Bošnjačka samomržnja je teška bolest i bolna činjenica nastala kao nusproizvod stradanja tog naroda kroz vrijeme. Ona je ujedno bila i zadnja linija odbrane Bošnjaka u njihovoj borbi za goli životni opstanak. Dodvoranje dušmanima svojim samoprezirom davalo je rezultate. Oni koji su prednjačili u tom odvratnom procesu, dobijali su beneficije. Prije svega pravo na život pa kasnije i društveni status. Mrziti, osporavati i ismijavati samoga sebe, svoju vjeru, svoju naciju i svoju historiju u cilju životnog bitisanja na ovim prostorima, vremenom je sa pojedinaca prešlo na kolektivitet i donijelo, ovom narodu, teški hastaluk kojem i dan danas, nažalost, plaćamo cijenu. Lučonoša tog procesa bio je Meša Selimović. Njegovi romani Derviš i Tvrđava, prepuni su zgaženih likova Bošnjaka. Oni su okosnica njegovog pisanja kao pijanci, lopovi, kukavice i lažovi. To su, po njemu, ljudi vrijedni samo prezira i gađenja.

Moramo biti svjesni da je još uvijek vladajuća bošnjačka intelektualna elita, svoje titule svojevremeno zaslužila i dobila od srpskohrvatskih gospodara! Poniznost, podobnost i negacija samoga je bila i ostala uslov uspješne karijere. Recidiv prošlih vremena je još uvijek na sceni. U ogromnoj većini oni nastavljaju da postupaju onako kako su naučeni!

Mada i vrapci na grani znaju istinu o smrti muslimanskog političkog lidera Mehmeda Spahe, predsjedniku stranke JMO (Jugoslovenske muslimanske organizacije) i ministru saobraćaja tadašnje kraljevine Jugoslavije, u nedavno snimljenom dokumentarom filmu, historičar Husnija Kamberović reče da je razlog njegove smrti bila, hipertenzija! Srbija dugo već i ne krije da je rahmetlija po dolasku u Beograd popio u kafi otrov koji ga je ubio. Zna se i ime konobara koji ga je poslužio pa i koliko mu je i zašto plaćeno da učini to gnusno nedjelo. O tom umorstvu, što je inače tradicionalni srpski način rješavanja nepoželjnih političkih persona, a Spaho je to za njih bio, u mnogim knjigama se pisalo i javno govorilo, ali Husnija tvrdi da to nije bilo tako. On je na fotografijama uočio da je Spaho imao proširene kapilare na licu što je, po njemu, siguran znak povišenog pritiska i nepobitan razlog njegove smrti! Očito da je on, izgleda, svestran čovjek pa je uz to što je historičar i izvrstan medicinar i to patolog.

Umjesto da javno doživi opravdane kritike zbog svojih nebuloznih tvrdnji, naprijed pomenuti je nedavno napredovao u karijeri. Akademija nauke i umjetnosti Bosne i Hercegovine je u njemu prepoznala ličnost koja se u potpunosti uklapa u njenu bezličnost i primila ga u svoje redove. U znak zahvalnosti, želeći da opravda svoje imenovanje, tek promovisani akademik se odmah okomio na rahmetli Aliju Izetbegovića i žestoko ga optužio da je svojom izdajničkom politikom želio podijeliti Bosnu. Novopečenom akademiku je sigurno jasno da bi naša država, bez otpora, davno bila podijeljena da je to njen prvi Predsjednik zaista namjeravao učiniti! Ali, to mu nije bitno. On zna da će u novom okruženju, na taj način, biti srdačno prihvaćen. I uspio je u toj svojoj perverznoj nakani da ogavno blateći onoga ko mu ne može uzvratiti, afirmiše sebe i svoju glupost sa nove pozicije!

On je, na ovaj način, potvrdio činjenicu da svi Bošnjaci historičari, ali i oni koji su izučavali književnost i zvanje stekli učeći iz srpskohrvatskih knjiga, trebaju uzeti velike gumice i izbrisati svoje neznanje. Ako to ne učine, oni pristaju biti produžena ruka negatora i okupatora države Bosne i Hercegovine. Njihova pomućena pamet, isto kao i oboljele ćelije ljudskog organizma kod najteže bolesti, razara naše vlastito tkivo. Oni nemaju pravo, zarad svog interesa, lažima trovati i uništavati budućnost generacija koje dolaze. Iz tog razloga, ohladi malo i saberi se, taze akademiče, Husnija! Jer, nekada bi se mogao i kajati.