Često su govorili, kako nam je naša Bosna mala Švicarska, po ljepoti i svojoj prirodi, po šumama i rijekama, po izvorima rudnoga bogatstva, i po razčitostima i šarenilu njenih naroda i narodnosti.
Po ljudskosti i čovjekoljublju, po mladim umnim, pametnim i radnim kadrovima, istina je bila velika i nepresušna, do vakta druga Tita i njegovih prihvatljivih poruka i pouka, da čuvamo „bratsvo i jedinstvo, ko zjenicu svoga oka“.

Međutim, metastaziraše i sve klice nacionalizma koje su se prikrivale u njegovo vrijeme u svim sadržajima i porama društveno- političkog života, do njegovih akademaca i generala, kriminalaca i lopova, a svima nije mogao stati u kraj.

Godinama smo živjeli u zabludama, da smo fašizam pobjedili za sva vremena, ali smo zanemarili i zaboravili na ove klice nacionalizma, a on je danas ubitačniji od svake vrste fašizma, što je iskazano u agresijama na našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, od strane „ srpskoga sveta „ sa istoka i od zapadnog ustaškog ideološkog režima, koji se i nije sav smjestio u zemlje južne Amerike ili Australije ili u susjedstvo.

Perjanice ovog današnjeg nacionalističkog epidemiološkog režima, svakako su razvijene i skrivene klice ortodoksnih nacionalista, od kojih su mnogi bili „nažalost“ vlasnici Titovih „crvenih knjižica“ koje prikrivaju i dan danas.

Milorad Dodik, guslar iz Laktaša, veliki Srbin, despot, bivši švercer iz Beograda, kriminalac i lopov koji je opljačkao „srpske banke“ iz RS-a i vlasnik ukradene vile na Dedinju, glavni je generator i razarač rodne domovine Bosne, ali i nije Bosanski Srbin, već izrod srpskoga roda.
Drugi njegov „brat blizanac“ isto takav lukavi razarač i grobar svojih bosansko hercegovačkih Hrvata, samozvani akademik, Dragan Čović, ortodoksni hrvatski nacionalista, moćnik i silnik koji mijenja i vodotokove rijeke, da bi blagougodno smjestio svoju vilu u mostarskim Barama, pomoću računa i hercegovačkih banaka.

Što je za našu javnost, veoma interesantno, što malađe generacije koje odlaze u strane zemlje zaboravljaju i ne pamte, da je isti sa silnim kriminalnim prijavama, kao moćnik i silnik u vlasti, ipak oslobođen optužbi a vjetar „cunami“ je razjurio i uništio svu tu dokumentaciju.

Znano je, da ga je i sadašnja kandidatkinja za predsjedništvo, ulizica njegov i papak, hipotekom svoje silne imovine i oslobodila mnogih optužbi.

Dakle, on joj se sada odužuje i kako kaže lijepu i pametnu Borjanu lansira, na mjesto koje joj mo obrazu i moralu nikako ne pripada, ali je bitno da je nasljednik i realizator iste nacionalističke ideologije svoga mentora „akademika“ i velike nacionalističke stranke HDZ.

border=0 width=680>

Dotle, njegov „brat blizanac“ Milorad, guslar koji nam svakodnevno gusla i pjeva svoje sulude nacionalističke tirade i poruke mržnje, kao bolesni psihopata bez svoga doktora psihijatra, koji u engleskim kazamatima usavršava engleski jezik.

Htio bi, Milorad Dodik da stvori svoju državicu, koju su stvarali genocidaši na temeljima ubijenih Bošnjaka, dok je njegov komadant opsjednut Kosovskim božurima u Hagu i svojim uzaludnim snovima velikoga Srbina i Kraljevića Marka.

Ovoga puta, predlaže svoju ulizicu i papka, Željku Cvijanović, ideološki iskvarenog nacionalistu istih razaračkih nakana, kao njen „kupleraj gazda“ lijepi Mića, da ga zamjeni u predsjedništvo države koju ne priznaju, ne vole i svjesno rasturaju, svakako uz pomoć i Crkve i njenih vjerodostojnika svake vrste.

Kako li je lijepo muftija Beogradski Abdullah ef. Nu“man to istakao u svome intervjuu kod Senada na TV: „Religija i vjera su zaduženi za moral, a to su lijepe stvari u panašanju“.

Dakle, ponašanje svakoga čovjeka, bio ili ne bio vjernik, u svakodnevnom životu i izlaskom iz džamije, crkve, katedrale, sinagoge ili bilo koje vjerske institucije, bitno se ponašati kako priliči svakome čovjeku civilizovanom, kulturnom, poštenom i dostojanstvenom.

Političari moraju da znaju da služe narodu, a ne narod političarima, da su im interesi građana na prvome mjestu, a sopstvene interese da zaborave.

Međutim u našoj vlasti, kod naših političara ovo ne važi, što i nije čudno kada se kaže da je „politika kurva“ a u našem slučaju je upravo i mnogo kurvara.

Da li vodeći naši „kurvari“ to bili, a zaista i jesu, guslar iz Laktaša Milorad Dodik i orguljaš iz Mostara Dragan Čović, angažovali su oko sebe i cijelu plejadu ljudi „ulizica“ i tzv. „papaka“ upravo, uvučenih u njihove stražnjice, tako su se osigurali za svoje trenutne fotelje u koje su se usjedili, da ne postoje mogućnosti da dobiju i hemeroide?

A šta su to „ulizice“ lijepo ih je opisao naš Meša Selimovič u svome romanu „Tvrđava“ a šta su to „papci“ po prvi puta sam čuo i saznao upravo od Željke Cvijanović, ulizice svoga mentora i šefa Milorada Dodika: „Ulizice - to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji.
Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost.” /završen citat/

Zanemarimo li za trenutak ove nacionalističke nebuloze, opsesije i secionističke nakane Milorada Dodika i njegovih papaka ulizica, koji se sa njim uvlače u stražnjice koalicionih partnera u vlasti, sa HDZ-om i Draganom Čovićem, pod maskom hrvatskih interesa, očito je da žele sa istom takvom genocidnom tvorevinom Herceg Bosnom, zamagliti i svoje želje i suluda nastojanja urušavanjem države, ojačati i RS i HB'.

Možda ovo i da uspiju u mjesecu „limburgu“ prestupne godine, ali se nadajmo da će ih građani ove nam lijepe, ponosne i prkosne Bosne i Hercegovine, već 02. oktobra, ove godine pomesti i na smetljište istorije otpremiti!!!