Ovih dana pojavio se tekst pod naslovom “Devet strateških smjernica za spas Bosne i Hercegovine“. Autor je akademik Suad Kurtćehajić. Sadržina teksta je dijametralno suprotna naslovu i svodi se na prijedlog da se Bošnjaci, kao autohtoni narod sa svojom običajima, tradicijom, kuturom, jezikom i religijom izbrišu, pod izgovorom da se samo tako može spasiti Bosna!? Ovo se predlaže u ključnoj smjernici pod brojem 7 (koja inače nema veze ni sa jednom od preostalih osam smjernica), koja je u cijelosti posvećena osnovnom cilju teksta: brisanju Bošnjaka kao naroda, time što će se izbrisati njihovo izvorno povijesno ime.

U ovom kontekstu, autor piše:
“U budućem popisu stanovništva ispraviti grešku od 2013. godine gdje stoji etnička/nacionalna pripadnost jer su to dvije različite kategorije. Nacija označava pripadnost državi a etničnost pripadnost zajednici ljudi koji imaju iste ili slične običaje, tradiciju, kulturu, jezik pa i religiju. Mnogi bosanski Srbi i Hrvati ne žele da napišu da su Bošnjaci jer je 1993. godine termin Musliman zamijenjen terminom Bošnjak (italic F.M.) i smatraju to odrednicom samo za bosanske muslimane. U tom smislu prijedlog je da se razvija svijest o bosanstvu ne samo u nacionalnom nego i u etničkom smislu i da na sljedećem popisu u istoj rubrici stoji Bošnjak/Bosanac kao jedna kategorija a neka vrijeme pokaže koji je termin miliji bosanskom čovjeku.“

Najprije, 1993. godine nije “termin Musliman zamijenjen terminom Bošnjak“, nego je tada vraćeno hiljadugodišnje izvorno povijesno ime bošnjačkog naroda! Tu epohalnu tekovinu - vraćanje povijesnog imena! - ovaj trijumf historijske borbe Bošnjaka, borbe za svoju punu afirmaciju, ostvaren nakon stoljeća nepravdi, autor je degradirao na puki pravni akt kojim se jedno samovoljno dato ime mijenja u drugo, isto tako samovoljno dato??

Da je cilj upravo brisanje Bošnjaka i samo Bošnjaka, vidi se po tome što autor predlaže “ispravku greške“ na slijedećem popisu samo za Bošnjake!? Ako bi važila za Bošnjake, ova “ispravka greške“ morala bi važiti i za sve ostale narode u BiH (utoliko prije što se tvrdi da “... mnogi Srbi i Hrvati ne žele da napišu da su Bošnjaci...“ što podrazumijeva da žele da napišu da su Bosanci, ali ne kao Muslimani), što znači da bi na slijedećem popisu u istoj rubrici morale biti i opcije: “Srbin/Bosanac“, “Hrvat/Bosanac“, “Albanac/Bosanac“, “Rom/Bosanac“, “Jevrej/Bosanac“... pa neka vrijeme pokaže koji je svakom od njih termin miliji! Koliko apsurdan prijedlog toliko predvidljiv ishod: Bošnjaci bi pravno bili izbrisani kao narod, dok bi Srbi, Hrvati, Romi, Albanci, Jevreji... i dalje zadržali status naroda! Ali već smo uočili da upravo to i jeste glavni cilj ovih smjernica, naime, brisanjem izvornog njihovog povijesnog imena, trajno izbrisati Bošnjake kao narod sa svojim običajima, tradicijom, kulturom, jezikom i u ovom slučaju, naročito sa svojom – religijom!

Kada jedan čovjek podnese zahtjev da po svaku cijenu promijeni svoje ime, jasno je da to čini zato što se stidi svog imena. Takvih ljudi je bilo i ima ih među pripadnicima svih naroda/nacija. Kada više ljudi zavru da po svaku cijenu promijene ime svog sopstvenog naroda/nacije, to takođe znači da se stide imena svog naroda/nacije. Takvih nije bilo i nema ih nema ni u jednom narodu/naciji u svijetu! Osim kod nas, Bošnjaka! Šta je ono čega se ovi Bošnjaci toliko stide da su iz petnih žila zapeli da se izbriše ime “Bošnjaci“, ne zanima nas. Šta god to bilo, neka ga se sami odreknu i izjasne se kao pripadnici nekog drugog naroda, ili kao apatridi, umjesto što straže da se svi Bošnjaci odreknu svog narodnog/nacionalnog imena.

