Bošnjaci se nemaju prava zavaravati. Njihov biološki nestanak sa ovih prostora je konačni cilj velikosrpske politike od koje ona nije, niti će ikad odustati. Kako je taj fašistički plan osmišljen, vidjeli smo tokom zadnje agresije. Genocid u Foči, Višegradu, Prijedoru, Zvorniku, Bratuncu, Kozarcu, Srebrenici i mnogim drugim mjestima širom Bosne, tome svjedoče. Da li treba i spominjati preživljenu patnju opkoljenog Sarajeva, Mostara i Bosanske Krajine? Ubijanje golorukog naroda pa u više navrata prekopavanje masovnih grobnica u cilju prikrivanja učinjenog planetarnog zla, sve do danas su ogroman problem istragama krvnički počinjenih nedjela i pronalaženju tijela žrtava. Paralelno sa ubijanjem i progonom bošnjačkog stanovništva, rušene su džamije, prekopavana muslimanska greblja i uništavano sve ono što je moglo svjedočiti o postojanju Bošnjaka i njihove vjere. Slično je svojevremeno učinjeno i u Sandžaku. Ni današnjica nije mnogo drugačija. Dejtonski mir je omogućio veliku nepravdu. Ozakonio je pljačku polovine okupirane države Bosne i Hercegovine, koja je u toku. Sjeku se šume, eksploatišu rudnici svih vrsta, otima električna energija i sve se to šalje u Srbiju. Procjena je da samo za korištenje potencijala hidroelektrane u Višegradu, dug agresorske države, do danas, iznosi preko dvije milijarde bosanskih maraka. Sem izgradnje novih hidroelektrana, voda rijeke Drine je planirana i za napajanje Beograda. Hiljade je razloga zbog koji hajdučka državna tvorevina neće nikada odustati od Garašaninovog plana stvaranja velike Srbije, a samo je jedan način da to učini „legitimno“. Ona, država Srbija, mora oteti i prisvojiti viševjekovnu istoriju države Bosne jer vlastite nema! Tako će opravdati ne samo prošlo, nego i buduće zlo koje ima namjeru počiniti.

Svaki čovjek koji se bar u slobodno vrijeme, amaterski, bavi proučavanjem proteklih vremena na ovim prostorima, jednostavno će doći do zaključka da Srbima, kao narodu, fali bar sedam vijekova vlastite istorije. Od nastanka Obrenovićeve kneževine pa unazad, što se tiče Srbije i Srba, postoje samo mitovi. Materijalnih dokaza nema. I Dušanovo navodno srpsko-grčko carstvo je bez utemeljenja. Niko ne zna ni koji je bio glavni grad te navodne tvorevine. A u vremenu poslije toga, nema nigdje ni traga Srbima. Svjestan je toga patrijarh SPC-a, Porfirije, pa u svom govoru prilikom nekakvog osvještenja u Crnoj Gori, bosanskog kralja Tvrtka Kotromanića nazva srpskim!? Svojevremeno, na poziv beogradske televizije da učestvuju u emisiji čija je tema bila prošlost ovih prostora, za razliku od svih srpskih istoričara, odazvao se samo akademik muftija Muamer Zukorlić. Razočarani voditelj planiranog programa se javno žalio da su ga svi pozvani čuveni istoričari odbili. Šta bi mogao biti razlog? Pa njihov strah od istine koju je izuzetno dobro poznavao rahmetlija! Sve knjige istorije, čiji su oni autori, pale bi u vodu. Znali su oni da i Zukorlić zna kako je Vuk Karadžić čuvenom Geteu, kad je lobirao za formiranje države Srbije, odnio bošnjačku narodnu pjesmu, Hasanaginicu, slagavši da je to srpska pjesma. Pročitavši je, Gete reče da narod koji ima takve pjesnike zaslužuje i da ima državu! Ali, ni ovo neće biti razlog da se prestane sa prevarama. Kontinuitet zla se nastavlja. Pravoslaci su prisvojili i bosansku sevdahlinku. Urbane narodne pjesme bošnjačkih djevojaka se uveliko pjevaju ekavicom. I one, naravno uz određene tekstualne korekcije, postaju anam njihova, srpska kultura i istorija.

Sada bi svakom Bošnjaku moralo postati jasno kakvu vrijednost velikosrpstvu predstavlja Mehmed Meša Selimović. On je bio Bošnjak, a kasnije „postao“ Srbin, koji je u svojim romanima rekao ogromnu laž, da su tadašnji muslimani u Bosni napustili pravoslavlje i iz interesa prihvatili islam. Doslovno, otpali od svoje braće! Drugim riječima rečeno, Bosna je oduvijek bila pravoslavna, srpska. Samim tim i istorija ove zemlje je srpska, mada se Srbi u Bosni spominju tek krajem devetnaestoga vijeka. Nije Meša obrazložio zašto stanovnike države Bosne, bliži i dalji susjedi i komšije, od desetog vijeka pa nadalje nazivaju patarenima, hereticima, paganima, bogumilima, babunima i svim ostalim pogrdnim nazivima, i da je to sve zbog njihovog monoteizma, vjere u Jednog Boga! Ovaj narod, na čijem se istrebljenju intenzivno radi, nikada nije pripadao ni katoličanstvu ni pravoslavlju! Od Kulina Bana do ovijeh dana! Ova država, za razliku od mnogih drugih evropskih država uključujući Srbiju, Hrvatsku, Sloveniju i Crnu Goru, ima svoju kraljevsku lozu Kotromanića i svoju veličanstvenu historiju, svoju prošlost, a ako Bog da, imaće i svoju budućnost!