Kolumne
PROZIVKA ZA BIH PRAVOSUĐE
|
|
Autor: Zijad Bećirević
Objavljeno: 22. February 2023. 13:02:57
Za bh pravosuđe u pluralu ili singularu, množini ili jednini, već dugo nije 15 do 12 već 12 i 15, ali ne samo za pravosuđe već i za narod. Ili će se narod probuditi i ustati ili će i njega nestati! Ne samo oni koji su na meti, već i oni koji u metu gađaju. Jer ne smeta nikom na planeti, što smo već 30 godina za ostrel na meti. Pravosuđe bih je predugo u hladu, da bi iz hlada moglo braniti istinu i pravdu.
U školi se nekad znalo. Ako đak šuti i nikad se ne javlja, učitelj ga prozove da odgovara. Danas i učitelji šute, jer se boje da učenike ne naljute.
*****
Neprijatelji države drže bih pravosuđe u blokadi, ne daju mu da radi, a pravosuđe zamrzlo pravdu i nepravdu i drže ih pomiješane u istom džaku, skrivene u mraku beznađa, koje našom Bosnom sve obuhvatnije vlada.
Majke Srebrenice i Podrinja, kojih je sve manje, skoro tri desetljeća tragaju za nestalim, nude istinu i traže pravu za žrtve genocida i stravičnih zločina počinjenim nad Bošnjacima širom Podrinja i Bosne i Hercegovine, izlaze na trgove gradova i protestuju ispred državnih institucija, a BiH pravosuđe šuti. Ponovo su 7.2.2023.g. pred zgradu Suda i Tužilaštva BiH u Sarajevu izašli predstavnici udruženja žrtava iz 11 organizacija da izraze nezadovoljstvo zbog ne-rada pravosuđa, koje do danas nije ispunilo očekivanja žrtava. U svom obraćanju domaćoj i svjetskoj javnosti izraženo je negodovanje što za 19 godina rada nije podignuta ni jedna optužnica za opsadu Sarajeva, u kojem je ubijeno 11.540 građana, Goražda, Bihaća (a bili pod zaštitom UN) i drugih gradova, a za genocid u Srebrenici izrečena samo jedna pravosnažna presuda, iako sudu stoji na raspolaganju na hiljade uvjerljivih dokaza.
Ništa nije urađeno po predmetima primljenim od Haškog suda u kojima je 810 osoba istraženo i označeno za počinjene zločine.
A ovo je bio samo još jedan od brojnih protesta organizovanih ispred zgrade Suda i Tužilaštva BiH sa kojima se izražava nezadovoljstvo radom bh pravosuđa. Nažalost, institucije pravde nemaju ni odgovore ni odgovornost, niti obraza da se od stida zacrveni, osim možda samo nekima od uposlenika kad prvog u mjesecu podižu (ne)zarađenu platu. A nije se obraz zacrvenio ni brojnim Sarajlijama koji su radije sjedili u okolnim kafanama, nego se pridružili majkama Podrinja.
Promjene u vrhu nisu ništa promijenile
Zastoj u reformi pravosuđa ne može i ne smije biti izgovor da se ne radi u tužilaštvu, da se ne podnose optužnice, da se ne procesira…
Svi znaju da je pravosuđe BiH izgubilo povjerenje građana i malo je vjerovatno da će ga uskoro vratiti, jer ni smjene čelnih ljudi pravosudnih organa izvršene zadnjih godina nisu ništa promijenile.
Nakon izbora provedenih 2. Oktobra 2022.g. Pravosuđe BiH je ostalo zarobljeno, a vlast u državi je uz podršku MZ-e potpuno prepuštena najvećim njenim neprijateljima, koji su podržani od Beograda i Zagreba zadnjih 17 godina u ofanzivi protiv države BiH i čine sve da je rasture i podijele.
Uzalud prigovori, protesti, iznevjerena očekivanja. Promjenu stanja nisu donijele ni smjene čelnih ljudi prije isteka mandata. U januaru o.g. za predsjednika suda BiH ponovo je izabran stari predsjednik Ranko Debevec, koji tu dužnost obavlja od 2016.godine. Nagrađen je novim mandatom od 6 godina. Bio je jedini kandidat, jer kriteriji za izbor su i napravljeni tako da konkurenciju ograniče i svedu na minimum.
