---

Ovih dana se sprema da na svjetlo dana izađe jedna veoma bitna knjiga za Bosnu. Knjiga na kojoj sam godinama radila i koja se nalazi već u štampariji. Potrebna su nam ipak sredstva za štampanje ove knjige. Da li ima ljudi koji bi potpomogli štampanje ove knjige i čija imena bi bila objavljena kao donatori? Ili koji bi unaprijed otkupili primjerke?
U nastavku kratko o kakvoj knjizi se radi.

---

U kakvom stanju je Kraljevinu Bosnu zatekao i opisao Benedikt Kuripešić 1530.

Imaju knjige - koje su čisto Božiji dar – Živi svjedok jednog doba - Originalni dokument o postojanju jednog naroda - Hamajlija jedne države. E, takva jedna rijetka i vrijedna knjiga je i putovanje kroz Kraljevinu Bosnu 1530. godine, odnosno putopisni dnevnik od Benedikta Kuripešića pod izvornim nazivim: „Itinerarium Wegrayss kün. May. Potschafft gen Constantinopel zu dem Türkischen Keiser Soleyman, anno XXX-MDXXX“ - knjiga od 32 lista, odnosno 64 strane sa po 30 redaka, te sa 10 slika, drvoreza, od kojih 7 prikazuju bosanske stare utvrde - knjiga u kojoj se dugo krila istina koju ćemo u ovoj knjizi (poslije mnogih njenih falcifikovanja, od strane prevodilaca i naučnika), pokušati da iznesemo na vidjelo, da je oslobodimo zarobljenosti i tamnice u kojoj je ležala, te da je u svojoj izvornoj ljepoti i značaju za Bosnu i šire, svijetu pokažemo, jer ona govori o momentima u kojima na našim balkanskim prostorima nestajalo staro društveno, vjersko i političko stanje, a rađao se jedan novi poredak, koji je stvorio aždahu koja ždere svakih pedeset godina svoj narod.

Kolika je i kakva je bila 1530-te godine Kraljevina Bosna, te ko je njen narod, kako je živio i kako se borio taj bosanski narod u vreme najezde moćnih Osmanlija, u kakvom stanju su susjedne zemlje Hrvatska (Crabatien), Srbija (Seruien) i šta je sve vidjelo i doživjelo to kraljevsko Izaslanstvo na putovanju od Ljubljane do Konstantinopolja, rutom preko Bosne, Srbije, Kosova, Bugarske, Turske, i nazad do Ljubljane...

U ovoj knjizi ćemo tražiti odgovor na ta pitanja. Kuripešićeve riječi ćemo direktno prevoditi, analizirati i ukazivati na neke greške ranijih prevodilaca, koje su urađene zbog, ili nekog političkog razloga - namjerno, ili iz neznanja - nenamjerno, a sve kako bismo pomogli DOBRO, za dobrobit svih naroda, kako u Bosni, tako i šire – te kako bismo svi shvatili da su svi stanovnici Bosne, njena djeca, bez obzira koliko ta njena djeca bila različita, ili pak, pokušavala biti, posebno vjerskom različitošću, drugačija.

Dio iz knjige:
„U pomenutoj Kraljevini Bosni našli smo tri nacije i tri vjere.
Prvi su stari bosanski narod Bošnje/Bošnjaci (alten Boßner)/ oni su rimsko hrišćanskog vjerovanja/ koje je Turčin osvojivši Kraljevinu Bosnu sa njihovom vjerom uzeo/ i tako ih u njoj ostavio.
Drugi su Zurfi (Surffen)/ zovu ih Vlasima/ a mi ih zovemo Cigama odnosno Martolozima/ oni dolaze od mjesta Smedereva i Grčkog Beograda/ i vjere su Svetog Pavla/ i mi ih uzimamo za dobre hrišćane/ jer mi ne nalazimo razlike između njihove i Rimske vjere.
Treća nacija/ su pravi Turci/ oni isti/ i posebni su kao ratnici i državni službenici/ vladaju sa velikom tiranijom/ nad obije ranije navedene nacije/. Hrišćane i potčinjene/ je tako do sada Turčin/ zato što su zemlju gradili/ u svojoj vjeri ostavio/ a sve one koji su zbog mladosti/ ili iz lakoumnosti vjeru dali/ odobrio im je njihove sveštenike/ crkve/ i drugi red da održavaju.
Oni nisu, iz razloga jer obrađuju zemlju, morali da plaćaju ni jedan drugi porez, osim godišnje jednu ugarsku forintu, a to je da 50 aspri daju po domaćinstvu". (Bisera/ K: s. 21)