„Ako ti (Anadolija) prenese neprovjerenu izjavu tvog brata (u Kini), provjeri vijest kako se ne bi poslije kajao zbog grijeha prema bratu svom.“

Svima kojima je stalo da znaju zašto sam dva puta posjetio Kinu, posebice muslimane Ujgure u autonomnoj pokrajini Šingjang (gradove Urumči, Altaj i Kašgar), sa uglednom visokom ulemom muslimanskog ummeta, želim reći da je isključivi smisao i cilj tih posjeta bio da muslimani Ujguri u Kini osjete da nisu sami već da imaju braću i prijatelje, koji brinu o njim ne samo riječima već i djelima.

Ponosan sam što mi se pružila prilika da budem u društvu delegacije od 27 savjesnih i odgovornih ličnosti, uključujući i muftiju sandžakog Mevluda ef. Dudića, svjetske muslimanske uleme, koja je ovih dana pohodila muslimane Ujgure u Kini kako bi se na licu mjesta upoznala sa njihovim stvarnim stanjem.


Nije li veliki kibur umišljati sebi da se na Baščaršiji do Kozije ćuprije bolje zna šta treba muslimanima Ujgurima u Kini nego u Abu Dhabiju, Rijadu, Egiptu, Rabatu, Tunisu, Bahrejnu, Muritaniji, Sudanu, Indoneziji… i, naravno, u samoj Kinji, tj., autonomnoj pokrajini Šinjangu, gdje živi najviše muslimana.

Da li su u Islamskoj zajednici čuli sâmi sebe kad su saopćavali da imaju pouzdanije informacije o stanju muslimana Ujgura u Kini nego delegacija svjetske muslimanske uleme?

Da li sjedeći dušebrižnici o muslimanima Ujgurima u Islamskoj zajednici, zaista, misle da je delegacija muslimanske uleme, koja je ovih dana pohodila muslimane u Šingjangu, toliko naivna i neupućena da nije u stanju razlikovati istinite od lažnih priča o stanju muslimana Ujgura u Kine pa im je potreban savjetnik sa Baščaršije da ih uputi na pravi put dok im Milorad Dodik sistematski razbija Bosnu i gazi ljudskii i islamski ponos?

Očito, ljudskom kiburu, umišljenosti i gluposti nema kraja!


Dakako, sretan sam što država Ujedinjenih Arapskih Emirata ima ugled i povjerenje u svijetu da može organizirati posjete u kriznim područjima za muslimane, kao što je autonomna pokrajina Šingjang u Kini. To je dokaz za Zapad, posebno Amerika, ima puno povjerenje u mirovnu, posredničku i partnersku misiju Ujedinjenih Arapskih Emirata.

U kriznim situacijama, kao što je to situacija sa muslimanima u Šingjangu u Kini, mora biti neko ko će otvarati puteve dijaloga, dijaloga kojeg zlonamjerni i neupućeni ne razumiju ili se prave da ne razumiju pa imaju potrebu da se od tih rizičnih mirovnih i posredničkih napora ograđuju zato što nemaju ni hrabrosti ni mudrosti da se suoče sa realnim stanjem današnjice.

Ako iko, onda mi u Bosni imamo pravo i dužnost da aktivno sudjelujemo u posrednim mirovnim poduhvatima u svijetu, naročito tamo gdje se muslimani osjećaju ugroženim. Mi imamo iskustvo od 1425 dana opsade grada Sarajeva pa vrlo dobro znademo koliko nam je bila važna svaka posjeta u zatvorenom gradu. Ti posjetioci nisu obilazili sva mjesta stradanja, ali su nam bili ohrabrenje da ustrajemo u našoj borbi za mir. To isto sam osjetio kod Ukrajinaca prilikom moje posjet u aprilu, u vrijeme Ramazana, prošle godine.


Posjeta visoke delegacije muslimanske uleme Kini nije bila podrška Kini već želja da se ispitaju mogućnosti pomoći i korisne suradnje sa muslimanima u Kini.

Tragično je u ovome svemu da su se u Islamskoj zajednici brzopleto opredijelili da osude moju navodnu izjavu u Kini bez provjere sa mnom da li sam to uopće izjavio iako sam im bio dostupan. Takav odnos prema bilo kome od strane Islamske zajednice nije ni ljudski ni islamski. Zato ću, po povratku iz Kine u Bosnu, argumentirano tražiti od mog nasljednika reisu-l-uleme Husejna ef. Kavazovića da povuče tu javnu abjuraciju od moje navodne izjave u Kini.

Uostalom, zašto Islamska zajednica ima uopće potrebu da se oglašava o mojim izjavama makar bile i pogrešne, a posebno ako to nisu, ukoliko tvrdi da ništa i nikoga ne predstavljam u svijetu?


Znači li to da Islamska zajednica treba da se javno oglašava, odnosno ograđuje, od javnih nastupa svakog njenog člana, posebno o diskutabilnim javnim stavovima ličnosti i dužnosnika u samoj Islamskoj zajednici?

Nisu li ovdje stvari okrenute naopako u smislu duplih aršina ili duplog morala što nije na čast i ugled Islamske zajednice, čija misija je širenje i čuvanje moralnog integriteta svih njenih članova - bivših, sadašnjih i budućih.

Naravno, o ovoj trodnevnoj posjeti Kini objavit ću moj dnevnik poput onog kojeg sam objavio 2010. god. o mojoj prvoj desetodnevnoj posjeti, koji je objavljen u islamskim informativnim novinama „Preporod.“



Jer ovom posjetom Kini visoke svjetske ulemanske delegacije postignuti su mnogi sporazumi i dogovori, od kojih izdvajam dogovor o edukativnom programu i razmjeni studenata radi boljeg upoznavanja sa izazovima, koje imaju kako muslimani u Kini tako i kineska vlada.

Dogovoren je, također, nastavak međusobnih posjeta radi nadgledanja provedbe postignutih sporazuma.

Sretan sam što mi je ponuđeno da budem dio ovoga značajnog plana i programa pomoći muslimanima Ujgurima u Kini.

Tako, neka Allah pomogne muslimanima u Kini i svim ljudima dobre volje u svijetu.