Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt |
Bosniaks.Net
![]() |
|||
![]() |
Kolumne
![]() KONSTITUTIVNOST GRAĐANA
Međunarodna zajednica je podržala pravo na razvojni kontinuitet jednog društva. Odmah potom izbija rat, zato što vrijednosti politike sa početka teksta nisu dobile međunarodnu podršku a protagonisti istih nisu htjeli odustati od ciljeva. Politika autonomije u pokušaju, proglašava samoupravu Herceg-Bosne u augustu 1993. Ni vrijednosti te politike ne dobijaju međunarodno priznanje. Potom počinju sukobi između HVO-a i legitimne bosanskohercegovačke vojske. Put ka rješenju kolizije između prava na samopriznanje, društvenog dogovora, održivog razvoja i međunarodnih normi trasirani su pogrešnim i to vojnim metodama. Tada zalutale politike i danas drže bosansko društvo taocem, a to društvo ima svoje zagarantovano mjesto pod nebom. Kao što to ima i svako dugo društvo, pa i hrvatsko i srpsko u svojim državama. Početkom 1992., u raznim krajevima Bosne se bilježe prvi zločini i teror nad civilima. Prvobitno sporadični i pojedinačni obrisi zločina, poprimaju u Prijedoru u periodu maja 1992. prvu formu sistematičnog i organiziranog zločina. Monstruozno kreativna, logistički dobro pripremljena opsada Sarajeva traje četiri godine i rezultira sa mnogo ubijenih civila. Ni djeca nisu pošteđena tog sistematskog teroriziranja jedne zajednice. Kulminacija osmišljenog uništenja jednog društva i države zaokružuje se genocidom nad Bošnjacima u Srebrenici 1995. Bošnjaci postaju znakovito najveća žrtva zagovornog, planskog i ustrajnog razaranja jednog posebnog društva. Ta politika razaranja jednog društva je i danas aktuelna, toliko je dominantna da druge politike susjednih država, koje nisu na tom istom tragu, gotovo više da ne postoje. Bosansko posebno društvo, potpuno jedinstveno po životu, govoru, mentalitetu i kulturi nastalo je sabiranjem i miješanjem prvobitno vjerskih a potom i etničkih posebnosti pojedinaca. Svoju najveću kreativnost u modernoj historiji, to društvo je pokazalo osamdesetih godina prošlog vijeka kad se ujedinilo po bosanstvu bez zapostavljanja drugih posebnosti te u periodu agresije na Bosnu kad se svakodnevno osmišljavalo preživljavanje. Dakle jednom u miru i jedinstvu drugi put u ratu i ludilu. Da bi prevazišli ovaj teški period trebamo biti ponovo slobodni u kreativnosti i ujedinjeni u bosanstvu. Za bosanstvo se ne traži mnogo odricanja a zauzvrat nudi sigurnost i stabilnost kroz jedinstvo. Šta je za kuću višekatnicu temelj, za demokratiski razvoj i jedinstvo društva to je dobar narod i dobri pojedinci. Na osnovu mog višegodišnjeg iskustva i rada sa raznim ljudima širom države i van nje, mogu reći da narodi na Balkanu posebno u Bosni i Hercegovini imaju dobru bazu za postizanje višeg nivoa jedinstva potrebnog za novo vrijeme. Ako se izuzmu loše generisane politike i ideologije razaranja društva sakrivene iza narcisoidnog tumačenja konstitutivnosti, ostane prije svega prirodna i dobra narodna baza. To prirodno jedinstvo naroda u Bosni generiše dodatnu vrijednost da budućim generacijama, koje će se još rađati, život bude bez razvojnih opterećenja i smetnji. Mi moramo sebi priznati čim je rat zaustavljen, unatoč svim problemima i preprekama, istog trenutka je krenula reintegracija koja je na našu čast svojstvena i jedinstvena u svijetu. A to je opet bilo moguće jer se naše društvo, koje je pretrpilo veliku moć razaranja, vraćalo u svoje prirodno stanje. Dejtonski sporazum vole nazvati luđačkom košuljom, ja bih ga više uporedio sa medicinskim fiksatorom koji je pomogao stabiliziranje i ozdravljenja društva. Vrijeme da se dejtonski fiksator ili skine ili podesi na neke druge vrijednosti da se omogući bolja pokretljivost. Sada, kad vidimo sa koliko entuzijazma i energije neki zagovaraju odbranu svoje konstitutivne dominacije po kvadratnom metru zemlje, još uvijek nije jasno zašto veliki dio društva šuti na takve zahtjeve. Ako bi ovaj veći i tiši dio javnosti, intenzivnije zagovarao jednakost ljudi u državi unitarnoj po sigurnosti, stabilnosti i održivom razvoju a decentraliziranoj po kulturi, etnosu i regijama, opet bi bilo teško promjeniti ovu beskompromisnu politiku zloupotrebe konstitutivnog prava sa funkcijom razaranja društva. Nekad pomislim kako smo samo beznadežno opterećeni različitostima a opet sa druge strane svijest o bitnosti i predosti tih raznolikosti, potaknu me da vidim suštinu ljudskog integriteta. Kad bih bio dovoljno hrabar, rekao bih da je taj u ratu i zlu dokazani integritet bosanskog čovjeka, za nas još uvijek nerazumljiv i veći od svega lijepog što govorimo o sebi, plod jedne ogromne dobrote, duboke mudrosti i dugo sabiranih raznolikosti. Ali nisam. Teško je biti kreativan u politici. Pozicija i uticaj su dominantne vrijednosti u politici a isključivost i zaguljenost su metode njenog opstanka. A opstanak je veoma bitan. I dok se politika po vertikali brine za pozicije, po horizontali se rasipa sloj po sloj društva. Ako se tome dodaju navike novih generacija da sve počinje i završava sa smartfonom, zaista se može postaviti pitanje o našim penzijama. Žalosno je, da zbog nekog, nismo u stanju napraviti društveni projekat koji će trajati barem stotinu godina. Čuo sam da se još i danas u Jerusalemu koristi dio puta koji je poslanik Isa a.s. popločao svojim rukama. Našoj današnjoj mladeži je lakše da, na dan obilježavanja stradanja Bošnjaka i njihove djece u Prijedoru, organizuje javnu rođendansku proslavu nekom neznatnom liku, nego naprimjer organizuje da se na taj dan posadi stotinu i šest sadnica, koliko je ubijene djece Prijedora. Neki naši novi klinci nisu još svjesni svoje odgovornosti a o odgovornosti predaka da ne govorimo. |