Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)

DR. MUSTAFA CERIĆ: Je li moguće da je za Ustavni sud Bosne i Hercegovine važnije da se odgovori dvjema apelanticama, ma ko one bile, te da im se isplati naknada za predugi duševni bol od sedam godina nego za 300 sarajevskih građana, čiji duševni bol traje 30 god. zato što tužitelji, Bošnjaci napose, ne pokazuju ni truna empatije prema 11000 žrtava srpskog terora od kojih su 1601 sarajevsko dijete. Moji Bošnjaci, ko smo mi zapravo? Zar je moguće da smo toliko odrvenili da nas se to ništa nit tiče nit dotiče i to baš u ponosnom i junačkom Sarajevu?

Dragi moji Bošnjaci ma gdje bili,

Ramazan (1443/2022) je u Bosni prošao u miru i pobožnosti.

Čini se da nije nikad bilo više posteća kao ovoga Ramazana, nikad više mukabela, nikad više vazova, nikad više noćnih namaza, nikad više zajedničkih iftara, nikad više ljudi ozarenih lica baš zbog toga što su mogli da se druže bez maski i straha od korone.

Čine se, također, da nikad nije bilo više komšija nemuslimana, koji su zajedno iftarili sa muslimanima postećima.

Bajram je, isto tako, bio mnogo više pobožan i svečan.

Džamije su bile prepune kako na selima tako i gradovima. I bajramske poruka hatiba bile su jasnije i glasnije nego ikada.

Ljudi su dijelili bajramske čestitke s osmjehom na licu iz duše i srca.

Djeca su, kao i uvijek, bila najradosnija i najljepše obučena. Dobili su mnogo bajramluka.

Ništa nije slučajno. Danas (utorak, ševal 2, 1443/ maj 3, 2022) je „Dan šehida“; danas je i „Dan sjećanja“ na junačku obranu bosanskih vitezova glavnog grada bosanske države u sarajevskoj „Dobrovoljačkoj“.

Nekoliko dana prije Bajrama, Tužilaštvo nezavisne, suverene i međunarodno priznate bosanske države podiglo je po treći puta, uz svestranu neprincipijelnu potporu bosanskog entiteta Eresa, neutemeljenu optužnicu protiv deset osoba, koji su stali na put JNA, vojski koja je imala namjeru da kroz Blitzkrieg zauzme glavni grad bosanske države u korist velikosrpske hegemonije.

Unatoč jasnom stavu Haškog tribunala o tome da je “Konvoj JNA bio legitimni vojni cilj te da je napad na njega bio prima facie, zakonit.”

I unatoč činjenici, koju su Janet Manuell i Aleksandar Kontić utvrdili, pregledom predmeta u jedinici Pravila puta Rimskog Sporazuma u Haškom tribunalu, da, po međunarodnim standardima, ne postoji osnovana sumnja protiv bilo kojeg bosanskog branitelja glavnog grada u „Dobrovoljačkoj“.

Sve o nepostojanju krivičkog slučaja „Dobrovoljačka“, Haški tribunal je uredno dostavio na uvid entitetu Eres 8. maja 2003. god.

Dakle, unatoč i uzinad svemu tome, Tužiteljstvo bosanske države, gdje sjedi veliki broj Bošnjaka/Bosanaca, iznova je podiglo optužnicu protiv branitelja grada u vezi sa „Dobrovoljačkom“.

Pored toga, Milutin Kukanjac je uredno izjavio: „Činjenica je da je poginulo šest ljudi (JNA). Kažu mi da je poginulo 199 ljudi. Ja sam maltene toliko imao u koloni, to su strašne stvari, to je propaganda“.

Kao što je propaganda i današnji javni skupova u ulici Hamdije Kreševljakovića u Sarajevu.

Nije sporno da se obilježi svako i svačije stradanje. Ali je sporno, da se podiže optužnica protiv branitelja glavnoga grada bosanske države nakon što je Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine 2012. godine obustavilo istragu oko „Dobrovoljačke“ zato što je Haški tribunal utvrdio da nema osnove za optužbu.

