Vaša Ekselencijo Ambasadore Murphy,
Pošto nemam priliku da s Vama izravno razgovaram, dozvolite mi da Vam na ovaj način iskažem moju zahvalnost za Vašu jasnu izjavu povodom Dana nezavisnosti moje bosanske zemlje i mog bošnjačkog/bosanskog naroda.

Rekli ste: „Naše obećanje da ćemo podržavati suverenitet, institucionalni i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i njen multietnički karakter nije puka retorika - to je stvarna, dugogodišnja obaveza koju ispunjavamo svaki dan. Oni koji sumnjaju u našu trajnu posvećenost zemlji ili u to da Bosna i Hercegovina pripada Zapadu - ili sugeriraju da ona možda ima jače saveznike u Rusiji, Kini ili Iranu - jako se varaju.“

Otvori link ovdje.

Vaša Ekselencijo,
Nismo sumnjali u naše partnerstvo s Vama, ali jesmo na trenutak bili zbunjeni u vezi američkog partnerstva s nama. Mi hoćemo da nam vjerujete da dijelimo iste ili slične vrijednosti s Vama bar one koje se tiču istine, pravde, mira i pomirenja u našoj zemlji, na Balkanu, Europi i svijetu.

Možda Vas za trenutak zbunjuje, ali ako vam kažem da ovo pismo nije upućeno samo Vama, već i mom narodu da ga podsjetim na sudbonosnu ulogu Amerike u borbi za nezavisnost bosanske države i slobodu bosanskog/bošnjačkog naroda, onda će Vam biti jasno zašto osjećam potrebu i odgovornost da Vam se na ovaj način obratim bez laskanja i bez osobne koristi.

Družio sam se privatno i službeno sa američkim ambasadorima u nezavisnoj bosanskoj državi od prvog ambasadora Viktora Jakoviča (1993-1995) do zadnjeg u tijeku mog mandata /1993-2012) reisu-l-uleme u Bošnjaka.

Svi su dostojno obavljali svoju diplomatsku misiju u zajedničkom interesu za bosansku nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i multikulturalnost, ali dozvolite mi da posebno spomenem ambasadora Thomasa Millara (199-2001), koje je uvelike zaslužna za obnovu do temelj srušene Ferhadije džamije u Banjoj Luci i ambasadora Clifforda Bonda (2001-204), koji je posebno zaslužan za utemeljenje Srebreničke Fondacije radi čuvanja sjećanja na srpski genocid nad Bošnjacima u Srebrenici.

To su samo dva od bezbroj primjera, koji svjedoče o američkoj predanosti bosanskoj ideji suživota i tolerancije u multinacionalnoj bosanskoj državi i multietničkom bosanskom društvo. U tome ili po tome se može cijeniti da li mi Bošnjaci/Bosanci dijelimo ili ne dijelim zajedničke vrijednosti s Amerikom? Mislim da je ocjena pozitivna uz moguće manjkavosti s bošnjačke/bosanske strane.

Vaša Ekselencijo,
Tri decenije od agresije na Bosnu i genocida nad bošnjačkim/bosanskim narodom dovoljan je period da se shvati ko je kome ovdje pouzdan partner a ko nije.

Uz sve nesvršenosti Bošnjaka/Bosanaca, jedno je jasno i nepobitno, a to je da su oni pouzdani i bezrezervno predani partnerstvu s Amerikom. Nije im na umu drugo partnerstvo, koje je jednako američkom partnerstvu, napose partnerstvo s Rusijom dok partnerstvo s Kinom i Iranom nije u vidokrugu bosanske političke stvarnosti.

Međutim, Vaša Ekselencijo, mi smo u strahu od partnerstva naših susjeda s Rusijom, koji imaju iredentističke apetite prema Bosni, koji su se očitovali kroz genocid i udruženi zločinački poduhvat o čemu svjedoče presude Haškog tribunala.

Mi smo u strahu ne samo od ruskog utjecaja ovdje, već prije svega od „ruske vojne akcije“ kroz njene proksije na Balkanu.

Naime, Članci 106. i 107. Povelje Ujedinjenih nacija daju pravo Ruskoj Federaciji, pravnoj slijednici SSSR-a, kao jednoj od pobjednica u Drugom svjetskom ratu i potpisnici Moskovske deklaracije iz oktobra 1943. da poduzme mjere protiv zemalja, koje nisu u interesu njene politike.

Neovisna država Bosna i Hercegovina je jedna od zemalja, koja nije u interesu ruske politike, ali jeste predmet ruskog interesa kroz (zlo)upotrebu srpske antibosanske iredentističke politike.

Zar nije jasno da je Ukrajina prva žrtva tih Članaka UN-a. Nadamo se i posljednja u interesu mira i sigurnosti u Europi i svijetu.

Vaša Ekselencijo,
Uvjeren sam da imate na umu da se povod za Prvi i donekle Drugi svjetski rat dogodio na Balkanu, preciznije u Bosni. Ne bi bilo dobro da se ponovi isti ili sličan povod za Treći svjetski rat. Jer Bosna kroz cijelu svoju povijest nije bila nikad samo lokalni, već je uvijek bila mnogo više globalni problem, ali i globalno rješenje.

Vaša Ekselencijo,
Amerika ima priliku da kroz Vaše diplomatsko djelovanje u Bosni osnaži predanost svojih istinskih partnera među koje se, zasigurno, ubrajaju Bošnjaci/Bosanci, koji su zahvalni Americi, koja je stala uz njih kad im je bilo najteže.

Bošnjaci/Bosanci razumiju da nijedna posebna politička partija nema monopol nad njihovom sudbinom, kao i to da je dosadašnja dominanta partija imala strateških i taktičkih grešaka, ali su zabrinuti što se u zadnje vrijeme protežiraju politički programi i ličnosti, među kojima ima mnogo onih koji negiraju genocid i prijateljuju sa osuđenim ratnim zločincima. Njima se povjeravaju važne pozicije u zakonodavnoj, sudskoj i izvršnoj vlasti bosanske države.

Zasigurno, nakon Holokausta, Jevreji ne bi nikad pristali da o njihovoj sudbini u Izraelu odlučuju bilo njemački nacisti ili talijanski fašisti.

Bošnjaci/Bosanci se najviše strahuju od naivnosti, političkog neiskustva i moralnog posrnuća onih među Bošnjacima/Bosancima, koji nisu na visini i zrelosti povijesne odgovornosti.

Vaša Ekselencijo,
Nadam se da ćete i Vi kao Vaši prethodnici Miller i Bond ostati upamćeni u Bosni, posebno među Bošnjacima/Bosancima, kao istinski borac za bosansku slobodu i čast svih bosanskih građana bez obzira na vjeru i naciju.

Sa ovim mislima i porukama na Dan nezavisnosti bosanske države, primite izraze mojeg osobitog poštovanja!

May God Bless Bosnia!
May God Bless America!

Sincerely yours,
Mustafa Ceric, Ph.D.
Reisu-l-ulema (1993-2012)