U oktobru 2022.g. na mjesto Glavnog tužioca Tužilaštva BiH izabran je Milanko Kajganić, koji je od oktobra 2021.g. bio vršilac dužnosti Glavnog tužioca. Najavljivan aktivniji pristup u rješavanju predmeta na koje se čeka godinama nije se dogodio, što potvrđuje i nedavna Kajganićeva izjava “Teško je poslije 30 godina procesirati događaje, dosta je okolnosti koje nas ometaju, ali ćemo nastaviti”. U većini aktuelnih slučajeva, kada je izostalo očekivano djelovanje Tužilaštva, stizao je odgovor “da je postupak pokrenut, da je predmet kod nadležnog tužioca”, još jedan od brojnih da kupi prašinu, prije nego bude odbačen. A po ustaljenom metodu i na početku ove godine data su obećanja za kraj godine. Pa ko čeka možda i dočeka.
Česte su poruke iz pravosuđa, posebno tužilaštva, “da se rješavaju nasloženije optužnice, da će biti optužnica za visoku korupciju, da nema nedodirljivih”…da se sa istragama u Sky predmetima ide do kraja…Dakle, sve više datih, a sve manje ispunjenih obećana.
Promijenjen je i predsjednik Visokog sudskog tužilačkog vijeća i iz svoje rasklimane fotelje preselio u sigurniju, uz svog tutora i sponzora, za kojeg je do sada svaki naručeni posao uspješno odradio.
Ako bi se ocjena o radu BiH pravosuđa donosila na osnovu saopštenja, koje je 30.1.2023.g. podnijelo VSTV-e, bez analitičkog pristupa, moglo bi se zaključiti da je pravosuđe u dobroj mjeri ispunilo svoj zadatak. Po tom saopštenju Sudovi BiH su u toku 2022.g riješili 166.025 najstarijih predmeta, što je 3.000 više nego 2021.g. Od toga su sudovi FBiH riješili 122.603, RS 39.008, Brčko distrikt 2.845 i sud BiH 1.569 najstarijih predmeta.
Predmeti ratnih zločina na zadnjem mjestu prioriteta
Ratni zločini ne zastarjevaju, ali je od velikog značaja da se procesiraju i presude, da procesi ne traju desetine godina…kao do sada.
Ciljevi Revidirane strategije za rad na predmetima ratnih zločina, prema svemu sudeći, neće biti ispunjeni ni do kraja ove godine...Ovakav stav, i na njemu zasnovane izjave odgovornih, izazivaju ne samo razočarenje već i ogorčenje porodica žrtava, jer su ratni zločini ostavljeni na zadnja mjesta prioriteta, čime se pokušava reći domaćoj i svjetskoj javnosti da su zločini počinjeni tokom agresije na BiH u najvećem broju rasvijetljeni i njihovi počinioci privedeni pravdi i osuđeni, a ptice na grani znaju da svih ovih postDejtonskih godina glavne poluge vlasti Rs drže i vrše najznačajnije funkcije baš oni ili njihovi izabranici i sljedbenici.
Pri raspravi u VSTV-u o predmetima ratnih zločina ocijenjeno je da će veći procenat ostati neriješen, jer su predmetne osobe nedostupne, pa se razmatra procedura da se predmeti prenesu na druge (niže) nivoe…što znači da se procesiranje dalje razvodni i odloži, dok se žrtvama genocida i najtežih zločina ne pridruži i ono malo živih svjedoka, koji se usude svjedočiti.
I ne samo što nema očekivanih presuda, već su presude nerijetko suprotne od objektivnog stanja i očekivanja. Umjesto da se osuđuju krivci, “ljudima koji nisu krivi stavlja se na teret krivnja”, kako bi se izjednačile krivice. Ako se i dogodi da neko bude osuđen za zločine koje je počinio, u javnost se izlazi sa saopštenjem tek onda kada se izvuče iz rukava unapred pripremljena presuda u namještenom lažiranom procesu nekom od onih koji su proglašeni krivim što su zemlju branili i odbranili od agresora. Samo jedan od aktuelnih primjera je Dobrovoljačka.
