U evropskim prijestolnicama sve više sazrijeva svijest o neophodnosti lakšeg prevođenja BiH u kandidatski status EU. Pred vratima Unije kao kandidati danas stoje BiH, Ukrajina, Moldavija i Gruzija. Sve napadnute ili potencijalne žrtve Rusije. Nekadašnji šefovi OHR-a Schwarz-Schilling i Inzko, npr., zatražili su da se preskoče sve birokratske procedure za prijem BiH u članstvo EU. Zbog stalnih opstrukcija BiH dosada nije imala šansi ni da proviri kroz vrata Unije. Nedavno se u Bruxellesu pokazala sva golgota bh. „spora“. Zbog višegodišnjeg bosanskog tapkanja u mjestu predsjednik Slovenije Borut Pahor je odlučio zatražiti promjenu neučinkovite evropske strategije. Nakon trilateralnih razgovora na Brionima sa predsjednicima Hrvatske i Austrije, Pahor je zahtijevao od EU dâ BiH da status kandidata i to bez uvjeta i pregovora. No, činjenica je da Bruxelles nema ideja šta uraditi sa BiH. Tamošnji birokrati, a posebno neskloni nam Mađar Oliver Varhelyi, nisu za to da Evropska komisija preporuči Savjetu odobravanje kandidatskog statusa BiH. Kaže da zemlja nije ispunila reformske zadatke, a posebno 14 ključnih prioriteta iz tog dokumenta. Za austrijskog kancelara Nehamera je, međutim, nezamislivo da glasa za ukrajinski status a da isti ne bude odobren BiH. Slično misli i hrvatski predsjednik Milanovića. Šta će sada biti? Moguća su sva rješenja. Konfuziju unosi i nezvanični prijedlog Francuske o Evropskoj političkoj zajednici, koja za potencijalne zemlje predstavlja skoro nemoguć pristup. To je, zapravo, jedno veliko NIŠTA. Bliži sam tomu da se BiH neće dati zeleno svjetlo. Pohvaliće je za ispravan odnos prema ruskoj agresiji na Ukrajinu i za sankcioniranje Moskve i to će biti vjerovatno njen jedini benefit. Aplauz, međutim, neće uvesti BiH među kandidate. EU predugo pokazuje nesposobnost, ispoljava neznanje i nezainteresiranost da utiče na bosanske događaje. Kao da u Bruxellesu „zaboravljaju“ i prećutkuju da proevropska većina u BiH podržava briselske zahtjeve, a da ih retrogradna manjina očigledno izbjegava. Imamo rezultat je da je cijela BiH danas talac ovih drugih. Komšićev DF je predlagao zakonska rješenja iz Mišljenja Evropske komisije, ali su HDZ i SNSD blokirali usvajanje tih zakona. I stvarno, umjesto približavanja došlo je udaljavanja. Pošto je očigledno da bh. strane ne mogu pronaći rješenje za ovu jednačinu, EU bi morala uzeti BiH „pod svoje“, a to se postiže davanjem kandidatskog statusa. No, većina se boji vrućeg bosanskog krompira. Kako god, morali bi „stratezi“ u EU znati da u slučaju ruske pobjede u Ukrajini, Moskva ponovo kreće na Zapadni Balkan. Oni su zaustavljeni trenutno, ali bi uz pomoć „neutralne“ RS mogli doći na granice Unije (50 km od Zagreba). U slučaju dobijanja kandidatskog statusa BiH bi dobila novi impulus da se izvuče iz ovog začaranog kruga. Zbog naše javnosti ističem da pitanje integracije BiH nije od jučer. Alija Izetbegović ga je stavljao svakodnevno u sam vrh priorititeta. Pokušavali smo tako dobiti podršku SAD za prijem u evroatlantske integracije. U susretu sa izaslanikom Gelbardom 8.12.1998. Izetbegović je pitao od riječi do riječi: „Šta je prvi korak? Da li prvo unutrašnja integracija BiH pa ulazak takve države u Evropu ili ulazak u Evropu, pa onda okončanje procesa unutrašnjeg srastanja?