Pitamo li se, zašto im ne odati priznanje, na pomirenju ustaša i četnika, djelo je ove dvojice ekstremnih nacionalista?

Dok je samozvani akademac „lukavi latin“ koji je sljedbenik i nasljednik oca nacije, onoga grobara svih Hrvata i ovoga hercegovačkog grobara, orguljaša Dragana Čovića, koji sve radi tajnovito i zavijeno u „aluminijskoj foliji“.

Dotle je njegov „blizanac razarač“ svih zajedničkih vrijednosti jedine nam domovine, guslar iz Laktaša, veliki srpski nacionalista, kao drvosječa, čuvar svoga stada, cvinjogojac i diktator, što na umu to na drumu, koja li ga je majka izrodila, tipični velikosrpski izrod i idiot.

Kao ulizica, duboko se uvukao u stražnjicu „akademika“ Dragana Čovića i redovno brine o hrvatskim interesima, o Pelješkom mostu i njegovoj nelegalnoj izgradnji, o oživotvorenju genocidne tvorevine Herceg Bosne, kako joj genocidna sestra Republika srpska ne bi ostala usamljena, a sve radnike srpske nacionalnosti, zajednički su najurili iz okupirane firme Aluminij, bez njihovih dionica.

Kako je to izrekao njihov najveći nacionalista, ortodoksni ustaša i kriminalac, bivši direktor firme Aluminij, Mijo Brajković, da Srbe treba kazniti jer su njihovi granatirali sa Čobanova polja i ispod Podveležja, te nemaju pravo na odrđeno učešće u raspodjeli dionica.
Dotle, ovaj pajdaš iz stražnjice Draganove, poručuje, zajedno sa njihovim vladikom Grigorijem, da se ovi svi Srbi nisu borili za Republiku srpsku, da oni nisu pravi Srbi, već su neki rezervni ili sporedni Srbi.


Zato je u ovome gradu „slučaja“ Mostaru velikosrpska crkvena oligarhija, sa svojim nacionalistima i blagoslovom i Sinoda iz Beograda sa patrijahrom, u ovome gradu pored već dugogodišnje postojeće SP „Prosvjetom“ formirala svoju tzv. Paljansku ili Radovanovu Prosvjetu.

Dodikovi nacionalisti su se angažovali da u ovome gradu osnuju i svoj ogranak nacionalističke stranke SNSD, kako bi izabrali u Gradsko vijeće i svoga autentičnog i legitimnog Srbina, nekog doktora Milivojevića.

Služeći se već godinama ustrojenom lažnom Gebelsovom informativnom doktrinom, pronašli su i zajednički jezik za jadikovke i obmanu javnosti, o tobožnjem diskriminatorskom položuju, kako tih njihovih Srba isto tako i HDZ-ovih Hrvata, sa Draganom Čovićem i njegovim genocidašima.


Kao veliki i nedodirljivi kriminalci, uzurpatori ilopovi, ovaj dvojac „blizanaca rušitelja" našeg sveukupnog državnog sistema, guslar Dodik i orguljaš Čović, svirajući godinama u zajedničkom orkestru sa svojom muzikom i ogavnim istrcanim i nepodnošljivim melodijama, vinuli su se u nebesa, kaonedodirljivi ovozemaljci, sa bogatim kriminalnim dosijeima, koje su od mnogih već uspjeli uveliko pokrasti i otuđiti.

Postali su oni, nažalost i miljenici međunarodne zajednice, koja im upućuje neke tobožnje, proforme certifikate sa „crnih lista" ali ih ipak redovno tapšu po ramenima, uz povike haj sokole, haj sokole“.

Tako se oni „osokoljeni“ još uvijek smjelo i hrabro, veoma drsko i sramno, u nebeskim prostorima veliko srpsko hrvatske nacionalističke, slade naslijeđenom ustaško-četničkom ideologijom, od Draže Mihajlovića i Ante Pavelića, te njihovih sljedbenika Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, preko Radovana Karadžića i Mate Bobana, kao njihovi uzori, do đilkoša iz Laktaša Milorada Dodika i moćnika iz mostarskih Bara, Dragana Čovića.

Našli su se u nebeskom „sazvježću“ sa Vučkom i Zoranom, te njihovim mentorima Vladimirom Putinom, Lukašenkom, Orbanom i inim desničarima širom Evrope.

Suludo razmišljaju oni o separističkim nakanama i secionističkim zahvatima, kako bi genocidne t5vorevine Republika srpska i Herceg Bosna, jednoga dana bile samostalne države i tako se bez cjelovite Bosne i Hercegovine uključili u međunarodne vode.

Koga je danas u našoj državi briga, kako su oni i na kopji način stekli silne vile i basnoslovno bogatstvo, recimo vilu na Dedinju ili vilu u mostarskim Barama, dok naši građani obilaze kontejnere, posebno penzioneri i radnici iz otuđenih, opljačkanih i uništenih firmi, poput Aluminija, Sokola, Hepoka, Šipada i inih drugih.



Dok se ova nacionalistička dvojka sa svojim saradnicima i danas u Mostaru, međusobno dogovaraju o firmiranju vlasti, poslije oktobarskih izbora, nažalost, naši Bošnjaci i posebno njuena najveća i najbrojnija stranka u Bošnjaka sa svojim rukovodstvom, kao da se tek počinje buditi iz uljuljkanog dugogodišnjeg sna.

Upravo, danas u Mostaru, ortodoksni nacionalisti, rušitelji naše jedine domovine Bosne i Hercegovine, te naši iskazani kočničari i neprijatelji, uspješnog puta ka Evropskoj uniji i NATO savezu, vode „lukave i pijanske“ razgovore i dogovore, o tobožnjoj njihovoj „dobronamjernoj“ ali zlokobnoj nakani u formiranju nove vlasti, a rastureni i nesvjeni Bošnjaci trebaju ili moraju prihvatiti sve njihove nebuloze, pa kako nam bude.

Da li je istinski takvo riješenje i prihvatljivo i kuda nas vodi, pitanje je za većinu naših građana, koji se nisu budili u oktobru, vjerovatno će to ostaviti za neku skoriju priliku ili nepriliku.