Žrtve posebno teško pogađa i udara na njihovu sujetu što na ulicama svojih gradova svakodnevno susreću ubice svojih najbližih, koji su odslužili dio zatvorske kazne i pušteni kući, ali u najvećem broju one protiv kojih nisu i neće biti podnijete optužnice, koji su svjesno ili nemarom organa vlasti BiH i nemarom MZ-e ostavljeni po strani.
Radom pravosudnih organa BiH nisu zadovoljni ni građani ni MZ-a, uglavnom zbog nastojanja da se izjednače krivice, sporog i pristrasnog rada, korupcije. Za opšti kriminal, kriminal u privredi i korupciju u organima i institucijama vlasti godinama se zna, podsjeća i upozorava sa raznih strana, ali to odgovorne ne dotiče.
Naravno, nisu svi u pravosuđu neodgovorni. Mnogo je tamo odgovornih tužilaca i sudija, opredijeljenih i dosljednih svom pozivu. Ali ih se onemogućava. Zato se i sami moramo barem nekad odgovorno zapitati kako se osjeća čestit i častan čovjek, tužilac u tužilaštvu BiH, sudija u sudu, koji sjedi i uredno prima platu, a saginje glavu, jer ne smije vidjeti ono što svi vide, niti uraditi ono što bi po zakonima i pravilima službe morao uraditi. Treba im podrška iznutra i iz vana, a nemaju je.
Neprijatelji države za pravosuđe nedodirljivi
Najveći neprijatelji države slobodno djeluju, a prijave protiv njih padaju u vodu ili se odbacuju uz banalna obrazloženja.
Evropska unija još jednom je pokrenula jalov postupak za uvođenje sankcija Miloradu Dodiku i nekim drugim, ali za BiH pravosuđe to nije relevantno. A Dragan Čović se zadnjih mjeseci pokazao opasniji rušitelj države od Dodika, ali je ostao van domašaja, jer uživa apsolutnu podršku ključnih organa EU obezbjeđenu preko čelnih ljudi Hrvatske.
Čović i Dodik otvoreno, provokativno, prijeteći…vode simultanku protiv BiH i onog dijela MZ-e koji se za BiH zalaže, vuku opasne poteze sa teškim figurama, a tužilaštvo BiH ne samo da ne preduzima ništa da to spriječi, već ih pušta da partiju u svoju korist završe…
Sve što su dva zakleta neprijatelja BiH Dodik i Čović htjeli, ostvaruje se. Dobili su još jednu veliku bitku, najveću do sada. Zauzeli vlast u državi i krunišu to demonstracijom sile i moći, uz najavu novih još opasnijih koraka.
Pomognuti mjerama Visokog predstavnika uvedenim 2.oktobra i podrškom izdajničkog trojca bahato i osiono ruše sve prepreke i formiraju svoju vlast na federalnom i državnom nivou. Potpuno su ovladali Vijećem ministara, a uskoro će biti formirana nova Federalna vlada po njihovoj zamisli. S pravom likuju! Svaki njihov poslušnik dobit će obećano mjesto, a mrvice sa trpeze na kojoj se obilato časte Dodik i Čović već kupe Konaković, Forto..a uskoro i predsjednik SDP-e Nermin Nikšić, ako mu ne izmakne. A na sve to MZ-a predvođena ozbiljno uzdrmanim Schmidtom ne samo da ne reagira, već aplaudira.
Presude ustavnog suda i drugih sudova se ne provode, zakoni ne poštuju i krše, a bezvlašće sve više pritišće zemlju i narod. Zakoni postoje samo za slobodne medije i građane koji se usude suprostaviti korumpiranoj vlasti i reći istinu.
U velikom dijelu BiH, posebno u Rs, se i dalje osporava važnost Inzkovog Zakona o zabrani negiranja Srebreničkog genocida, ali to za BiH pravosuđe do sada i nije bio vrijedno nikakve pažnje.
Suprotno postojećem ustavnom zakononodavstvu, Rs je 98% državne imovine uknjižila na Rs, za bh pravosuđe to nije predmet na kojem trebaju raditi. Dodik i njegove službe na očigled MZ-e otimaju nepokretnosti i resurse, ali nema reakcija odgovornih organa. “Ja sam moć, niko mi ne može ništa!”…prkosno poručuje Dodik.
