Odluka gradonačelnice Sarajeva, gospođe Benjamine Karić, da se na prigodnom mjestu, u glavnom gradu države Bosne i Hercegovine, postavi spomenik najvećem bosanskom kralju, Tvrtku I. Kotromaniću, od strane srpskih istoričara, sa obje strane rijeke Drine, bukvalno je dočekana na nož! Njih doslovno četrdeset se javilo zajedničkim saopćenjem, u kome tvrde da je Tvrtko isključivo srpski kralj i da Bošnjaci na takav način kradu historijsko naslijeđe srpskog naroda. Ova notorna laž je dopunjena i rečenicom koja glasi: Kada neko nema sopstvenu historiju i jezik, što je osnova svakog identiteta, onda otima i prisvaja tuđe! Kakav je to bezobrazluk i kakva zamjena teza. Zaista je do bola smiješno i istovremeno užasno žalosno, na kraju i totalno apsurdno, slušati lopove i lažove kada uzmu sebi za pravo da govore o istini i poštenju.

Rahmetli muftiji Muameru Zukorliću svojevremeno, tačnije nekoliko mjeseci pred odlazak sa ovoga svijeta, u Srbiji nisu mogli pronaći sagovornika na temu Prošlost Balkana. Najavljena televizijska emisija, iz tog razloga, nije ni emitovana. Niti jedan eminentni srpski historičar nije htio, tačnije rečeno, nije smio doći na srpsku televiziju i argumentovano razgovarati sa pomenutim čovjekom, izuzetnim poznavaocem historije i prošlosti ovih prostora. Nesuđeni voditelj te emisije, čiji su pozivi za gostovanje u tv programu svi redom odbijeni, doslovno je ostao zaprepašten ovom činjenicom koju je otvoreno, u nekoliko navrata, saopštio srbijanskoj javnosti. A, danas se njih četrdeset krije iza nekakvog zajedničkog saopćenja i na taj način pokušava osporiti i patvoriti i u kamenu stećka uklesane historijske fakte o veličanstvenoj prošlosti najstarije države ovih prostora, Bosni! Znaju ti vajni historičari dobro, da je Vuk Karadžić bosansku pjesmu Hasanaginica, nosio čuvenom Geteu prilikom lobiranja za formiranje države Srbije, lažno je predstavljajući kao srpsku. Znaju ti nazovi historičari i da su taj isti Vuk i Ivan Mažuranić, pokrali bosanski jezik i na taj način ga negirali da bi oformili do tada nepostojeći srpsko-hrvatski jezik. Znaju oni da je zbog pokušaja ponovnog afirmisanja osporenog bosanskog jezika, svojevremeno perfidno ubijen rahmetli Mehmedalija Mak Dizdar! Danas takođe rahmetlija Alija Isaković, mjesecima se morao doslovno kriti od režima da bi izbjegao istu sudbinu u zadnjoj Jugoslaviji! Znaju te kukavice šta je sve Bosni pokradeno i da su na njenoj kulturnoj baštini i otetim, pogolemim dijelovima njene teritorije nastajale i proširivane Srbija i Hrvatska pa i Crna Gora kao države. Pa zar nije prije samo par dana ukradeno iz Bosne i odneseno u Srbiju i Čajničko jevanđelje!? To je posljednji preostali Novi zavjet, odnosno Indžil, ovdje preveden i pisan bosanskom glagoljicom, bosančicom!

Laž i krađa su oduvijek bili halatke bezdušnika! Ali, u svakom zlu ima nešto što se može iskoristiti na putu dobra. Nakon dopisa ovih kvazi historičara, pomenutog na početku teksta, svakom stanovniku države Bosne i Hercegovine mora biti jasno, zašto se toliko osporava naziv bosanski jezik i uporno falsifikuje historija ove zemlje! Bosanski jezik je temelj, a historija, povijest ovih prostora je ugaoni kamen države Bosne i dokaz njene, više nego hiljadugodišnje, opstojnosti!