Nekada davno sam čuo izreku jednog mudrog starca sa Cetinja, koji je rekao: ,,Ne čini dobro, da ne bi zlo dočekao”! Tada sam bio vrlo mlad i nisam do kraja razumio kontekst ove izreke - kako to može da neko ko čini dobro dočeka i zlo! Sjetio sam se te njegove izreke mnogo godina kasnije. Freskopis naslikan u unutrašnjosti crkve Ružice u Rožajama je pokazao svu politiku, dogmatizam, zilotizam (pravoslavlje ili smrt) i mržnje kojim se kreće SPC u Crnoj Gori. Freskopis pokazuje otvorenu i neskrivenu politiku i jednostranost SPC prema Bošnjacima. Zaboravlja se da je Rožaje kroz svoju dugu, slavnu ali i često bolnu istoriju ratova, stradanja ali i karavanskih puteva, svoja vrata otvaralo svim prijateljima, putnicima, izbjeglima od progona i ratova, svaki gost-musafir je sa posebnom pažnjom bio dočekan, primljen, ugošćen, ali i ispraćen na najljepši način. O tome postoje brojna svjedočanstva i zapisi. To se zadržalo do dan danas. Gost-musafir je bio i ostao svetinja u ovom kraju. Freskopis pokazuje jednu mračnu stranu autora i inicijatora i onome ko ne poznaje dobro Rožaje a posjeti pomenutu crkvu Ružicu može imati sasvim pogrešan utisak, koji freskopis pokazuje jednu nametnutu dimenziju, iza koje stoji još retrogadnija politika SPC. Ovo su stvari koje mogu dovesti do mržnje, međuvjerske netolerancije i do mnogo težih čak i nesagledivih posljedica. Teško je biti ravnodušan prema nečemu što znaš da nije istina. Umjesto ovog freskopisa SPC je trebala da pokaže Bošnjake umjesto sa noževima-sabljama sa pogačom hljeba onako kako su dočekivali sve goste, prijatelje, putnike i one u nevolji. Noževi-sablje nikada nikome nisu donijeli dobro. SPC zaboravlja da su Bošnjaci pokazali svoju veliku humanost mnogo puta kroz istoriju ne samo u Rožajama, već svuda širom sjevera Crne Gore. Ako pažljivije analiziramo zaključit ćemo da postoji velika opasnost od urušavanja multietničkih i multivjerskih temelja društva u Crnoj Gori, zasnovanih na vrijednostima antifašizma, slobode, pro-evropskih vrijednosti i građanske jednakosti. Ovaj primjer je samo jedan od razloga za zabrinutost i leži u činjenici da je u posljednje vrijeme sve učestalije narušavanje prava manjebrojnih naroda, naročito Bošnjaka. Iskreno vjerujem da svaki ovakav pokušaj udaljava savremenu Crnu Goru od evropskog puta i sistema vrijednosti ali i suživota, međuvjerske i međunacionalne tolerancije, koja nam je itekako potrebna.

Kada je obnavljana crkva Ružica, SPC je zaboravila da je dobar dio priloga dat i od strane samih Bošnjaka. To je samo jedan u nizu brojnih lijepih primjera kako su se i na koji način Bošnjaci odnosili prema pravoslavnima, poštujući i njegujući multivjerski sklad i suživot. SPC u sadašnjim društvenim i političkim okolnostima u Crnoj Gori predstavlja jednu izuzetno opasnu organizaciju i mehanizam. Njeni korijeni ali i djelovanje se može pažljivije analizirati kroz djelovanje i uticaj na ratove na prostorima Zapadnog Balkana. Nikada se iskreno pokajali nisu za zločine i zvjerstva kojima su sami često doprinosili na različite načine. Crna Gora kao država se nalazi pred brojnim izazovima u aktuelnom trenutku, a ovo je jedan od njih. Ovo ,,remek-djelo” predstavlja Bošnjake na jedan uvredljiv način, koji duboko vrijeđa njihovu čovječansku i religioznu dimenziju. Kako možemo pričati o suživotu i vjerskoj toleranciji ako budemo dozvoljavali da nam se ovo dešava a pri tome ćutali. Ja ćutati neću nikada, staću uvijek u odbranu moje braće Bošnjaka, to je najmanje što kao čovjek mogu da uradim. Što je sljedeće što će nastati u mračnim umovima sveštenika i klera SPC, ko će biti sljedeća žrtva iz kog korpusa manjebrojnih naroda i kakva će se poruka poslati svima? Ovaj nečasni čin jednog sveštenika i kaste kojoj pripada je samo nastavak politike SPC prema drugima i drugačijima. Ko zna što se sljedeće može očekivati ako se sada ovome ne stane na kraj a vinovnici ovog gnusnog čina ne izvedu pred lice pravde. Sada ova ,,reformatorska vlast” treba da pokaže svu svoju snagu prema nečemu što je dobro poznat scenario, ili ćemo stalno dozvoljavati da SPC i njen kler stalno šalju poruke poput ove iz Rožaja. Mahatma Gandi jednom je lijepo zapisao: ,,Moramo pružati otpor ugnjetavanju, ali nipošto ne smijemo nanositi zlo ugnjetaču. Njega moramo pobijediti ljubavlju - otkazati mu poslušnost, makar po cijenu života. ”