Može izgledati pretenciozno, ali usuđujem se reći da smo dobili odgovor na moje pitanje od 24. jula, 2022. godine: „Prijeti li Bosni afganistanski sindrom povlačenja Amerikanaca zato što bošnjaci/bosanci nisu sposobni da sâmi preuzmu odgovornost za sudbinu bosanske nacije i države“?

Za odgovor se pobrinula kongresmenka Anna Wagner, potpredsjednica Komiteta za vanjske poslove Predstavničkog doma, koja je izdala saopćenje nakon što je njezin prijedlog Zakona o podržavanju Dejtonskog mirovnog sporazuma kroz sankcije usvojio Komitet za vanjske poslove Predstavničkog doma.

Posebno mi se dopala njezina izjava o važnosti bosanske američke zajednice: - Ja predstavljam najveću bosansku zajednicu izvan Bosne i Hercegovine, a moji birači su duboko zabrinuti zbog krize kod kuće. Cinični etno-nacionalistički političari nastoje da iskoriste predstojeće opće izbore za produbljivanje podjela, dok Dodik eskalira svoju nepromišljenu i nezakonitu secesionističku agendu uz podršku Putinovog režima.

Kongresmenka Wagner je pogodila u sridu i uvjerila nas da Amerika nije digla ruke od Bosne, već, naprotiv, s ovim zakonom o nepovredivosti Dejtonskog mirovnog sporazuma poslala je jasnu poruku ne samo bivšem pravnom zastupniku generala Ante Gotovine, advokatu Luki Mišetiću da ni Srbija ni Hrvatska ne mogu raskinuti Dejtonski mirovni sporazum, već svima koji bi na bilo koji način htjeli ugroziti mir, stabilnost i sigurnost bosanske države i društva.

Ovaj američki zakon o nepovredivosti Dejtonskog sporazuma od prevelike je važnost zato što Amerika time pokazuje da ne odustaje od svojih vrijednosti u Bosni i svojih zasluga za Bosnu – vrijednosti višenacionalnog društva i zasluga za zaustavljanje agresije na Bosnu i genocida nad Bošnjacima/Bosancima.

Jer, nakon svega, onaj koji štiti Dejtonski sporazum, štiti Ustav Bosne i Hercegovine, a onaj koji štiti Ustav, štiti bosanski suverenitet i teritorijalni integritet.

Ova američka poruka je važna kako za izvršnu američku vlasti tako i za visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, a to je da se ne može trgovati sa bosanskim državnim suverenitetom i teritorijalnim integritetom.

Ova poruke je posebno važno za Rusiju da zna gdje joj je mjesto na Balkanu i Europi.

Dakle, Amerika praktično pokazuje da je Bosna pedeset druga država Sjedinjenih Američkih Država. To bi trebalo biti jasno svakome, posebno našim susjedima, koji imaju problem da shvate realnost.

Naravno, očekivali smo od tradicionalno prijateljske zemalje prema Bosni da u svoj ustav ugrade klauzulu na način da joj je zaštita bosanskog državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta ustavna obaveza. Nadamo se da će se naša očekivanja ostvariti jednoga dana.

Svjestan sam da postoji prigovor da se predugo čekalo, oko četiri godine, na američku mirovnu intervenciju u Bosni ima smisla, ali, isto tako, ima smisla da se sada pozdravi aktiviranje Amerike sa svojim neupitnim iskustvom oko Bosne tako da se agresija na Bosnu i genocid nad Bošnjacima/Bosancima ne ponove.

Jer, očito je da vijesti o Vučićevom enormnom naoružavanju Srbije mimo i iznad dozvoljenog prema Dejtonskom sporazumu nisu ništa drugo nego nagovještaj da Srbija nije odustala od svog plana „Srpskog sv(ij)eta“, čitaj „Velike Srbije“ na račun Bosne, kao što ni prijeteće vijesti iz Hrvatske nisu ništa drugo, već hrvatski plan uskrsnuća Herceg Bosne uz blagoslov Putina, odnosno ruske imperijalističke politike ala Sovjetskog Saveza.

Očito je da ni jedni ni drugi ne odustaju od podjele Bosne iz Karađorđeva!

Dakle, zahvaljujući bosanskoj zajednici u Americi, kongresmenka Anna Wagner je razumjela bosanski problem, koji se može sažeti u jednostavnoj rečenici: - Bosni iznova prijeti agresija na bosansku državu i genocid nad Bošnjacima/Bosancima.

Rješenje je da se bosanske snage u domovini i svijetu ujedine i odupru ponovljenoj agresiji i genocidu.

Mi to kao nacija i država možemo!

Mi to moramo uz Božju i pomoć prijatelja, kao što je Amerika.

Hvala svima koji razumiju Bosnu, koja želi mir i sigurnost za svoju djecu!