To što se potencira da je sada drugačija, normalnija i prijateljskija atmosfera i pristup rješavanju problema i napetosti, kako sa separatistima u Bosni i Hercegovini, tako i sa Hrvatskom i Srbijom, može se smatrati nepravednom optužbom za Bošnjake i ostale patriote, te stigmom koju su nam nametnuli a da je nismo ni primijetili.

Jednostavno je to zaključiti.

Tvrde da sada, kada je došlo do nekih promjena sa ove, sa naše strane, sada se lakše dogovara sa Dodikom, Čovićem, Vučićem, Brnabić, Dačićem, Milanovićem. Vidite da je ovim tezama jasno poručeno da je problem bio u našem dvorištu, pa kada smo mi napravili kadrovske promjene, onda problema nema i normalno se živi sa komšijama?! Njihovi predstavnici se nisu mijenjali. Tako je, jednostavno i da nismo ni svjesni, kazano da je kod nas bio glib i defekt, da smo bili pretenciozni, megalomani, grubi i pogrešni, i da je promjenom nekoliko ljudi na čelima državnih ministarstava i formiranjem novih parlamentarnih većina (?) sve profunkcionisalo na unutrašnjem i vanjskom planu.

Primalac ovakvih poruka uvjeren je da je bio problem do nas a ne do ovih što preduzeća nazivaju po jednom narodu, što ne daju da učimo bosanski jezik, ili do Čovića i Ivanića koji nisu dali saglasnost za reviziju presude za genocid. Sada je možda, makar i prividno, manje svađa, ali ne jer je bio kapric i poriv za supremacijom kod nas - pa su uklonjeni nosioci ovoga, već zato što su ovi novoimenovani krenuli bez dostojanstva, snishodljivo, popuštajući, dajući, odričući se onoga što je nama bitno. Sada će neko kontratezu: evo i njih Dodik napada i prijeti im. Da, ali ne što su se borili za našu stvar, nego što su poslušali dominatan glas u UN-u.

Uglavnom, odavno nismo teže i opasnije označeni nego nakon stupanja na scenu novih pregovarača i uspostave novog saziva Vijeća ministara BiH. Da li je to opet rečeno da smo fundamentalisti i radikali?

Foto: Anadolija