Antiustavne proslave 9. januara nisu procesirane
Antiustavne proslave 9. Januara moraju biti procesirane, mada u BiH Tužilaštvu neki tako ne misle. Po komentaru Milenka Kajganića od 17.1. o.g. na FTV u emisiji Mreža postalo je jasno da nezakonita proslava 9. Januara o.g. u Istočnom Sarajevu, na kojoj je otvoreno demonstrirana odlučnost da se ide dalje u odvajanje eniteta od države, ni ove godine nije slučaj za Tužilaštvo, kao ni u svim godinama ranije. Sve što je svijet vidio prethodnih i ovog 9. Januara Tužilaštvo BiH neće da vidi i sankcioniše. A ništa bolje nije prošla ni apelacija Komšića i Džaferovića kod Ustavnog suda BiH.
A Sarajevo je 9. Januara o.g. opet bilo pod opsadom agresora…Vatromet u Istočnom Sarajevu uz Marš na Drinu, asistenciju Ravnogorskog četničkog pokreta, Noćnih vukova, grupe Wagner i dodjela medalje Putinu, jasno su pokazali šta se s tim želi i kuda to vodi…Nije to bilo samo provokacija, nepoštivanje i kršenje Ustava…već dobro osmišljena akcija, udar na državu, koji bi svugdje odmah bio sankcionisan a vinovnici krivično gonjeni, samo ne u Dejtonskoj BiH.
A to što se događalo u Sarajevu i Rs 9. Janura, i to što se događa upravo ovih dana kroz izborni proces, ne može i neće ostati zaboravljeno. Toga moraju biti duboko svjesni u organima pravosuđa BiH i službama sigurnosti BiH, jer oni snose najveću odgovornost za posljedice koje će iz toga nastati.
Prozivka za Pravosuđe, prozivka za narod
Sve antidržavno i rušilačko što se u BiH događalo i dogodilo u proteklih 30 godina, finalizira se ovih mjeseci i dana. Nikad do sada u vrhu države nije bilo više njenih neprijatelja, nego danas.
Nažalost, i dalje se ne govori o uzrocima koji su BiH doveli do ovog gdje je sada, već se samo raspravlja o posljedicama, i to površno, letimično i pristrasno, kako kome odgovara. Dok god se duboko ne zaroni u uzroke i iznese ih na svjetlo dana, neće se okončati agonija BiH i njenih građana. A to može, to je bila i ostaje dužnost prije svega pravosudnih organa BiH.
Na tapetu EU i crnim listama SAD, V.Britanije…su aktuelni predsjednik Rs Milorad Dodik, aktuelna Predsjednica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, bivši Predsjednik VSTV-a a sada Dodikov savjetnik Milan Tegeltija, lider svih lidera sada predsjedavajući Nikola Špirić, premijer FBiH u odlasku Fadil Novalić, Predsjednik FBiH Marinko Čavara, ranije glavna a sada tužiteljica Tužilaštva BiH Gordana Tadić, užiteljica Tužilaštva BiH Dijana Kajmaković…Svi ti sa crnih lista i njihovi izabranici obavljali su, a obavljače i dalje, još jači i povezaniji, ključne funkcije u državi.
I ne samo da nikom od njih nije falila ni dlaka s glave, već i dalje vladaju državom i daje im se podrška da je sruše. Oni nisu slučaj sa bih Pravosuđe. Umjesto njih predmet istrage je imam Kozaračke džamije, koji se usudio reći nešto što neki u SPC ne samo govore već i rade na dnevnoj bazi.
BiH Tužilaštvo ne samo što nije istražilo i procesiralo osobe sa ovih i drugih crnih lista, što protiv njih nije pokrenut postupak da se smijene sa funkcija koje su obavljali ili obavljaju, već im se dalje daje podrška da obnašaju ključne pozicije u državi; samo još trebaju biti imenovani za sudije porotnike ili rukovodne organe u Pravosuđu, ako to već i nisu. Sva očekivanja od BiH pravosuđa su iznevjerena..a građani BiH i dalje zabijaju glavu u pijesak i šute. Kao da ih se to ne tiče. Gube tlo pod nogama, gunđaju sebi u bradu, trpe i čekaju neko čudo da ih spasi.
