SEAD ZUBANOVIĆ: Vrijeme koje dolazi, sigurno će potvrditi promišljanje ovog hrabrog čovjeka, a njegovo ime uklesati u memoriju normalnih ljudi širom Balkana, svih onih koji znaju da je nebuloza da se autentično može pisati o nekom događaju koji se desio prije četiri stotine i šezdeset godina, kao što je Petar Petrović Njegoš pisao o kosovskoj bitci. Na istu svetosavsku crkvenu mitsku matricu laži i nebuloza o vječitoj vjerskoj netrpeljivosti i nikada dokazanom teroru osmanske države nad domicilnim stanovništvom, perfidno se naslonio svojom ćuprijom i Ivan Andrić, liječeći tako svoje lične komplekse i ostvarujući društveni status koji mu je donosio brojne beneficije i ugled. U nedjelima pomenutog dvojca, Nikolaidis je prepoznao osnovu velikosrpske mržnje koja njegov, crnogorski, narod vuče u istorijski bezdan! Za ovoliku ljudsku hrabrost i isto toliku intelektualnu pronicljivost, šta drugo reči nego, svaka čast. Tvoj narod ti je gospodine Andrej Nikolaidis postao vječiti dužnik!

Doći će vrijeme kada će crnogorski narod shvatiti da je ono što mu je javno poručio njihov književnik Andrej Nikolaidis, rekavši da se iz školskih lektira i biblioteka zauvijek moraju izbaciti Andrićeve smećarske mudroserije i Njegoševa filozofske masturbacije nad sudbinom naroda i vjere, jedini način da se kao kolektivitet zauvijek iščupaju iz krvavih kandži mržnje drugih i drugačijih od sebe! Nastavak slijeđenje ideologije pomenutog dvojca vodio bi Crnu Goru i njen narod na put bez povratka u ogromnu sramotu i konačnu moralnu propast.

Vrijeme koje dolazi, sigurno će potvrditi promišljanje ovog hrabrog čovjeka, a njegovo ime uklesati u memoriju normalnih ljudi širom Balkana, svih onih koji znaju da je nebuloza da se autentično može pisati o nekom događaju koji se desio prije četiri stotine i šezdeset godina, kao što je Petar Petrović Njegoš pisao o kosovskoj bitci. Na istu svetosavsku crkvenu mitsku matricu laži i nebuloza o vječitoj vjerskoj netrpeljivosti i nikada dokazanom teroru osmanske države nad domicilnim stanovništvom, perfidno se naslonio svojom ćuprijom i Ivan Andrić, liječeći tako svoje lične komplekse i ostvarujući društveni status koji mu je donosio brojne beneficije i ugled. U nedjelima pomenutog dvojca, Nikolaidis je prepoznao osnovu velikosrpske mržnje koja njegov, crnogorski, narod vuče u istorijski bezdan! Za ovoliku ljudsku hrabrost i isto toliku intelektualnu pronicljivost, šta drugo reči nego, svaka čast. Tvoj narod ti je gospodine Andrej Nikolaidis postao vječiti dužnik!

Pred bosanskim mislećim dijelom društva, poslije ovih crnogorskih dešavanja, postavljen je jako težak problem. Kako sada bosanskom čovjeku objasniti da je ono što je pisao Mehmed Selimović u Dervišu i Tvrđavi, nadgradnja zla koje su napravila dvojica islamomrzaca dešifrovana od strane Nikolaidisa? Oko pameti bosanskog insana su davno iskopani rovovi i zaposjednuti od strane kvazi intelektualaca, kukavičkih akademika, književnika, pjesnika, novinara, hibridnih vjerskih službenika, profesora i nastavnika, političara, svih onih koji su svoje znanje sticali, nažalost, po još uvijek važećim školskim nastavnim programima. Bez Njegoša i Andrića, a posebno kulta Meše Selimovića, njihove diplome, magistrati, doktorati, katedre, knjige, zvanja i reputacija dolazi pod veliki znak pitanja. Zato oni iz tih rovova vrište, galame, pucaju i ne daju bilo kakvom drugačijem promišljanju da pronađe oslonac u javnosti. Za takvo ponašanje imaju i uvijek će imati nesebičnu pomoć i mudru podršku krvavo prepoznatih dušmana ove zemlje! Onih kojima je nestanak države Bosne i Hercegovine imperativ i životni san!

Književnik Andrej Nikolaidis poručio, iz školskih lektira i biblioteka zauvijek moraju izbaciti Andrićeve smećarske mudroserije i Njegoševa filozofske masturbacije

A, to što je Meša osporio postojanje bošnjačkog naroda, njegovog jezika i književnosti, negirao mu pravo na domovinu, osporio njegovu veličanstvenu prošlost i samim tim vjeru u budućnost, izvrijeđao njegove kolektivne i pojedinačne karakterne crte, skoro pa uništio njegovo dostojanstvo, do bola karikirao praktikovanje vjere islama u Bosni, sve u cilju ostvarivanja pomenute velikosrpske hegemonije, sada je jako teško pojasniti. Niko, osim morala i ljudske savjesti, ne stimuliše da se učini konačni salto mortale i definitivno podvuče crta ispod historijskih književnih laži i prevara. Na tom putu nema zarade. Bošnjačkoj eliti je lakše i ljepše otimati se, kobajagi, sa svojim dušmanima oko prava na Mešu Selimovića, dijeliti iz godine u godinu književne nagrade sa njegovim imenom, isto kao i anam oni, nazivati njegovim imenom novosagrađene trgove, ulice, škole, praviti mu spomenike i tako ubjeđivati i sebe i druge da se na ovom frontu vodi teška borba za istinu, vraćanja otete intelektualne veličine svome narodu. Oni neće da vide tako jasnu činjenicu i upitaju sami sebe, zašto se u čitavoj Srbiji kao i u ovom okupiranom dijelu Bosne, od svih zaslužnih Bošnjaka u javnom životu koristi samo ime ovog čovjeka!? Cijena neosviještenosti, koju će bošnjački narod morati kad tad platiti, protokom vremena, postaje sve veća i veća.

Vođena materijalističkom devizom, poslije nas potop, bošnjačka gluha i slijepa elita uporno i čvrsto korača stazom kolektivnog poniženja i neminovne moralne propasti, znajući šta radi!