DR. MUSTAFA CERIĆ, reisu-l-ulema od 1993 - 2012: Šteta što ga, Senad Pećanin, babo ili tata nije poslao u Medresu iz Bijelog Polja, Montenegro. Bio bi to najbolji reis od svih dosada i odsada. No čini mi se da je još veća šteta što babo ili tata nije poslao Emira Imamovića Priketa u Medresu. On bi sigurno bio najbolji reis u Bošnjaka svih vremena. Emir Prike ne bi „trabunjao o javnom moralu“, već bi islam, muslimane i Islamsku zajednicu pripitomio moralnim vrijednostima Dine Mustafića, Jasmile Žbanić, Aleksandra Hemona, Miljenka Jergovića, Almina Kaplana, Magdalene Blažević i tako dalje i tako redom sve doli ili gori do Edina Forte, protiv čije vlasti u Kantonu Sarajevo nijedan reis ne smije pozivati na neposluh.

Nije ga odavno bilo na novinarskoj mapi da tantalizira okusne pupoljke svojih ideoloških istomišljenika.

Otvori link OVDJE.

Odselio se u Hrvatsku, gdje mu je lakše biti novinar i književnik nego u Bosni, u kojoj je mnogo, mnogo ljudi koje ne voli.

Oni mu strašno idu na živce zato što vole ezan, koji ispire mozak ljudima. I to pet puta dnevno.

Smeta mu i to što ljudi idu u džamiju, posebno na Bajram. Na to ga je podsjetio njegov mu jaran nekadašnji propali novinar i sadašnji takozvani advokat Senad Pećanin, koji ga je tantalizirano izvijestio u „Slobodnoj Bosni“:

- Ja nisam vjernik, ali osjećam zebnju u srcu spram činjenice da u prvom safu Begove džamije na Bajram-namazu godinama klanja Bakir Izetbegović i onda on, Izetbegović, prvi do reisa prima bajramske čestitke… Ja se nekako osjećam sto puta većim muslimanom i od reisa i od Izetbegovića, – kraj citata Senada Pećanina.

Šteta što ga, Senad Pećanin, babo ili tata nije poslao u Medresu iz Bijelog Polja, Montenegro. Bio bi to najbolji reis od svih dosada i odsada.

No čini mi se da je još veća šteta što babo ili tata nije poslao Emira Imamovića Priketa u Medresu. On bi sigurno bio najbolji reis u Bošnjaka svih vremena.

Emir Prike ne bi „trabunjao o javnom moralu“, već bi islam, muslimane i Islamsku zajednicu pripitomio moralnim vrijednostima Dine Mustafića, Jasmile Žbanić, Aleksandra Hemona, Miljenka Jergovića, Almina Kaplana, Magdalene Blažević i tako dalje i tako redom sve doli ili gori do Edina Forte, protiv čije vlasti u Kantonu Sarajevo nijedan reis ne smije pozivati na neposluh.

To je konkretna vlast. Nije to apstraktna vlast pa da reis Kavazović sa minbera džamije, i to baš na Bajram, govori: - Svaka vlast je obavezna poštovati javni moral. U protivnom, mi nismo dužni poštovati takvu vlast, niti odluke koje ona donosi.

Emir Imamović Prike je baš zbog tog reisovog poziva na neposluh vlastima, koje ne mare za javnim moralom, jako uznemiren, dok u Hrvatskoj prodaje svoju bosansku dušu i nudi svoju pamet Hrvatskom Društvu Pisaca.

I neka prodaje. Mora se od nečega živjeti. Jer nakon razduženja bivšeg reisa Cerića, koji je bio „najgori reis ikada“ Emir Imamović Prike i kompanija „Naši Dani“ su izgubili raison d'être a time i izvor donacija za blasfemiju islama, muslimana i Islamske zajednice.

Pardon, ne smeta njima islam, niti oni mrze muslimane, ne smeta njima ni Islamska zajednica po njihovoj mjeri javnog morala, već njima smetaju nositelji islama što uzdignute glave hodaju gradom bez straha od njihove blasfemije, koju oni prodaju da bi preživjeli.

Smetaju im ljudi koji idu u džamiju i drže vlast, koja ih jako nervira samo zato što nije u duhu njihovog bezbožništva. Nema drugog objašnjenja.

Bez sarkazma, već uistinu, to da sam bio najgori reis ikada prema ocjeni Emira Imamovića Prike doživljavam kao najveće priznanje i najbolji kompliment dosada.

Bio bih jako tužan i razočaran da sam od takvih, kao što je Emir Imamović Prike i njemu slični, dobio pozitivnu ocjenu za moje dvadesetogodišnje reisovanje. To bi značilo da sam promašio profesiju. Ovako osjećam se ispunjenim i zadovoljnim što sam izvršio moju misiju na „najgori“ način po nevjernike - ćafire.

Stoga, ponosan sam na mog nasljednika reisu-l-ulemu dr. Huseina ef. Kavazovića što je, na isti način, u rizaluku Svevišnjeg Allaha, na radost muslimanima a na žalost nevjernika – ćafira, zauzeo pravi i čvrsti stav o javnom moralu dostojan islamskog poglavara.

Neka ga Allah u tome pomogle i olakša mu nositi časnu misiju reisu-l-uleme u Bošnjaka.

Nisu li Ebu Leheb i Ebu Džehel, nazivali svog nećaka Muhammeda, Allahovog Poslanika, svim mogućim pogrdnim imenima od luđaka do kradljivca samo zato što im je rušio lažne kumire u njihovim glavama.

Ebu Leheb je za svog života doživio najveće poniženje tako što mu je rečeno da su mu ruke proklete te da mu njegov imetak ništa ne pomaže, kao ni vatra koju pali sa svojom ženom na putu kuda prolazi Poslanik.

Nije u našoj islamskoj tradiciji Bošnjaka da proklinjemo!

U našoj tradiciji je da učimo dovu da Allah Milostivi uputi na Pravi put zalutale jer onaj kojeg Allah uputi na Pravi put, niko ga ne može okrenuti na Krivi put.

Ali, onaj koji nema volje da ga Allah uputi na Pravi put, ostat će na Krivom puto na svoju štetu.

(Foto: enovosti.ba)