A dok god narod ne iziđe na ulicu, istjera ih iz njihovih ureda i kancelarija, ili ih u njih zaključa i postavi rokove, stanje se ne će promijeniti i biće sve gore i gore.. Jer oni ne slušaju glas naroda, ne čuju krik očajnika…
Prozivka za BiH pravosuđe je upozorenje i prozivka i za građane BiH, jer je njihova sudbina i sudbina njihove domovine u pitanju. Zaista je krajnje vrijeme za sve zaposlene u Pravosuđu BiH da poslušaju glas naroda, prepoznaju krik očajnika.
U školi se nekad znalo. Ako đak šuti i nikad se ne javlja, učitelj ga prozove da odgovara. Danas i učitelji šute, jer se boje da učenike ne naljute.
*****
Neprijatelji države drže bih pravosuđe u blokadi, ne daju mu da radi, a pravosuđe zamrzlo pravdu i nepravdu i drže ih pomiješane u istom džaku, skrivene u mraku beznađa, koje našom Bosnom sve obuhvatnije vlada.
Majke Srebrenice i Podrinja, kojih je sve manje, skoro tri desetljeća tragaju za nestalim, nude istinu i traže pravu za žrtve genocida i stravičnih zločina počinjenim nad Bošnjacima širom Podrinja i Bosne i Hercegovine, izlaze na trgove gradova i protestuju ispred državnih institucija, a BiH pravosuđe šuti. Ponovo su 7.2.2023.g. pred zgradu Suda i Tužilaštva BiH u Sarajevu izašli predstavnici udruženja žrtava iz 11 organizacija da izraze nezadovoljstvo zbog ne-rada pravosuđa, koje do danas nije ispunilo očekivanja žrtava. U svom obraćanju domaćoj i svjetskoj javnosti izraženo je negodovanje što za 19 godina rada nije podignuta ni jedna optužnica za opsadu Sarajeva, u kojem je ubijeno 11.540 građana, Goražda, Bihaća (a bili pod zaštitom UN) i drugih gradova, a za genocid u Srebrenici izrečena samo jedna pravosnažna presuda, iako sudu stoji na raspolaganju na hiljade uvjerljivih dokaza.
Ništa nije urađeno po predmetima primljenim od Haškog suda u kojima je 810 osoba istraženo i označeno za počinjene zločine.
A ovo je bio samo još jedan od brojnih protesta organizovanih ispred zgrade Suda i Tužilaštva BiH sa kojima se izražava nezadovoljstvo radom bh pravosuđa. Nažalost, institucije pravde nemaju ni odgovore ni odgovornost, niti obraza da se od stida zacrveni, osim možda samo nekima od uposlenika kad prvog u mjesecu podižu (ne)zarađenu platu. A nije se obraz zacrvenio ni brojnim Sarajlijama koji su radije sjedili u okolnim kafanama, nego se pridružili majkama Podrinja.
Zastoj u reformi pravosuđa ne može i ne smije biti izgovor da se ne radi u tužilaštvu, da se ne podnose optužnice, da se ne procesira…
Svi znaju da je pravosuđe BiH izgubilo povjerenje građana i malo je vjerovatno da će ga uskoro vratiti, jer ni smjene čelnih ljudi pravosudnih organa izvršene zadnjih godina nisu ništa promijenile.
Nakon izbora provedenih 2. Oktobra 2022.g. Pravosuđe BiH je ostalo zarobljeno, a vlast u državi je uz podršku MZ-e potpuno prepuštena najvećim njenim neprijateljima, koji su podržani od Beograda i Zagreba zadnjih 17 godina u ofanzivi protiv države BiH i čine sve da je rasture i podijele.
Uzalud prigovori, protesti, iznevjerena očekivanja. Promjenu stanja nisu donijele ni smjene čelnih ljudi prije isteka mandata. U januaru o.g. za predsjednika suda BiH ponovo je izabran stari predsjednik Ranko Debevec, koji tu dužnost obavlja od 2016.godine. Nagrađen je novim mandatom od 6 godina. Bio je jedini kandidat, jer kriteriji za izbor su i napravljeni tako da konkurenciju ograniče i svedu na minimum.