Sporno je, međutim, što Tužiteljstvo Bosne i Hercegovini ni nakon 30 godina nije podiglo nijednu optužnicu protiv srpskih snajperista, minobacačlija i granatdžija, koji su terorizirali građane Sarajevo – 1425 dana i noći.

Zamislite, Bošnjaci moji, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, gdje sjede i Bošnjaci, napravio je 2018. god. pravni presedan naloživši državi da plati (2.000 KM) obeštećenje dvjema apelanticama jer su predugo čekale na odgovor tužitelja, a Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine da im se u roku od tri mjeseca odgovori zašto je obustavljena istraga za „Dobrovoljačku“ 2012. god.

Ljudi moji, pa je li to moguće?!

Je li moguće da je za Ustavni sud Bosne i Hercegovine važnije da se odgovori dvjema apelanticama, ma ko one bile, te da im se isplati naknada za predugi duševni bol od sedam godina nego za 300 sarajevskih građana, čiji duševni bol traje 30 god. zato što tužitelji, Bošnjaci napose, ne pokazuju ni truna empatije prema 11000 žrtava srpskog terora od kojih su 1601 sarajevsko dijete.

Moji Bošnjaci, ko smo mi zapravo?

Zar je moguće da smo toliko odrvenili da nas se to ništa nit tiče nit dotiče i to baš u ponosnom i junačkom Sarajevu?

Zar je moguće da se ne pitamo, da ne vičemo, da ne protestiramo sa pitanjem ko će i kada obeštetiti hiljade žrtava opsade Sarajeva, koje 30 godina čekaju makar istragu Tužiteljstva Bosne i Hercegovine?

Zar je moguće da Bošnjaci, koji sjede u Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine, baš zato što su Bošnjaci, nemaju ni dušu ni srce ni pameti ni volju da osjete, da se probude, da rade, da se bore za istinu, koja im se jasno servira iz Haaga te za pravdu, koja je svima očita – zar je moguće da se ti Bošnjaci u Tužilaštvu Bosne i Hercegovini nisu zapitali šta će reći svojoj djeci i svojim unucima, šta si ti babo, šta si ti djede, učinio dok si sjedio u Ustavnom sudu da se ne zloupotrijebi tvoja odluka o „Dobrovoljačkoj“ za postizanje velikodržavnih ciljeva Srbije da se proglasi političko rukovodstvo Rrepublike Bosne i Hercegovine krivim kako bi mu se krivo presudilo te šta si ti babo i ti djede učinio da se vrh Ministarstva Unutrašnjih Poslova Republike Bosne i Hercegovine Rrepublike i Teritorijalne odbrane ne okrivi i da se krivo ne presudi karakter agresije na Bosnu i genocid na Bošnjake/Bosance?

Da, Bošnjaci moji, sva ponovljena priča oko „Dobrovaljačke“, današnji javni skupova u ulici Hamdije Kreševljakovića u Sarajevu te odluka Ustavnog suda da se isplati naknada za predugi duševni bol apelanticama, nije ništa drugo već planski pokušaj da se promijeni, da se preokrene karakter srpske agresije na Bosnu i genocid nad Bošnjacima/Bosancima u korist Vulinovog/Vučićevog „Srpskog sveta“.

Onaj kojem to nije jasno, prespavao je 1425. dana i noći srpskog granatiranja Sarajeva.

Taj ne zaslužuje da sjedi u državi na mjestu gdje se odlučuje o sudbini Bosne i Bošnjaka/Bosanca.

Taj zaslužuje prijezir i svaku osudu, jer ne radi svoj posao savjesno i odgovorno.

Bošnjaci moji ma gdje bili, vrijeme je da se probudimo. Svi do jednog i jedan za sve. Pitat će nas potomci, gdje smo bili dok se odlučivalo o njihovoj sudbini.

Neće biti dovoljno da im kažemo da smo klanjali i postili, da smo bili u džamiji na noćnim namazima, da su nam džamije bile prepune klanjača na Bajramu.

Uz to bit će potrebno da im dokažemo da smo bili u rovovima u obrani granica bosanske države i zaštiti časti i slobode Bošnjaka/Bosanac!

Tako nam Allah pomogao da budemo na pravoj liniji odbrane našeg opstanka i ostanka, kao nacije i države! Amin!