“ Smatrao je cjelishodnijim drugo rješenje (Alija izbliza, knj. I, str. 325). Ovo je ponovio i Javieru Solani: „Pogrešan je pristup da se integriranje izvrši iznutra, pa tek onda sa Evropom. Svaka integracija sa Evropom u prvom krugu demotivirala bi snage...uključujući i bošnjačku.“ (Alija izbliza I, str. 332). Ovake naše stavove „previđali“ su svi medijatori koji su prolazili kroz Predsjedništvo BiH. Oni su tražili da se integriranje vrši iznutra. U isto vrijeme srpski i hrvatski nacionalisti su radili na razvaljivanju BiH. Posljednjih godina vrlo otvoreno, pokušavajući izgurati Visokog predstavnika iz BiH i tako disoluzirati BiH. Jedni preko trećeg entiteta, a drugi su svakodnevno stvarali institucionalne uslove, koji su kuliminirali prošle godine. Pri tome su vješto birali saveznike. Srbi su se „ugurali u krilo“ Rusima (i malo Mađarima), a Hrvati su preko Zagreba pokušali prići EU. Bošnjaci su, nažalost, ovdje statirali vjerujući u instrumente države a ono malo lobista su otjerali. Vrijeme je da EU napokon pokaže povjerenje prema BiH i da se probudi iz dubokog sna, da prestane djelovati tromo, birokratski i hladno, jer to naprosto vrijeđa normalne ljude. U sjećanju nam je svakako politički prijem Rumunije i Bugarske u EU (prijem, ne davanje kandidatskog statusa), iako ove države nisu ispunjavale uslove. Što se na isti način BiH ne da kandidatski status (ne prijem), koji većina stanovnika zemlje godinama strpljivo čeka? BiH bi trebalo da ga dobije i zbog hrabre podrške sankcioniranju Rusije. Unija mora sa povjerenjem nastupati i investirati „u mir, sigurnost, blagostanje i evropsku perspektivu BiH“. Neupotrebljive fraze o tome da se domaći akteri treba da dogovore, iako je svakom jasno da dogovora nema bez pomoći EU, govori više o njenoj surovoj egoističkoj logici. Četranaest prioriteta moguće je ispuniti tek uključivanjem Evrope u BiH. Osim toga, EU treba ponovo testirati sve učesnike, iako je ona dobro shvatila bit problema. On je duboko secesionističke naravi. Njega proizvode nacionalistički čvrstorukaši, a kod svih, pa i Bošnjaka, korupcija je zajednički problem. Kod Hrvata negativno raspoloženje stvaraju „hardlajneri“ stalnom propagandom, ne zato što nešto ne valja nego zbog toga što neće BiH. Sjećam se da je Alija Izetbegović rekao Westendorpu 23. 3. 1999. da „oni (hrvatsko vođstvo) indoktriniraju hrvatski narod protiv međunarodne zajednice i BiH“ (Alija izbliza II, str. 66-68). Na drugoj strani, kod dobrog broja Srba etablirana je mržnja prema BiH, ali rušilački elementi nemaju dovoljno snage da izvrše secesiju, a žarko je žele. Oni bi vjerovatno pokušali stvoriti svoj „Sjeverni Kipar“ u BiH da ruska invazija nije krenula traljavo. SNSD-u na ruku idu opozicionari koji lutaju u pokušaju da diskreditiraju Dodika, a stalno su korak iza njega. Oni su, zapravo, još gori od njega, jer u pokušaju da ne izgube glasačko tijelo podilazi rusofilima, toj neupitnoj većini kod Srba. Sa ovim „s-h“ secesionistima teško će BiH izaći na zelenu granu bez konkretne podrške EU. Puno angažiranje stranaca je nužno za prevazilaženje problema koji opsjedaju BiH. Ako prođe Pahorov prijedlog tek treba vidjeti reakcije u BiH. Što se Bošnjaka tiče, tu nema dvojbe. Oni će podržati snažniji angažman Evrope, ali nisam siguran da li bi Unija dobila podršku među Srbima i Hrvatima. Stvari treba istjerati na čistac. Za sve tri strane korupcija će biti posebno težak problem, jer su u nju već dugo svi dobrano zaglavljeni. (Oslobođenje)

(Autor je bio savjetnik predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića)