„Oni koji mimo Allaha zaštitnike uzimaju slični su pauku koji sebi isplete kuću, a najslabija je kuća, uistinu, paukova kuća, neka znaju!“ (Al-Ankebut, 41).

Ovaj ajet je s razvojem nauke pojašnjen saznanjem da nije paukova kuća slaba zbog materijala od kojeg je sazdana jer je ona za paukove potrebe sasvim bezbjedna, već zbog odnosa koji vladaju u paukovoj kući. Naime, paukova kuća je svojstvena klaonica u kojoj se ukućani međusobno krve. Ženka ubija mužjaka čim je oplodi, a mladi se također međusobno ubijaju. Vjerovatno se ne može naći slikovitiji i drastičniji primjer za onog ko traži zaštitnika mimo Allaha.

Ovaj ajet se može odnositi kako na Bošnjake tako i na druge narode i pojedince i na njihove zajednice u užem i širem smislu, ali i na državu Bosnu i Hercegovinu. Njihovi odnosi su se manifestuju na negativan način. Proizvodi se puno politike, a malo etike. Prođu izbori, a onda oni izabrani pokazuju kome se ne može i ne treba vjerovati. U Bosni i Hercegovini se intenzivno i perfidno stvara ambijent kao u paukovoj kući, u kojoj su uvijek dva pauka protiv onog trećeg.
Dok jedan pauk plete svoju kuću „h – b“ povezanu paučinom sa Hrvatskom, a onda skupa polažu svoja jaja, to isto radi drugi pauk koji plete svoju kuću „rs“ povezanu paučinom sa Srbijom, kako bi udruženi protiv trećeg pauka raskomadali mu njegovu kuću, a njega uništili.

Pod snažnim dojmom „Dejtona“, a posebno njegove luđačke košulje, pa zbog te tjeskobe on se sve kilavije implementira i postaje izraz cirkuzijade. Očigledno je da Svjetska zajednica želi da nokautira duhovno jedinstvo Bošnjaka koje je bar donekle izgrađeno tokom odbrane od agresije. Naš bišnjački narod tokom krvave agresije i genocida poprilično vratio svojim korijenima, svojoj vjeri i tradiciji, ali se mnogi ne vratiše u svoje kuće i svoje avlije. Stoga, Bošnjaci, da bi se oduprli agresivnosti, pauka ustaško – četničke agresije, a koja još uvijek traje i neprestaje, moraju vrlo ozbiljno imati na umu sve ove činjenice, ali i da se u sebi promjene, da prevladaju one međusobne blokade koje ih dovode u defanzivnu poziciju. To se posebno odnosi na potrebu jedinstva kako na vjerskom, tako i na političkom polju. Ukratko, Bošnjaci moraju biti vitalniji i konstruktivniji.
Naši brižni susjedi, donose nam otrovne pauke koji se razmnožavaju da bi se družili sa otrovnom Crnom udovicom. Ti pauci su odavno na poslu, pletu svoje kuće, polažu jaja, množe se, napadaju sve oko sebe.. Sada kada smo konačno uvidjeli način i učinak tih paukova, kada smo postali svjesni kakve nas otrovne spodobe okružuju i sa istoka i sa zapada. Dosta je bilo! Postanimo svjesni sebe, svojih korijena i svoga bića! Branimo naš ponos i našu vjeru, kao naši preci i po cijenu života, jer život ima smisla samo ako sadržava u sebi dostojanstvo čovjeka, istinu, ljepotu i pravdu!

Ne smijemo nikada zaboraviti da nam je dodijeljen ovaj svijet i Bosna i Hercegovina na njemu kao pozornica, na kojoj igramo svoju historijsku, vjersku i političku utakmicu i da moramo izaći kao pobjednici.

A gledajući globalno čovječanstvo je u non – stop vrtlogu. Protivrječnosti su oštre i do kraja nehumane jer je ljudska savjest znatno zatajila, da li zbog čestih agresija i ratova, pa je osjećaj solidarnosti zakržljao. Izgleda da se historija vemo malo uči. Historija omogućava da se jedna od mogućnosti realizira.

Ne smijemo sebi dozvoliti da nas historija iznenadi, a to je ono što smo mi stalno doživljavali kao „niko to nije očekivao ili sve nas je to iznenadilo“, gle više od deset puta isti pauci, iz iste rupe. Budućnost nadolazi prema nama iz naših, a ne tuđih ideja, iz naših, a ne tuđih akcija.
Kada se govori o ideji Bosne i Hercegovine, tada se vjerovatno misli na to da mi još uvijek nemamo onakvu Bosnu i Hercegovinu kakvu trebamo, kakva ona jedino može postojati. Nama ne treba ovako podijeljena po kriteriju etniciteta, i to uz verifikaciju i ozakonjenje sramnog ustaško - (č)etničkog čišćenja i genocida. Bosna i Hercegovina više nije to. Jedni govore „Bivša Bosna i Hercegovina“, drugi „Dejtonska Bosna i Hercegovina“, a neki naši „Ideja Bosne i Hercegovine“. To samo znači da niko još nije dovršio svoj projekat Bosne i Hercegovine, da jedni nisu dovršili njeno razbijanje i uništavanje, a drugi njeno spašavanje. To je naša realnost.

Pored gore navedenih termina neki koriste i termin „Složena Bosna i Hercegovina“, a to je još jedna floskula, jedan falsifikat i jedna monstruozna konstrukcija. Složena Bosna i Hercegovina je moguća samo ako se predhodna, prava, povjesno nastala i kroz povjest egzistirajuća Bosna i Hercegovina potpuno razbije, podijeli i isparča. Tada se ona može slagati i moguće je proizvesti neku „Složenu Bosnu i Hercegovinu“. Samo tada to nije više Bosna i Hercegovina nego nešto drugo.

Tako je sada došlo vrijeme kada politički Frankensteini stvaraju političkog i državnopravnog Monostruma kojim se zove Bosna i Hercegovina u interpretaciji tih snaga, tih – paukova.