ELMEDINA MUFTIĆ: Koliko se namahao državnih para za dvadeset pet godina pljezanja po skupštinskim klupama, komotno je mogao otvoriti narodnu kuhinju pa nahraniti „gladni narod“, kojeg se sjeti u izbornim floskulama, koji mu služi za najniži oblik potkusurivanja, odnosno sjeti ga se kad treba Bakiru Izetbegoviću osporiti put u Brisel, odnosno glupostima zasjeniti briljantne uspjehe naše diplomatije, kao i pobjede time SDA koji apelacijama Ustavnom sudu BiH uništava destruktvine, secesionističke politike unutar BiH.

Odavno je u Bosni postalo pravilo da cilj opravdava sredstvo, posebno u predizbornim kampanjama, koje ruku na srce u ovoj zemlji i ne prestaju. Odavno je populizam nadvladao moralne principe, pa se tako svašta prodaje ovom narodu kao vrijednost, svako glumi da je Mesija ovog naroda, socijalna majka, skrbnik dok se ne objave rezultati izbora.

Izjava Denisa Bečirovića „Građani su gladni, a Bakir Izetbegović o njihovom trošku boravi u Briselu“, potvrđuje sve gore navedeno, te pokazuje svu bezidejnost Denisa kao političara, koji se začešljao da bude član Predsjedništva BiH.

Ovakvim populističkim i slobodno mogu reći glupim izjavama, Denis kao prvo ponižava funkciju člana Predsjedništva BiH na koju se kandidirao, jer ova časna funkcija traži zahtjeva i zaslužuje mnogo više od ovoga što Denis nudi. Populizam je dokaz da se nema šta ponuditi narodu, osim priče koju narod želi čuti, a od priče se ne živi, živi se od djela, doduše Denis je naučio živjeti od prazne priče i pisanja otvorenih pisama, pa misli da je od toga moguće da živi i narod i da na tim postulatima opstaje država.

Denis Bećirović bi morao znati da se za državu bori i van njezinih granica i to baš u Briselu, jer ovo je vrijeme mira, a ne rata, doduše on je i agresiju prespavao, pa ne zna kad se i kojim sredstvima bori za državu. Ne samo da je populistička ova izjava, nego je nemoralna do granice gnušanja, o „gladnom narodu“ priča čovjek koji četvrt vijeka, ili ti dvadeset pet godina sjedi u skupštinskim klupama ove države i ubire najveću plaću, koji je za stolicu prodao Zakon o prebivalištu, što je veleizdaja.

Još kad uzmemo u obzir da su u Brisel otišli i Čović i Dodik, jer oni ne troše državne pare, samo Bakir, a da njih Denis ne pominje, onda nam postaje jasno koliko je ovo prizemna izjava, nedostojna kandidata za člana Predsjedništva BiH, ali je svojevrstan pokazatelj koliko levela je Bakir Izetbegović iznad Denisa, da se ovaj gubi te da nema nikakvih argumenata da mu bude dostojan protivnik, nego se laća za gluposti koje više ni djeca ne mogu da uzmu za ozbiljno.

Što nam govori da Denisu nije problem SNSD, HDZ, jer s njima on dogovori i izglasa Zakon o Prebivalištu, problem mu je SDA, jer ona brani Ustav BiH.

Koliko se namahao državnih para za dvadeset pet godina pljezanja po skupštinskim klupama, komotno je mogao otvoriti narodnu kuhinju pa nahraniti „gladni narod“, kojeg se sjeti u izbornim floskulama, koji mu služi za najniži oblik potkusurivanja, odnosno sjeti ga se kad treba Bakiru Izetbegoviću osporiti put u Brisel, odnosno glupostima zasjeniti briljantne uspjehe naše diplomatije, kao i pobjede time SDA koji apelacijama Ustavnom sudu BiH uništava destruktvine, secesionističke politike unutar BiH. Teško je Denisu koji je navikao na veleizdaju prihvatiti da država jača, da se utjecajem naše diplomatske mreže ovih dana u parlamentima svjetskih sila usvajaju deklaracije o genocidu, Čović i njegova UZP politika se množi s nulom. Teško je prihvatiti da je Bakir pokazao državničku snagu, odbio sve pritiske i napade, ostao dosljedan ideji Alije Izetbegovića o Bosni kao državi građana, koja nije samo ime na geografskoj karti Svijeta, nego ideja da ljudi različitih vjera, nacija i kultura mogu živjeti zajedno.

I dok Denis prosipa iz šupljeg u prazno, zamazuje oči narodu, a sebi puni džepove, dotle Bakir Izetbegović i SDA biju bitku i pobjeđuju i na domaćem i na međunarodnom terenu, jačajući državu Bosnu i Hercegovinu i njezine institucije.

Kad si siromašan duhom i idejama, bogat si glupostima kojima želiš poniziti inteligenciju ovoga naroda, izvoli odrekni se plaće, volontiraj pa ćemo te onda uzeti za ozbiljno i tvoju brigu za gladnim narodom, sve dok primaš plaću od nekoliko hiljada maraka, priča ti je prazna, kao i ideologija koju slijediš i pisma koja pišeš, Denise.

Ovaj narod i ova država zaslužuju mnogo više, od populizma i veleizdaje!