Uloga međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini jeste licemjerna i na štetu Bošnjaka od početka agresije, preko mirovnih pregovora, do nametanja nepravednog mira u korist agresora i izvršilaca genocida, provedbe mirovnog sporazuma, jačanja institucija, pa sve do danas odnosno do nametanja Izbornog zakona u danu izbora, a zatim i jasnim uplitanjem pojedinih ambasada u implementaciju izbornih rezultata, odnosno formiranja vlasti.

Ako bi krenuli redom od donošenja Rezolucije u Skupštini UN kojim se uvodi embargo na uvoz oružja za Jugoslaviju, pri tome imajući u vidu da su u toj Jugoslaviji svi imali naoružanje osim Bošnjaka, tako su nas ostavili nenaoružane da bi nas četvrta vojna sila u Evropi trpala u masovne grobnice. Dok su nas ubijali svim raspoloživim sredstvima, međunarodna zajednica je organizovala nekakve mirovne konferencije na kojima su crtane karte podjele Bosne, obećavali nam vojne udare na agresorske položaje i sve ostalo na obećanju, slali su nam humanitarnu pomoć isteklog roka trajanja, sa hranom za pse, ali ne i za čovjeka, čisto da kad nas ubiju ne budemo gladni, označavali su neke sigurne zone UN, kao što je Srebrenica, a onda je baš tu u sigurnoj zoni UN genocid dobio svije pravo značenje. Kad su vidjeli da Bošnjaci nisu pristali da u tišini nestanu, da smo se organizovali i pružili otpor, da smo iz odbrane krenuli u oslobađanje, zaprijetili su nama vojnim udarima po našim linijama odbrane, i izvršili bi to, sigurni smo, zatim su nas prisilili da potpišemo mirovni sporazum, koji osim mira ništa dobra ovom narodu nije donio. O provedbi mirovnog sporazuma i putu Bosne u evropsku uniju i Nato mogu se pisati tomovi knjiga, jer to je nemoguća misija, jer ista ta Međunarodna zajednica je omogućila da agresorske strane imaju istu snagu odlučivanja i samim tim presudile napretku Bosne.

I tako nam se decenijama igraju s inteligencijom, povlačeći konopac taman kad pomislimo da smo ga uhvatili.

Onda je došao Popis stanovništva, i tu su doživjeli poraz, jer je popis rekao da u BiH živi više od 50% Bošnjaka, koji imaju svoju državu, politički su organizirani i postali su faktor u odlučivanju. E onda je ista ta Međunarodna zajednica krenula u obračun sa Bošnjacima, onako u rukavicama sa osmijehom prijatelja, a namjerom dušmana.

Sva ta negativna energija kulminirala je donošenjem Izbornog zakona na sam dan izbora od strane Visokog predstavnika u BiH, koji sudeći po tumačenjima pravnih eksperata znači udar na principe demokratije, klasični aparthejd, gdje bi deset glasova Bošnjaka vrijedilo jednog glasa Hrvata ili Srba.

Pa im je i to bilo malo, pa su unatoč upućenim apelacijama Ustavnom sudu BiH od strane članova Predsjedništva BiH, Željka Komšića i Šefika Džeferovića, o ustavnosti nametnutog zakona, krenuli u implementaciju izbornih rezultata, direktno se miješajući u formiranje vlasti, odnosno jasnom željom da se iz vlasti izbaci SDA kao apsolutni pobjednik izbora.

Međunarodna zajednica se jasno obračunava sa svima koji se suprotstave podjeli BiH po etničkom principu, koji zagovaraju građanski koncept, te se bore za principe demokratije, tako je i ambasador BiH pri UN Sven Alkalaj, zbog svog govora na Sklupštini UN došao na udar, jer je rekao da je Schmidtov zakon nedemokratski i da ga treba zaustaviti.

Po Alkalaju su udarili od američkog ambasadora do domaćih prodanih duša koje misle da se prodajom države kupuje dobar život.

Niko od nas se ne treba brinuti šta nam misli Međunarodna zajednica, misli nam isto što i do sada, pa smo opstali, ništa nam nisu pomogli ni do sada, tako da nam ni ta pomoć neće nedostajati.

Bosnu ne brane oni, nego mi. Bosna nije američka provincija, nego naša jedina Domovina i o Bosni u Bosni odlučujemo MI.

Bosnu dijeliti. NE MOŽE!