Kada je Bernard Baruh, tvorac izraza Hladni rat, prvi put 1947. godine upotrebio ovaj izraz opisujući odnose dvije najveće svijetske sile poslije Drugog svijetskog rata, on siguno nije ni pomislio koliko će se dugo taj izraz koristiti u svijetskoj politici kao najbolji način oslikavanja stanje koje vlada između dvije svijetske sile. Baruh koji je bio politički i ekonomski savjetnik nekoliko američkih predsjednika još je manje mogao vjerovati da će doći do raspada SSSR poslije 43 godine a danas svjedočimo raspadu Ruske Federacije, raspadu ruskog imperijalizma koji će stvoriti jednu novu miroljubivu, neutralnu Rusiju koja će se okrenuti sebi.

Čečenija, Dagestan, Ingušetija, Tataristan žele svoju slobodu i nezavisnot, Gruzija, Turkmenistan, Moldavija, Tadžikistan, Kazahstan, Uzbekistan žele garancije da jednog dana Rusija ne otpočne agresiju na njihovu zemlju kao i povlačenje ruskih vojnika sa njihovog tla. Armenija i Azerbejdžan žele slobodu odlučivanja bez pritiska iz Kremlja. Ogroman broj naroda koje je SSSR a danas Putin drže u prisilnom braku dolazi kraju. Ove zemlje će dobiti potpunu nezavisnot i vladati svojom teritorijom kao i birati svoje saveznike po slobodnoj volji a to nikada prije nisu mogli.

Ruska agresija na Ukrajinu pokazala je svu unutrašnju slabost režima koji se oslanja na obaviještajno-mafijaške temelje. Zaostalost u svakoj oblasti ekonomije, okrgomna korupcija i kriminalno, nedemokratsko vladanje državom od strane Vladimira Putina i male grupe oligarha spremila je nestanak države koja nikada nije mislila o sebi. Vijekovima je Rusija težila otimanju tuđih teritorija a kada bi to uspjela onda ne bi znala kako zadržati osvojeno a posebno kako se okoristiti njihovim bogatstvom osim pukog plljačkanja. Ruski diktatori nikada nisu shvatili da imaju puno više nego što trebaju, a trebali su se samo okrenuti sebi, razvoju Rusije koristeći ogromna prirodna bogatstva koja imaju da izgrade modernu zemlju i ekonomski nezavisnu zemlju koja treba biti nosilac poruke mira u tom djelu svijeta.

Raspad Ruske Federacije mogao bi izazvati ekonomsku katastrofu na nekim teritorijama kao i humanitarnu katastrofu. Važno je izbjeći etničke sukobe koji bi mogli biti izazvani od strane Kremlja. Vezivno tkivo novonastalih država može biti Republika Turska. Prije svega jer su to narodi koji imaju tursko porijeklo i pripadaju turkijskim narodima, dok drugi razlog koji je na strani Turske također je islamska vjera ovih naroda. Ovim bi se stvorilo tursko carstvo koje bi obuhvatalo ogromnu teritoriju, veliki broj stanovnika kao i velika prirodna bogatstva koja se nalaze na ovim teritorijama. Ako bi ove zemlje krenule putem modernog sekularizma koji vlada u Turskoj i koji je glavna okosnica razvoja i napretka Turske, brzo bi se mogle uspostaviti sigurne i ekonomski napredne zemlje. Jedan od glavnih razloga nazadovanja zemalja s muslimanskom većinom je upravo ne postojanje jedne moćne i velike zemlje iz istog kruga vrednosti koja će im biti ne samo zaštitnik već i primjer unutrašnjeg uređenja i ekonomskog napretka. Turska jedina može osigurati tu ulogu.

Također i zemlje koje je vijekovima koristila za svoje geopolitičke interese, podržavala i njihove granice širila od Carske Rusije do Putinovog doba potrebno je vratiti u prirodnu veličinu. Na prvom mjestu ovdje mislim na Republiku Srbiji koja se treba vratiti u svoju prirodnu granicu, dok Vojvodina, Sandžak i Preševska dolina trebaju dobiti pravo samoodlučivanja o svojoj sudbini.

Ubrzo ćemo postati svjedocima nastanku jedne nove centralne Azije koja treba izvući pouke iz prošlosti i krenuti putem mira i prospariteta svih naroda.

---

Autor je bh. stručnjak za globalnu sigurnost

---