Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac: Partizanski spomenik kao simbol antifašističke borbe, te naše istirijsko nasljeđe, koje nam je izradio veliki i genijalni umjetnik Bogdan Bogdanović, doživljava neviđenu sramotnu devastaciju, u kontinuitetu i više puta, ali ovaj slučaj je za konačnu i sudbonosnu osudu našeg neprijatelja, veoma znanog mostarcima, ako ne i cijeloj našoj bosansko-hercegovačkoj javnosti.

Poštovani i dragi moji Bosanci i moje Sarajlije, da li da vam se javljam ili ne iz nekada lijepoga grada Mostara.
Njegov najveći nacionalni spomenik u lijepoj nam Bosni i Hercegovini, prve kategorije ovih spomenika, grubo i histerično je po ko zna koji puta devastiran.
Treba ovo nazvati pravim imenom, nikakvi vandali niti je njihov čin, već su ovo učinile ustaše i ortodoksni nacionalisti iz redova hrvatskoga naroda, dakle isti oni koji su i 09.maja 1993 godine započeli trijebiti sve Bošnjake i patriote iz grada Mostara, zatvarajući ih u logore i znatan dio trajno otpremiti u treće zemlje.
Dakle, tokom noći svi „kameni cvjetovi“ njih oko 700, mostarskih antifašista uništeni su, iščupani i razbijeni na komadiće, sa ispisanim imenima.
Partizanski spomenik kao simbol antifašističke borbe, te naše istirijsko nasljeđe, koje nam je izradio veliki i genijalni umjetnik Bogdan Bogdanović, doživljava neviđenu sramotnu devastaciju, u kontinuitetu i više puta, ali ovaj slučaj je za konačnu i sudbonosnu osudu našeg neprijatelja, veoma znanog mostarcima, ako ne i cijeloj našoj bosansko-hercegovačkoj javnosti.
Najnoviji čin donošenja i usvajanja i nekog zakona za policiju, sa nakaradnim ustrojem, podjela na Hrvate i Bošnjake, u ovome gradu dovoljno slikovito ukazuje, kakva nam je to policija i ko sa njom upravlja.
Nije nikakvo čudno, da ta ista policija nije čula u noći i usaglašenu, usmjerenu kolektivnu razbojničku akciju, ovakvoga urušavanja značajnog spomenika u ovome gradu?
Kako to mnogi žele kazati, simbolom zajedništva i cjelovitoj antifašističkoj borbi u vremenu Titovog doba i naših partizana, a možda su se ovakvi ideali i idoli razumjevali samo u njegovom vremenu, ali moramo mbiti svjesni činjenice da su te ljudske i moralne vrijednosti, pouke i poruke, već poodavno debastirane, kao i ovaj i slični spomenici.
Došli su nacionalisti na vlast i ovaj naš nacionalizam nas i ubija, gore i opasnije od proteklog fašizma?
Primjera je bezbroj, uostalom i genocidne tvorevine u BiH, Republika srpska i Herceg Bosna, su ponajbolji primjer ove naše agresorske borbe i gnusnih zlodjela širom zemlje.
Međutim, koja je mostarska realnost; citiram , „Ono što je sigurno jeste da Dragan Čović u nedavnoj posjeti Izraelu sagovornicima nije kazao da su u dijelovima Bosne i Hercegovine, u kojima HDZ, ima vlast, ulice nazvane po nacistima i fašistima i njihovim saradnicima. Najeklatantniji primjer za to su ulice Mostara nazvane po ustašama Mili Budaku, Juri Francetiću, Mladenu Lorkoviću, Anti Vokiću i Đuri Spuževiću.
Oni i mnogi drugi bili su istaknuti pojedinci u Nezavisnoj državi Hrvatskoj (NDH) pod čijim je kvislinškim režimom tokom Drugog svjetskog rata ubijeno više od 12.000 bosanskohercegovačkih Jevreja.
Nazivanje ulica po njima je dio HDZ-ove glorifikacije zločinaca iz Drugog svjetskog rata, kao i iz posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini. Čoviću ništa nije bilo sporno da hrvatski pjevač, koji promiče nacističke i fašističke stavove, Marko Perković Thompson 2017. održi koncert u Mostaru. Sastavni dio svakog Thompsonovog koncerta je ustaški pozdrav "Za dom spremni."
Bio je i u Bleiburgu na kojem se također promovira ustaštvo, a dočekao je i ratnog zločinca Darija Kordića koji je osuđen na 25 godina zatvora zbog ubistva 116 civila u Ahmićima. Ne pristaje na okončanje onoga što je svojstveno aparthejdu - "dvije škole pod jednim krovom".
Sve ove anticivilizacijske pojave su problematizirane u mnogim međunarodnim izvještajima o Bosni i Hercegovini.
U Čovićevo odavanje počasti žrtvama nacizma i fašizma možda će se i moći vjerovati onda kada on i HDZ prestanu glorificirati i pravdati ratne zločince te priznaju zločine počinjene u ime naroda kojem pripadaju. To se odnosi i na sve ostale političare, neovisno o nacionalnosti, koji verbalno proklamuju antifašizam, a u praksi rade suprotno od toga” /završen citat S. Puhala /
Sve laži i obmane, prema Gebelsu da bi te laži postale istionite, aktuelni čelnik HDZ-a Dragan Čović, nazvan od uglednih Hrvata i “grobarom hercegovačkih Hrvata“ u kontibuitetu izjavljuje da su njegovi Hrvati “ugroženi“ zanemarujući njihovo diskriminatorsko djelovanje na ovim prostorima, majorizaciju u sistemu vlasti i uzurpaciju industrijskih objekata u gradu Mostaru, kao Aluminij, Soko i ine tvrtke.
U ličnoj zabludi i nepodnošljivoj propagandi svojih nastojanja i bolesnih amicioznih težnji da uspije na izborima za funkciju člana Predsjedništva, permanentno napada patriotu i dokazanog rodoljuba, rođenog Hrvata Željka Komšića, prije svega da nije Hrvat i da je drugi član Predsjedništva iz reda Bošnjaka.


Naša javnost treba da zna da je Mostar podjeljen grad, ovaj sa ustaškim ulicama od Budaka do Lorkovića i ini, gdje su sve ulice heroja iz drugog svjetskog rata izbrisane, kao i ovaj drugi tzv. slobodarski gdje su Bošnjaci dominantni i gdje još uvijek postoji ulica druga Tita.
Svakako da u ustaškoj agresiji na ovaj grad nije ostao ni svjetski spomenik arhitekture, naš „ Stari most „ a danas se u ovom postdejtonskom periodu redovno atakuje i na ovaj posljednji spomenik, naše slavne partizanske i istorijske prosloti „Partizansko spomen groblje“ koje se permanentno urušava.


Međutim, ustaška ideologija iz vremena NDH imala je svoje korijene, na kojima se upravo i nastavila realizirati ista takva i sa Franjom Tuđmanom i njegovim jaranom Slobodanom Miloševićem, kao i sa njihovim saradnicima i slijedbenicima ili nasljednicima, sa Matom Bobanom i do današnjih dana, njihovim velikim nacionalistima i dokazanim „rušiteljima blizancima“ upravo Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom.


Konstitutivni fašizam među nama je na djelu, sa našim najvećim „rušilačkim blizancima“ i ortodoksnim nacionalistima, Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom.