Svi mi, dugovječni koji dosta toga dobro se prisjećamo i pamtimo, čak i mnoge od njih i lično dobro poznajemo, upravo smo još uvijek živi svjedoci njihovih nedjela, na ovim našim prostorima.
Upravo je, slikovno ovo naša realnost i stvarnost, prikazane i ispisane, donekle istorije njihovih likova i nedjela, kao i „crne i tmurne“ ostavštine za ovaj naš današnji vakat.

Svi su oni za nas, najveći nacionalisti, naši neprijatelji i rušitelji svih vrijednosti još iz Titovog doba, a danas u našim uslovima poimanja zajedničkog naslijeđa i života, ostao nam je njihov temeljni nacionalizam i težnji njihovih nasljednika, da nastave njihovim ponuđenim i donekle realiziranim scenarijem, osvajanja i uzurpacije, diskriminacije i urušavanja svih dostignutih ljudskih vrijednosti, u borbi protiv fašizma i njihovih sluga.

Zatečeni smo sa zabludama, da smo fašizam apsolutno pobjedili, ali su nam ostale, razvijale se i stasale klice ubojitog nacio0nalizma, još ubojitijeg za nas u našim uslovima i nakanama stvaranja zajedničke budućnosti.

Očevi njihovih „lijepih nacija“ Franjo i Slobodan, već su odlepršali u visine nebeskoga roda, bez ovozemaljske pravde i zaslužene kazne, za njihov scenarij u stvaranju genocidnih i zločinačkih tvorevina na zemlji, a da li će ih tamo njihovi Bogovi proglasiti „melecima ili đavolima“ njihova je nebeska odluka.

Prema prilikama i spoznajama, njihovi sljedbenici, Zoka i Vučko, su u svojim nakanama i ostvarivanjima, nastavili isti put, svojih želja i aspiracija, neželjenih uticaja na naš integritet i suverenitet, jedine nam naše domovine Bosne i Hercegovine.

Na tome putu, sa istim aspiracijama i nakaradnim stremljnjima, utemeljili su i svoje istomišljenike, njihove nasljednike i realizatore, svih zacrtanih zlonamjernih nakana, još uvijek nedovršenih, sa „muzičarima“ guslarom iz Laktaša Miloradom i orguljašem iz Mostarskih Bara Draganom.

Naša nedovršena istorija, sve će to vremenski i istinitim sadržajem, u nekom budućem vremenu sve lijepo opisati i smjestiti u okvire istine spoznaje, ali će i nama živim svjedocima ostaviti u zadatak, da nastavimo istinitu priču sa ovim našim današnjim „blizancima rušiteljima“ i svim njihovim nedjelima, prama domovini, narodima i njenim građanima.

Nažalost, naša je crna sudbina i realnost u postoječim, ortodoksnim nacionalističkim strankama, HDZ-u i SNASD -u, njihovom rukovodstvu i članovima, kao i njhovim „foteljašima“ u vlasti, dok su oni na našoj sceni, čemu se dobrome nadati, to naša javnost i građani moraju znati.

Njihovi „tobožnji huligani“ koji se često oglašavaju čineći nedjela, u formacijama bilo Višegradskih, Ravnogorskih hordi ili Mostarsko- hercegovačkih, Blajburških sljedbenika, upravo nam ta ustaško- četnička mladež, koju neće niti nazvati pravim imenom, čine skrnavljenje i uništavanje mnogih naših, slavnih vrijednosti i njihovih spomenika.

Evo, upravo ovih dana je održano obilježavanje Blajburga u Stocu u Hercegovini

Mjesecima se pitamo, mi građani Mostara, ko je skrnavio slavni Partizanski spomenik u Mostaru, tragju „fol“ za nekim huliganima, ali je teško saopšti HDZ-u i njegovoj policiji i vlasti u ovome gradu, da to čini „ustaška mladež“ pod njihovim patronatom.

Spomenike narodne revolucije, svjedočanstva o antifašizmu BiH, pravili su najveći arhitekti i umjetnici bivše Jugoslavije, u znak sjećanja na junačku borbu i zahvalnost njihovim borcima.


Spomen-groblje je godinama na meti vandala i na kojem su nerijetko ispisavani fašistički simboli i poruke, u gradu koji je i dalje etnički podijeljen na bošnjački i hrvatski dio.
Blajburg i ustaška mladež, još uvijek su sa nama ili u nama.

Obilježavanje Bleiburga u Stocu, pod patronatom HNS-a i HDZ-a BiH, 28 maja bila je ”komemoracija na žrtve Blajburške tragedije i Kružnog puta hrvatskog naroda“, očiti je znak djelovanja pro-ustaških organizacija u BiH, a posebno u gradu Mostaru.

Zato i nije čudno, da iza njihovog zločestog nacionalističkog djelovanja, na licu mjesta ostaju i njihovi ustaško- fašistički simboli, još uvijek jasno i intezivno prikazivani na raznim fasadam id r. javnim mjestima u gradu i široj okolini Hercegovine.



Svakako se u stopu prate, ovi „udruženi zločinački partneri“ do koalicije u vlasti, što i nije čudno da se tako često u Višegradu ili drugim veliko srpskim destinacija okupljaju i četničke- ravnogorske horde zla, slaveći i rehabilitaciju svoga đenerala Draže Mihajlovića ili nekim drugim povodom svoje genocidne tvorevine RS-a.

Višegradski Ravnogorski četnički pokret se postrojava u čast rehabilitacije Draže Mihajlovića!

Zaključak je za našu BiH javnostr, njene građane i narode, jedan i jedini sasvim jasan i razuman, da nam nema sreće u našem zajedničkom društvenom suživotu, sve dok nam u vlasti postoje i djeluju tako ekstremne nacionalističke stranke HDZ i SNSD, sa njihovim čelnicima, guslarom u opancima Miloradom Dodikom i lukavim „samozvanim“ akademikom, orguljašem Draganom Čovićem.


Naše „ulizice“, po definiciji Meše Selimovića iz redova brojnih Bošnjaka, duboko su se uvukle u njihove stražnjice, radi brige postojanja i opstanka genocidnih tvorevina RS-a i zločinačke HB, a malo je brige za jedinu nam domovinu i njene poštene i patriotske građane.