Odnedavno je Avdo Avdić, novinar sa notorno popularne večernje emisije „60 minuta“ Federalne TV, pokrenuo večernju emisiju „Istraga sedmice“ na TV Hayatu, gdje dovodi stručne goste o temi, koju im nametne.

Sinoć (04.06.2023) gosti su mu bile dvije advokatice Senka Nožica i Nina Kisić a povodom konačne presude Stanišiću i Simatoviću.

Otvori link ovdje.

Iako je bolji na peru na papiru nego na glasu na TV, Avdić se trudio da bude skroman i ponizan voditelj na način da je više puta ponovio kako je on „pravni laik“ pa je zbog toga pozvao dvije stručne pravnice Nožicu i Kisić da mu objasne neke pravne konsekvence u vezi s konačnom haškom presudom Stanišiću i Simatoviću.

Kako su rekle, ove dvije pravnice se u svemu slažu, uključujući i to da ni nakon presude Stanišiću i Simatoviću nema osnove da Bosne i Hercegovine podigne tužbu protiv Srbije za genocid i udruženi zločinački poduhvat. Naglasile su, međutim, da je to samo „mišljenje“ njih dvije pravnice.

Pitanje: Nije li suvišno i beskorisno dovoditi u emisiju „istrage“ dvije pravnice, koje se u svemu slažu?

Zar nije bilo korisno imati za gosta i trećeg pravnog stručnjaka za unakrsna pitanja ovim dvjema pravnicama, koje su u svemu suglasne pa je, stoga, jedna od njih višak.

No, ostavimo pitanje osnove za bosansku tužbu protiv Srbije.

Ono što je mene zaprepastilo, a mislim i svakog ko je pratio razgovor Avdića sa Nožicom i Kisić na TV Hayat, jeste konstatacija Nožice da je glavni tužitelj Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove u Haagu Serž Bramerc (Serge Brammertz) bio u krivu kada je rekao da je konačna presuda Stanišiću i Simatoviću dokaz „da u Bosni i Hercegovini nije bio građanski već međunarodni sukob u kojem su učestvovala i politička vodstva susjednih zemalja, u ovom slučaju konkretno Beograda.“

Da drskost bude do kraja jasna, Nožica je kazala da Bramerc nije pročitao cijeli tekst presude od oko 300 stranica što znači da su one, Nožica i Kisić, pročitale što je malo vjerovatno, ali uzmimo i da jesu pročitale, ali, eto, nisu iz te presude shvatile da je u Bosni i Hercegovini bio „međunarodni sukob“, a ne „građanski rat“ unatoč tolikim i drugim haškim presudama o tome da su obje države i Srbija i Hrvatske bile agresori na nezavisnu, suverenu i međunarodno priznatu bosansku državu.

Znam da je teško prihvatiti činjenicu da su Bošnjaci/Bosanci sa minimalnim sredstvima uspjeli nadmudriti pred cijelim svijetom dva moćna agresora na njihovu zemlju i njihov narod, ali mi nije jasna odakle tim dvjema pravnicama toliki kibur, tolika bahatost i arogancija da kažu da bolje razumiju presudu Stanišiću i Simatoviću od samog glavnog tužitelja Serž Bramerc, koji je varen i pečen u vezi s cijelim procesom oko suđenja ovim dvojici ratnih zločinaca.

Imao sam potrebu da mojim Bošnjacima ukažem na ovu bestidnost, koja nas upućuje da budemo ponosni na našu borbu i naš uspjeh u Haagu, gdje je dokazano da mi nismo nacija bez korijena, da mi nismo država bez osnova i da mi nismo karakter bez časti i ponosa što smo to što jesmo – nacija koja pobjeđuje zlo i zločin unatoč Senki Nožici, koja žali za „Herceg Bosnom“.

Allahu Milostivi, omili nam istinu i pravdu!