U oktobru 2022.g. na mjesto Glavnog tužioca Tužilaštva BiH izabran je Milanko Kajganić, koji je od oktobra 2021.g. bio vršilac dužnosti Glavnog tužioca. Najavljivan aktivniji pristup u rješavanju predmeta na koje se čeka godinama nije se dogodio, što potvrđuje i nedavna Kajganićeva izjava “Teško je poslije 30 godina procesirati događaje, dosta je okolnosti koje nas ometaju, ali ćemo nastaviti”. U većini aktuelnih slučajeva, kada je izostalo očekivano djelovanje Tužilaštva, stizao je odgovor “da je postupak pokrenut, da je predmet kod nadležnog tužioca”, još jedan od brojnih da kupi prašinu, prije nego bude odbačen. A po ustaljenom metodu i na početku ove godine data su obećanja za kraj godine. Pa ko čeka možda i dočeka.
Česte su poruke iz pravosuđa, posebno tužilaštva, “da se rješavaju nasloženije optužnice, da će biti optužnica za visoku korupciju, da nema nedodirljivih”…da se sa istragama u Sky predmetima ide do kraja…Dakle, sve više datih, a sve manje ispunjenih obećana.
Promijenjen je i predsjednik Visokog sudskog tužilačkog vijeća i iz svoje rasklimane fotelje preselio u sigurniju, uz svog tutora i sponzora, za kojeg je do sada svaki naručeni posao uspješno odradio.
Ako bi se ocjena o radu BiH pravosuđa donosila na osnovu saopštenja, koje je 30.1.2023.g. podnijelo VSTV-e, bez analitičkog pristupa, moglo bi se zaključiti da je pravosuđe u dobroj mjeri ispunilo svoj zadatak. Po tom saopštenju Sudovi BiH su u toku 2022.g riješili 166.025 najstarijih predmeta, što je 3.000 više nego 2021.g. Od toga su sudovi FBiH riješili 122.603, RS 39.008, Brčko distrikt 2.845 i sud BiH 1.569 najstarijih predmeta.
Ratni zločini ne zastarjevaju, ali je od velikog značaja da se procesiraju i presude, da procesi ne traju desetine godina…kao do sada.
Ciljevi Revidirane strategije za rad na predmetima ratnih zločina, prema svemu sudeći, neće biti ispunjeni ni do kraja ove godine...Ovakav stav, i na njemu zasnovane izjave odgovornih, izazivaju ne samo razočarenje već i ogorčenje porodica žrtava, jer su ratni zločini ostavljeni na zadnja mjesta prioriteta, čime se pokušava reći domaćoj i svjetskoj javnosti da su zločini počinjeni tokom agresije na BiH u najvećem broju rasvijetljeni i njihovi počinioci privedeni pravdi i osuđeni, a ptice na grani znaju da svih ovih postDejtonskih godina glavne poluge vlasti Rs drže i vrše najznačajnije funkcije baš oni ili njihovi izabranici i sljedbenici.
Pri raspravi u VSTV-u o predmetima ratnih zločina ocijenjeno je da će veći procenat ostati neriješen, jer su predmetne osobe nedostupne, pa se razmatra procedura da se predmeti prenesu na druge (niže) nivoe…što znači da se procesiranje dalje razvodni i odloži, dok se žrtvama genocida i najtežih zločina ne pridruži i ono malo živih svjedoka, koji se usude svjedočiti.
I ne samo što nema očekivanih presuda, već su presude nerijetko suprotne od objektivnog stanja i očekivanja. Umjesto da se osuđuju krivci, “ljudima koji nisu krivi stavlja se na teret krivnja”, kako bi se izjednačile krivice. Ako se i dogodi da neko bude osuđen za zločine koje je počinio, u javnost se izlazi sa saopštenjem tek onda kada se izvuče iz rukava unapred pripremljena presuda u namještenom lažiranom procesu nekom od onih koji su proglašeni krivim što su zemlju branili i odbranili od agresora. Samo jedan od aktuelnih primjera je Dobrovoljačka.
Žrtve posebno teško pogađa i udara na njihovu sujetu što na ulicama svojih gradova svakodnevno susreću ubice svojih najbližih, koji su odslužili dio zatvorske kazne i pušteni kući, ali u najvećem broju one protiv kojih nisu i neće biti podnijete optužnice, koji su svjesno ili nemarom organa vlasti BiH i nemarom MZ-e ostavljeni po strani.
