste na putu podizanja tužbe za reviziju protiv Srbije, ali Nevenka Tromp je posljednja osoba, koja ima pravo da o tome govori zato što je dokazivo da je paušalna, pristrana i zlonamjerna kad je riječ o Bosni i Bošnjacima.

Nevenka Tromp je zaštitnik hrvatskog „udruženog zločinačkog poduhvata“ i čuvar svetosti lika i djela Franje Tuđmana.

Onaj koji po difoltu mrzi muslimane (i pravoslavce) u Bosni ne može biti mjera objektivnosti a kamoli počasni građanin Sarajeva.

Uostalom, ko sprečava sadašnju vlast Kantona Sarajevo da iznova pokrene tužbu za reviziju protiv Srbije na čelu sa Nevenkom Tromp?

Niko ih u tome ne sprečava, kao što ih niko nije spriječio da (ne)časno nagrade osobu, za koju Aleksandar Kontić kaže: - Mogli su dati bilo kome drugom, i to baš tako, bilo kome, nego što su je dali Nevenki Tromp. Bukvalno bilo kome, samo ne ovoj bjelosvjetskoj prevarantici.

Naravno, ima, ima časnih svjetskih tužitelja i sudija, koji su bukvalno oboljeli, slušajući priče bošnjačkih/bosanskih žrtava srpskog genocida u Haagu, koji zaslužuju poštovanje cijelog svijeta a kamoli Sarajeva, ali oni nisu pod radarom pažnje elitnog Odbora za javna priznanja Kantona Sarajevo.

Ovom Odboru je bliža lokalna protuha, koju krasi samo jedna osobina, a to je mržnja prema SDA, mržnja prema Aliji i Bakiru Izetbegoviću. U stvari, ova osobina je Nevenku Tromp i uzdigla na prijestolje „(ne)časne građanke Sarajeva“.

Nisam tu da branim ni SDA, ni Aliju ni Bakira, ali jesam tu da kažem mojim Dobrim Bošnjacima da se osjećam isto onako kao što su se jučer osjećali Francuzi, koji su glasali za (ne)poželjnog Emanuela Makrona zato što je Marine Le Pen mnogo nepoželjnija od njega.

Da, to sam vam htio reći, moji Bošnjaci, da nakon dodjele (ne)časne nagrade Nevenki Tromp i mi smo, kao neki Francuzi jučer, u istoj poziciji da od dva loša biramo manje lošeg, onog koji nam manje vrijeđa inteligenciju. Ponekad nam i on vrijeđa inteligenciju, ali mnogo manje od ovih koji nas ubijaju u zdrav mozak sa Nevenkom Tromp.

Nije davno bilo kada je slučaj „Pogorelica“ trebao poslužiti za promjenu karaktera bosanske odbrane grada i države, kada se htjelo prikazati Bošnjake nasilnicima i teroristima.

Dakako, slučaj (ne)časne dodjele nagrade Nevenki Tromp liči na „Pogorelicu“ zato što se na sličan način želi pokazati da se Bošnjaci, nekada na čelu sa Alijom a sada na čelu sa Bakirom Izetbegovićem, samo-ubijaju u Bosni i samo-negiraju genocid nad sobom u Srebrenici, poput Ukrajinaca, koji se samo-ubijaju u Ukrajini i samo-provode genocid nad sobom u Buči.

Bio sam nedavno u Ukrajini. U Ramazanu!

Sa istim žarom protesta protiv stigme, koju se žalilo zalijepiti Bošnjacima zbog „Pogorelice“, dižem moj glas protiv (ne)časne dodjele nagrade Nevenki Tromp, kojom se hoće žrtva opsade Sarajeva proglasiti krivom kako bi se abolirao džellat zvani Slobodan Milošević.

Nije li u tome i objašnjenje zašto se ne smije ni imenom prozvati, čak ni na tridesetu godišnjicu sjećanja na opsadu Sarajeva (5. april, 2022), nijedan snajperista, nijedan minobacač, nijedan granatdžija, koji su terorizirale građane Sarajeva sa okolnih sarajevskih brda 1425 dana i noći, a kamoli da se ijedan od njih privede pravdi na sud bosanske države?

Mislio sam da će nekoć uvaženi bosanski borci, koji su iz nekih razloga prisegli uz takozvanu sarajevsku „Trojku“ utjecati na one, kojima ni Bosno ni Bošnjaci/Bosanci nisu vele na srcu, ali izgleda da se dogodilo obratno.

To društvo nedodirljivih uvelike utječu na jednom časne bosanske borce da se priklone njihovoj logici, koju im kreira „ bjelosvjetska prevarantica“ (Aleksandar Kontić).

Dragi moji,
Nemoj da vas zbunjuje što vam uvu bitki za našu čast i slobodu najavljujem u Časnom Ramazanu jer velike i presudne bitke muslimani su vojevali i izvojevali baš u Ramazanu, kao što je Bedr.

Ova bitka za čast i slobodu Sarajeva jeste naš Bedr, gdje nas je, čini mi se, sve manje u odnosu na one, među kojima ima i jedan akademik sa FIN-a, koji bi da nam se umjesto ilahija pred iftar pjeva Mocertova peta simfonija, kao nadahnuće sa sedmog neba.

(Akademik je promašio temu, ali to se dešava akademicima koji ne znaju razliku između Mocarta i Beethovena: https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Simfonija_br.5(Beethoven).

Ako ovako nastave, nemojte se iznenaditi kada budu tražili da se umjesto ezana sa munare pjeva Šekspirova soneta, jer je i to nadahnuće sa sedmog neba, nadahnuće koje akademika sa FIN-a uzdiže u najviše spiritualne visine, dok ga ilahije i ezan frustriraju pred iftar.

No, ima jedna istina, a to je: - Mnogo je malih četa odanih istini i pravdi, pobijedilo velike čete predanih laži i nepravdi!

Allahu Svemogući, osnaži nas da ostanemo u pameti! Amin!

Allahu Sveznajući, pouči nas da znamo razlikovati istinu od laži! Amin!

Allahu Milostivi, omili nam sve ljude dobre volje! Amin!