Šta za mene znači izbor za počasnog člana Akademije, izuzetna je i nemjerljiva čast, koja mi je ovim činom ukazana, kao “ortodoksnom“ Bosancu i bosanskom Srbinu, koji je svoja patriotska osjećanja za jednu i jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, godinama iskazivao svojim istinitim i objektivnim sadržajima sa preko 1000 objavljenih kolumni.
Veritas amare est / da istina je bolna, ali kako i za koga.
Uvijek sam nastojao da dobro istinski očistim sopstveno srpsko dvorište, što bi naši stari govorili, pa da preko plota pogledam i dvorište komšije i susjeda.
Bio sam istinski borac protiv svih retrogradnih, nacionalističkih veliko srpskih ideja i lažnih nakana, protiv njihovih nedjela, sve do genocidnih činjenih zlodjela.
Kao rođenog Sarajliju, odrastoga i odgojenog u ambijentu svih svojih divnih i nezaboravnih komšija, njihovih običaja i navika, uz suprotnosti sa ponašanjima i nacionalističkim navikama sadašnjih mojih susjeda u gradu Mostaru, učinili su od mene iskrenog i iskusnog svjedoka, odrednice i ocjena vrijednosti i jednih i drugih i trečih, u zajedničkom suživotu.
Moj domaći odgoj i obrazovanje, uz pomoć moje drage tetke, inače vešalice u hotelu Beograd u Sarajevu, dali su mi ljudsko dostojanstveni odgoj i civilizovano visoko intelektualno obrazovanje, u mome random i životnom vijeku.
Zato sam uvijek i bio u stanju razuma i ponašanja i prema drugom i različitom u svakome pogledu, iskreni, energični i trajni protivnik svih pojava nacionalizma, posebno u sopstvenom srpskome rodu, kojeg je naš književnik Dobrica Ćosić ispravno i veoma dobro okarakterisao:


Upravo, uvijek sam cijenio i poštovao sve intelektualce, koji su u svome sopstvenom dvorištu “čistili sve te nakaradne nacionalističke porive i nakane“, te su imali i parvo i mogućnost osvrtanja in a svoje komšije ili susjede.
Kao visoki intelektualac i svjetski čovjek sa više jezika, graditelj i professor koji je obrazovao generacije elektro stručnjaka i kao veoma aktivni društveno- politički radnik, od parlamentarca Skupštine BiH SA Marin Dvora do Savezne Skupštine SFRJ u Beogradu, kao vijećnik Gradskog vijeća grada Mostara u dva saziva i njegov predsjednik / potpredsjednik, u borbi za jedinstveni Mostar, doživio bsam i životnu golgotu, kao trostruki prognanik u ovome gradu.
Dok su međunarodni fakturi bili brižni ovim slučajem i svojim hitrim dolaskom u Mostar, da mi ponude politički azil, u željenu zemlju Evrope ili Amerike, dotle je vispremi i izuzetno cijenjeni i poštovani gradonačelnik ovoga grada Safet Oručević, pozivom u svoj cabinet i odlučno reagovao: “Milane ti nećeš nigdje ići iz ovoga grada, nego reci gdje hoćeš da te smjestim, jer sam bio zatočenik u hotelu “Ero“


Istina je da je to bilo presudno i tako sam tad ai dan danas ostao u ovome gradu, za dobrobit i građana i grad ai jedine nam domovine Bosne i Hercegovine.
Zajednički smo se borili sa grupom građanske liste za “jedinstveni grad Mostar“ i tada pobjedili protukandidate iz HDZ-a, ali nažalost, ne do kraja, jer su ostale neke nacionalističke snage, koji nam i dan danas čine probleme i smetnje u zajedničkom normalnom i dostojanstvenom suživotu, kakav je ovaj grad i nekada živio i razvijao se na dobrobit svih njegovih građana.
Još uvijek su u ovome gradu, udružene snage nacionalista veliko srpsko-hrvatskih, diktatora i doglavnika, sa Draganom Čovićem i njegovim “blizancem rušiteljem“ svega dobroga u ovoj nam jedinoj domovini i ovome gradu Mostaru, sa “dodikovcima“ i Miloradom Dodikom, kao koalicionim partnerima, kroje nam sudbinu nakaradnog suživota.
Veoma sam zahvalan Predsjedništvu, Senatu i Skupštini Bosanske akademije za nauku i umjetnost “Kulin bana“ koja je prepoznala moje djelovanje, te u liku i djelima sagledala i uslove i podobnosti odluke za moje članstvo, kao počasnog člana, što sam ih nesebično zahvalan.
Uz iskrene čestitke za sve nove članove Akademije, garantujem i u nastavku sospstvenog djelovanja na promociji i očuvanju svih naših vrijednosti, jedine nam domovine Bosne i Hercegovine.