Brisanjem imena Bošnjaka, brzo bi i Bosni bilo izbrisano ime. Na 49% njene teritorije, to ime je izbrisano još prije 28 godina i taj dio Bosne je tada zvanično proglašen za srpsku zemlju nazivom – Republiku srpsku! Na očigled Bošnjaka! Nije teško zamisliti šta bi se dogodilo kad jednom ne bi bilo Bošnjaka!

Kada jedan čovjek podnese zahtjev da po svaku cijenu promijeni svoje ime, jasno je da to čini zato što se stidi svog imena. Takvih ljudi je bilo i ima ih među pripadnicima svih naroda/nacija.
Kada više ljudi zavru da po svaku cijenu promijene ime svog sopstvenog naroda/nacije, to takođe znači da se stide imena svog naroda/nacije. Takvih nije bilo i nema ih ni u jednom narodu/naciji u svijetu! Osim kod nas, Bošnjaka!

Šta je ono čega se ovi Bošnjaci toliko stide da su iz petnih žila zapeli da se izbriše ime “Bošnjaci“, ne zanima nas. Šta god to bilo, neka ga se sami odreknu i izjasne se kao pripadnici nekog drugog naroda, ili kao apatridi, umjesto što traže da se svi Bošnjaci odreknu svog narodnog/nacionalnog imena. Prebacuju Bošnjacima, agama i begovima što su 1906. godine dopustili da stupi na snagu carski ukaz Franje Josifa o zabrani upotrebe narodnog/nacionalnog imena “Bošnjak“ kao i odrednice “bosanski jezik“, iako dobro znaju da tada age i begove niko nije pitao ništa, niti su oni nešto mogli učiniti da spriječe sprovođenje tog ukaza. Ovako kao da žele da danas oni budu na mjestu Franje Josifa pa da carskim ukazom nametnu svoje besramne zahtjeve i izbrišu izvorno narodno/nacionalno ime “Bošnjaci“! Ime koje je od pamtivijeka – birvaktile - bilo i do danas ostalo naše ime! To ime, kao i naziv “bosanski jezik“, bili su nam 1906. godine na pravdi Boga zabranjeni. Mi smo ih, uz Božju pomoć i svojom hrabrošću vratili 28. septembra 1993. godine! Dok je Bosna bila pod najžešćom okupatorskom agresijom a Sarajevo svakodnevno zasipano granatama agresora! Tada i tu je povratak imena Bošnjaka kao naroda/nacije i naziva “bosanski jezik“, krvlju Bošnjaka definitivno ovjeren! Svjetski Bošnjački Kongres (SBK), Vijeće Kongresa Bošnjačkih Intelektualaca (VKBI) su institucije koje su, između ostalih, svojim nazivima potvrdile da je izvorno historijsko ime Bošnjaka definitivno postalo i pravna norma.

Neka se zna da svaki onaj koji poslije ovog datuma predlaže promjenu narodnog/nacionalnog imena Bošnjaka, kao i promjenu naziva “bosanski jezik“, traži nešto što, čak ni najgori izdajnik ni jednog naroda, nikada nije tražio! U dugoj historiji svih vrsta izdajnika, takvih izdajnika nije bilo ni u jednom narodu! Šta više, nije poznat nijedan primjer u historiji svijeta da se neko toliko stidio svog naroda, da se usudio zagovarati promjenu njegovog imena!

Znajte da spas Bosne direktno zavisi od opstanka Bošnjaka kao autohtonog, domicilnog naroda sa svojim običajima, kulturom, jezikom, religijom i državotvornom tradicijom. Bez Bošnjaka nema ni Bosne! Mi smo Bošnjaci i to ćemo ostati! To ime nam niko nije dao, niko nam ga ne može ni oduzeti. To ime čak ni mi Bošnjaci nemamo pravo promijeniti jer smo ga naslijedili od naših predaka - to ime je njihov amanet nama i svim budućim generacijama Bošnjaka!

Bošnjaci!

Vi ste spas i ponos Bosne!
Odbranimo svoje ime, jer samo tako ćemo odbraniti i svoj narod i državu Bosnu i Hercegovinu! Uvijek, svuda i svakome recimo:
Ponosni smo smo što smo Bošnjaci!
Ponosni smo na svoj maternji Bosanski jezik!
Ponosni smo na svoju islamsku duhovnu tradiciju!

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!