U ona lijepa vremena,kao stručnjak svoga poziva magistra elektrotehnike, gradio sam i stvarao velike industrijske gigante, kao što su Aluminijski kompleks u Mostaru i Rudnik i termoelektrana Gacko od 300 MW.
Kao rijetki inžinjer u svome radnom vijeku izgradio sam šest kolosalnih proizvodnih fabrika, poslije visoke peći i čeličane u Smederevskom metalurškom kombinatu, gradio sam Elektrolizu bakra i novu zlataru u RTB (Rudarsko topioničarski bazen Bor).
Godine 1970., dolazim u Mostar na kamen temeljac izgradnje „Energoinvestovog“ giganta i aluminijskoga kompleksa, te puštanjem u rad i prvog tehnološkog procesa fabrike Glinice, odlazim na mjesto tehničkog direktora Termoelektrane u Gacku.
Istina je, baveći se strukom i cjelokupnom silnom tehničkom problematikom, ličnoga angažovanja, nisam u to vrijeme ni pomišljao o dolasku tečkog i tmurnog našeg perioda, kada će „ustaše“ u Mostaru i „četnici“ u Gacku, okupirati, uzurpirati i konačno dovesti do kraha ova dva velika industrijska poduhvata, iz moje sopstvene veoma bogate stručne aktivnosti.
Kao što je i poznato, godina devedesetih dolazi do agresije sa istoka i zapada, na našu Bosnu i Hercegovinu, na ove prostore i do uzurpacije ovih firmi, veoma uspješnih u svome radnom prethodnom periodu, uz progone njenih veoma vrsnih i obučenih kadrova, kako radnika Srba i Bošnjaka u Aluminiju, isto tako i do totalnog izgona Bošnjaka iz firme RTE Gacko iz Gacka.
Istina je nepobitna, jedna je i jedina, našoj javnosti veoma poznata da su bojovnici iz redova hrvatske „ustaške“ armade, sa Franjom Tuđmanom, njegovim kadrovima iz HDZ-a, izuzetnim kriminalcima i lopovima, kako je govorio u Mostaru; „U interesu države Hrvatske...“ prisvojen je Aluminij za sva vremena.
Slijed događaja, sve do njegove propasti i pada tzv. „hercegovačkog giganta“ na koljena uništenog patuljka, veoma je znan široj javnosti, ali ne i sudskim institucijama, tužilaštva i sudova, u našoj državi bez pravnoga sistema, koji do današnjih dana nisu i procesuirali sveukupna kriminalna i lopovska djelovanja, znanih aktera u ovome slučaju.


Grobari ovoga cjelovitog kriminalnog poduhvata su brojni i veoma poznati.
U svojstvu „ulizica“ od Meše Selimovića, koji ih je izvrsno definisao, našli su se kadrovi u državnoj vlasti, od prvog premijera Edhema Bičakčića do posljednjeg Fadila Novalića.
U koaliciji sa svojim neposrednim partnerima i kadrovima HDZ-a, sa njihovim najvećim kriminalcima „ustaške“ porodične pupčane vrpce, poput Mije Brajkovića, Ive Bradvice, Jelke Miličević do Dragana Čovića, prepušteni su im sva upravljačka prava u kriminalnom slijedu događanja ove firme.
Kako je to svojevremeno istakao tadašnji premijer Branković, Bošnjaci su su to činili radi mira u kući, prepuštajući HDZ-u i Hrvatima mnoge pozicije i aktivnosti u Aluminiju i oko njega?
Evo, nažalost, u našoj javnosti se ovih dana ističe i novo kandidovanje Nermina Nikšića za ponovnog premijera Federacije.
Veoma je znano, da je on lično u vrijeme svoga premijerovanja u proteklom periodu, postao i najveći grobar ove firme, jer je neposredno svome jaranu i kriminalcu Miji Brajkoviću zvanično ustupio tzv. radnički kapital firme od 44%, a ovaj je isto u vidu dionica obilato podjelio hrvatima, mizernih po sedam dionica je dodjelio Bošnjacima, a radnike srpske nacionalnosti je protjerao za vječnost iz firme sa duplim golom i nula dionica.
Da, istina je ovo, da je to uradio tzv. „borac za državu i čovjeka“ kako je isti „crvendać komunistički“ isticao u svome izbornom sloganu, uz pokradenu cjelokupnu logistiku prethodnoga SKJ.
Bitno je napomenuti, da i brojne „srpske ikebane“ iz redova stranačkih SDP-a nikada nisu reagovale na ovakve gnusne radnje i poteze njihovog čelnika, dok se radnici srpske nacionalnosti, već godinama maltretiraju po našim sudovima, u zahtjevima za obeštećenjem.
Isto tako i njegov dugogodišnji nasljednik na istoj poziciji premijera Federacije, Fadil Novalić, sa svojom svitom ministara, posebno Nerminom Džindićem i Jelkom Miličević, ostaju nijemi i dosljedni kriminalnom aluminijskom miljeju, te bez stečajnog procesa i dalje krčme preostalu infrastrukturu Aluminija, u neposrednom dogovoru sa HDZ-om i Draganom Čovićem.
Dokle li i kako, ostaje da se vidi?
Drugi despot, guslar i veliko srpski švercer cigareta sa Beogradskih ulica, njihov Milorad Dodik, uživa u ljepoti svoje kriminolno stečene vile sa Dedinja, vjerovatno u vezi sa firmom ČEZ i Bobar bankom, ostaje da se sve preispita'?
Uglavnom, za trajna vremena zavio je Gačane u crno, jer nikada više neće imati drugu fazu termo energetskog bloka od 600MW sa Kinezima ili nekim drugim investitorom, jer je ugovor sačinjen sa ČEZ-om propao.


Dakle, najveći grobar Gatačkih interesa, svakako je njihov svinjogojac, čobanin i kriminalac, čuvar veliko srpskih interesa u svojim vinskim podrumima sa šljivovicom i pršutom, uz Ruski kazačok uz možda crni ili crveni kavijar.
Davnih su dana, dvojica „braće blizanaca rušitelja“ naše jedine domovine, njenoga sistema i svih zajedničkih vrijednosti, zaslužili i svoje trajno mjesto boravka i prebivališta, da li u Vojkovićima, KPZ Zenica u Zenici ili Mostaru'


Da li će im njihovi koalicioni partneri u vlasti, buduće šestorke to i omogućiti, ostaje da se vidi?