Krene čovjek sa hrvatskog primorja prema toj lijepoj našoj Bosni i susretne mnoštvo znakova o narodu kroz čiju teritoriju putuje. Tu su mnoge crkve, šahovnice, kapele i kapelice, Gospe “od puta”, “gospa od mora”, “gospa od otoka” itd.

Kad se približava Neumu iz Kleka ugleda crkvu toliko veliku da u nju može stati svaki stanovnik tog jedinog bosanskog grada na Jadranu, a iznad grada “veliki plus” iliti veliki krst, nek se nađe za svaki slučaj. Ne služi ničemu, osim da se pokaže ko je zapišao tu teritoriju. Nigdje ni traga nekim drugim vjerama i ljudima, sve do Stoca, gdje je naumio obaviti podnevnu molitvu, a tamo se takođe Bošnjaci grčevito bore za goli opstanak.

A onda nadomak Stoca, na desnoj strani u zelenilu zakržljale šume i sivilu kamenja, ugleda seoce od dvadesetak kuća i munaru, koja se odatle doima visoka – dva pedlja! Protrlja oči da se uvjeri kako ne sanja, a onda ubrzo ugleda i saobraćajni znak “Rabrani”.

Zar nije u medijima pisalo da su Rabrani u blizini Neuma, pita svoju hanumu, koja pokušava uslikati idilično selo s jedva vidljivom munarom?

– I ja sam tako mislila!
– Ja sam mislio da je to nadomak Neuma, kad se digla tolika frka, ali da je na centralnoj autobusnoj stanici, ne bi se vidjela kolišna je… Ma kome ovo može smetati u ovoj divljini, za Boga miloga, pita se ojađeni Bošnjo i skreće prema selu.

Tamo grupa mještana u susjednom dvorištu okreće prvomajsko jagnje na žaru i ljubazno ih pozivaju da sjednu s njima.

Ni domaćini mu ne znaju objasniti kako postoje tako netolerantni ljudi, pa pored tolikih crkava, kapela, šahovnica, gospi.., ne mogu tolerisati u ovoj divljini džamiju od dva pedlja. Zašto su uznemireni, čak u Zagrebu, a možda i Vatikanu zbog te munarice, koja simbolično stoji tu, nikad se na nju neće niko ni popeti da prouči ezan? Zašto im za dvije decenije nije uspjelo dobiti dozvolu za gradnju te munarice, na temeljima džamije stare nekoliko stotina godina, a crkva u Neumu nikla nakon agresije na BiH i presude za “udruženi zločinački poduhvat” nad Bošnjacima? Službeno objašnjenje vlasti je da ta munarica uznemirava katolike, svu dvojicu koji je mogu vidjeti dvogledom.

Bila je, vele, anketa među stanovnicima okolnih sela, u kojima možda živi sveukupno deset katolika i svi osim jednog su se izjasnili protiv te munarice, iako je i ne vide iz svojih jazbina.

Ojađenom bošnji tek sad nije ništa jasno. Još kaharniji nastavlja put prema Stocu, ali ga tješi glas dobrohotnog domaćina Adema, koji mu je nekoliko puta ponovio ” Ne daju oni nama da imamo našu džamiju, ali mi njih ne bendamo”!

To je izgleda jedini način da bude išta bošnjačko u državi gdje su apsolutna većina, a zove se još uvijek Bosna i Hercegovina!

Pogledajte razgovor sa mještanima ovog sela OVDJE.