Radom pravosudnih organa BiH nisu zadovoljni ni građani ni MZ-a, uglavnom zbog nastojanja da se izjednače krivice, sporog i pristrasnog rada, korupcije. Za opšti kriminal, kriminal u privredi i korupciju u organima i institucijama vlasti godinama se zna, podsjeća i upozorava sa raznih strana, ali to odgovorne ne dotiče.
Naravno, nisu svi u pravosuđu neodgovorni. Mnogo je tamo odgovornih tužilaca i sudija, opredijeljenih i dosljednih svom pozivu. Ali ih se onemogućava. Zato se i sami moramo barem nekad odgovorno zapitati kako se osjeća čestit i častan čovjek, tužilac u tužilaštvu BiH, sudija u sudu, koji sjedi i uredno prima platu, a saginje glavu, jer ne smije vidjeti ono što svi vide, niti uraditi ono što bi po zakonima i pravilima službe morao uraditi. Treba im podrška iznutra i iz vana, a nemaju je.
Najveći neprijatelji države slobodno djeluju, a prijave protiv njih padaju u vodu ili se odbacuju uz banalna obrazloženja.
Evropska unija još jednom je pokrenula jalov postupak za uvođenje sankcija Miloradu Dodiku i nekim drugim, ali za BiH pravosuđe to nije relevantno. A Dragan Čović se zadnjih mjeseci pokazao opasniji rušitelj države od Dodika, ali je ostao van domašaja, jer uživa apsolutnu podršku ključnih organa EU obezbjeđenu preko čelnih ljudi Hrvatske.
Čović i Dodik otvoreno, provokativno, prijeteći…vode simultanku protiv BiH i onog dijela MZ-e koji se za BiH zalaže, vuku opasne poteze sa teškim figurama, a tužilaštvo BiH ne samo da ne preduzima ništa da to spriječi, već ih pušta da partiju u svoju korist završe…
Sve što su dva zakleta neprijatelja BiH Dodik i Čović htjeli, ostvaruje se. Dobili su još jednu veliku bitku, najveću do sada. Zauzeli vlast u državi i krunišu to demonstracijom sile i moći, uz najavu novih još opasnijih koraka.
Pomognuti mjerama Visokog predstavnika uvedenim 2.oktobra i podrškom izdajničkog trojca bahato i osiono ruše sve prepreke i formiraju svoju vlast na federalnom i državnom nivou. Potpuno su ovladali Vijećem ministara, a uskoro će biti formirana nova Federalna vlada po njihovoj zamisli. S pravom likuju! Svaki njihov poslušnik dobit će obećano mjesto, a mrvice sa trpeze na kojoj se obilato časte Dodik i Čović već kupe Konaković, Forto..a uskoro i predsjednik SDP-e Nermin Nikšić, ako mu ne izmakne. A na sve to MZ-a predvođena ozbiljno uzdrmanim Schmidtom ne samo da ne reagira, već aplaudira.
Presude ustavnog suda i drugih sudova se ne provode, zakoni ne poštuju i krše, a bezvlašće sve više pritišće zemlju i narod. Zakoni postoje samo za slobodne medije i građane koji se usude suprostaviti korumpiranoj vlasti i reći istinu.
U velikom dijelu BiH, posebno u Rs, se i dalje osporava važnost Inzkovog Zakona o zabrani negiranja Srebreničkog genocida, ali to za BiH pravosuđe do sada i nije bio vrijedno nikakve pažnje.
Suprotno postojećem ustavnom zakononodavstvu, Rs je 98% državne imovine uknjižila na Rs, za bh pravosuđe to nije predmet na kojem trebaju raditi. Dodik i njegove službe na očigled MZ-e otimaju nepokretnosti i resurse, ali nema reakcija odgovornih organa. “Ja sam moć, niko mi ne može ništa!”…prkosno poručuje Dodik.
Antiustavne proslave 9. Januara moraju biti procesirane, mada u BiH Tužilaštvu neki tako ne misle. Po komentaru Milenka Kajganića od 17.1. o.g. na FTV u emisiji Mreža postalo je jasno da nezakonita proslava 9. Januara o.g. u Istočnom Sarajevu, na kojoj je otvoreno demonstrirana odlučnost da se ide dalje u odvajanje eniteta od države, ni ove godine nije slučaj za Tužilaštvo, kao ni u svim godinama ranije. Sve što je svijet vidio prethodnih i ovog 9. Januara Tužilaštvo BiH neće da vidi i sankcioniše. A ništa bolje nije prošla ni apelacija Komšića i Džaferovića kod Ustavnog suda BiH.
