Božidar Proročić, književnik i publicista: Politički legitimitet Putina, kao i njegov ostanak na vlasti je pod velikim znakom pitanja nego što je to bio slučaj ikada prije. Sve što rat bude duže trajao rašće nezadovoljstvo njegovim režimom, jer će se gomilati dokazi za nasilje učinjeno Ukrajincima, ekonomija će slabiti, što će značiti dalji pad životnog standarda, zamrzavanje imovine, i kulturnu izolaciju, i na kraju će se zbog svega navedenog “javno mnjenje i elite okrenuti protiv Putina. Putin je pogrešno procijenio sposobnost ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da pridobije podršku međunarodne zajednice i da organizuje otpor Ukrajinaca, a “bio je nespreman i za silinu i koheziju odgovora Zapada, naročito odgovora Evrope”.

Ukrajina brani svoj teritorijalni i nacionalni idnetitet, svoj jezik i crkvu od okupatora i diktatora i crvenog Kremlja. Na političkoj mapi Evrope nećete naići na sličan primjer kao što je primjer Vladimira Putina, koji želi da ostvari svoje mračne ciljeve i želje ne mareći za ljudske živote i žrtve ne mareći za kulturna i nacionalna blaga Ukrajine, koje njegova armija svakog dana uništava. U danima i mjesecima u svojim mračnim vizijama i ciljevima Rusija se nada da će oslabiti moral ukrajinskog naroda i otpora i da će doći do stagnacije evropske podrške ratu koji se ne može ,,dobiti”, dok SAD i dobar dio članica EU podržava ukrajinski i evropski entuzijazam za rat koji se može i mora dobiti, jer istorija i pravda je na strani Ukrajine a ne Rusije. Do “specijalne vojne operacije denacifikacjie i demilitarizacijie Ukrajine” (zapravo do okupacije, pljačke i zločina) došlo se preko sve glasnijeg isticanja uloge SSSR u pobjedi u Drugom svjetskom ratu i kritika da se prepravlja istorija u kojoj je, nedvosmisleno, Sovjetski savez bio na strani dobra. Do današnjeg istorijskog trenutka došlo se i preko zakona koji zabranjuje “dovođenje u pitanje uloge SSSR u Drugom svjetskom ratu” koja mora da bude bez mrlje i koje uključuje i tumačenje pakta Molotova i Ribentropa kojim je “SSSR spasila susjedne zemlje od fašizma”. Pri tome se zaboravlja činjenica da su Rusi i Njemci zajednički okupirali i podijelili Poljsku i bili na zajedničkoj pobjedničkoj paradi. Navedeni primjer je samo jedan u nizu u kome je tadašnji SSSR a sada zvanična Rusija ima svoje poglede na istorijske prilike i dešavanja ali i na teritorijalne pretenzije prema drugim narodima. Putin želi da pokaže snagu Rusije u datim okolnostima no nažalost on je itekako daleko od svog cilja. Ukrajina ima veliku podršku borbeni duh i moral Ukrajinaca, je na visokom i zavidnom nivou. Oni su narod koji je mnogo puta kroz svoju dugu ali i tešku istoriju puno patio i stradao, zato su itekako svjesni značenja imena i odbrane svoje jedine DOMOVINE.

Američki magazin The New Statesman /objavio je izvještaj koji analizira na koji način ruski predsjednik Vladimir Putin i čelnici njegove zemlje gledaju na svijet, te kako to utjiče na rusku unutrašnju i spoljnu politiku. U svom izvještaju pod naslovom ,,Kako Vladimir Putin gleda na svijet?” , novinar John Lloyd iznosi stavove grupe medijskih radnika iz Rusije i evropskih zemalja, koji se inače bave ruskim pitanjima, u vezi s ovom temom. U izvještaju se navodi da je pisac bugarskog porijekla Ivan Krastev upozorio da ,,Putin iskreno vjeruje u to da su Rusi i Ukrajinci jedan narod”, ističući da ruski predsjednik nije spreman priznati suverenitet nijedne zemlje u susjedstvu Rusije. Naravno Putin želi da okupira sve susjedne države i da ima dominaciju nad svima što svakako predstavlja opasnost i za druge narode u Evropi. Ta ga pozicija stavlja u sami vrh diktatora koji imaju megalomanske pretenzije prema drugim narodima. U vojnim krugovima Rusije se ,,ćuti” i moral vojnika Rusije nije na zavidnom nivou kod njih ne postoji doza ni ideja ni patriotizma već ,,silom prilika vođenje specijalne vojne operacije” glavni štab Ruske armije pokušava da prikrije informacije sa terena ali i da ih ,,frizira” kako bi veliki (vrhovni) vođa bio zadovoljan. Putin je gurnuo svoju državu u višedecenijski politički vir, čime je smanjena ruska moć i osnaženi kritičari politike Putina, a to će oduzeti legitimitet njegovom režimu - i na domaćem terenu i u inostranstvu”. U tom kontekstu, ocjenjuje se da je posle 30 godina “inertnosti” ruska invazija na Ukrajinu “dala NATO-u razlog da ponovo ojača i osnaži svoje kapacitete ali i da ima nove članice. Politički legitimitet Putina, kao i njegov ostanak na vlasti je pod velikim znakom pitanja nego što je to bio slučaj ikada prije. Sve što rat bude duže trajao rašće nezadovoljstvo njegovim režimom, jer će se gomilati dokazi za nasilje učinjeno Ukrajincima, ekonomija će slabiti, što će značiti dalji pad životnog standarda, zamrzavanje imovine, i kulturnu izolaciju, i na kraju će se zbog svega navedenog “javno mnjenje i elite okrenuti protiv Putina. Putin je pogrešno procijenio sposobnost ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da pridobije podršku međunarodne zajednice i da organizuje otpor Ukrajinaca, a “bio je nespreman i za silinu i koheziju odgovora Zapada, naročito odgovora Evrope”. Ruski lider je “suviše računao” na moć Rusije da izbjegne i odoli sankcijama, i “nije mogao ni da zamisli opseg međunarodnog otpora, diplomatske izolacije, i ekonomskih crnih lista, koje će podstaći njegova invazija”.

SLAVA SVIM ŠĆERIMA I SINOVIMA UKRAJINE
PALIM ZA SLOBODU SLAVA UKRAJINI