A Sarajevo je 9. Januara o.g. opet bilo pod opsadom agresora…Vatromet u Istočnom Sarajevu uz Marš na Drinu, asistenciju Ravnogorskog četničkog pokreta, Noćnih vukova, grupe Wagner i dodjela medalje Putinu, jasno su pokazali šta se s tim želi i kuda to vodi…Nije to bilo samo provokacija, nepoštivanje i kršenje Ustava…već dobro osmišljena akcija, udar na državu, koji bi svugdje odmah bio sankcionisan a vinovnici krivično gonjeni, samo ne u Dejtonskoj BiH.
A to što se događalo u Sarajevu i Rs 9. Janura, i to što se događa upravo ovih dana kroz izborni proces, ne može i neće ostati zaboravljeno. Toga moraju biti duboko svjesni u organima pravosuđa BiH i službama sigurnosti BiH, jer oni snose najveću odgovornost za posljedice koje će iz toga nastati.
Sve antidržavno i rušilačko što se u BiH događalo i dogodilo u proteklih 30 godina, finalizira se ovih mjeseci i dana. Nikad do sada u vrhu države nije bilo više njenih neprijatelja, nego danas.
Nažalost, i dalje se ne govori o uzrocima koji su BiH doveli do ovog gdje je sada, već se samo raspravlja o posljedicama, i to površno, letimično i pristrasno, kako kome odgovara. Dok god se duboko ne zaroni u uzroke i iznese ih na svjetlo dana, neće se okončati agonija BiH i njenih građana. A to može, to je bila i ostaje dužnost prije svega pravosudnih organa BiH.
Na tapetu EU i crnim listama SAD, V.Britanije…su aktuelni predsjednik Rs Milorad Dodik, aktuelna Predsjednica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, bivši Predsjednik VSTV-a a sada Dodikov savjetnik Milan Tegeltija, lider svih lidera sada predsjedavajući Nikola Špirić, premijer FBiH u odlasku Fadil Novalić, Predsjednik FBiH Marinko Čavara, ranije glavna a sada tužiteljica Tužilaštva BiH Gordana Tadić, užiteljica Tužilaštva BiH Dijana Kajmaković…Svi ti sa crnih lista i njihovi izabranici obavljali su, a obavljače i dalje, još jači i povezaniji, ključne funkcije u državi.
I ne samo da nikom od njih nije falila ni dlaka s glave, već i dalje vladaju državom i daje im se podrška da je sruše. Oni nisu slučaj sa bih Pravosuđe. Umjesto njih predmet istrage je imam Kozaračke džamije, koji se usudio reći nešto što neki u SPC ne samo govore već i rade na dnevnoj bazi.
BiH Tužilaštvo ne samo što nije istražilo i procesiralo osobe sa ovih i drugih crnih lista, što protiv njih nije pokrenut postupak da se smijene sa funkcija koje su obavljali ili obavljaju, već im se dalje daje podrška da obnašaju ključne pozicije u državi; samo još trebaju biti imenovani za sudije porotnike ili rukovodne organe u Pravosuđu, ako to već i nisu. Sva očekivanja od BiH pravosuđa su iznevjerena..a građani BiH i dalje zabijaju glavu u pijesak i šute. Kao da ih se to ne tiče. Gube tlo pod nogama, gunđaju sebi u bradu, trpe i čekaju neko čudo da ih spasi.
A dok god narod ne iziđe na ulicu, istjera ih iz njihovih ureda i kancelarija, ili ih u njih zaključa i postavi rokove, stanje se ne će promijeniti i biće sve gore i gore.. Jer oni ne slušaju glas naroda, ne čuju krik očajnika…
Prozivka za BiH pravosuđe je upozorenje i prozivka i za građane BiH, jer je njihova sudbina i sudbina njihove domovine u pitanju. Zaista je krajnje vrijeme za sve zaposlene u Pravosuđu BiH da poslušaju glas naroda, prepoznaju krik očajnika.
