Zaista mi nije jasno zašto je Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra u Srebrenici, na obilježavanju dvadeset osmogodišnjice genocida, tražio oproštaj od predsjednika Jevrejskog kongresa Menachema Z. Rosensafta za zločine koje je, po njemu, izvršila Handžar divizija tokom Drugog svjetskog rata?! S kojim pravom je zloupotrijebio vrijeme, mjesto i funkciju na kojoj se trenutno nalazi, da svoje lično mišljenje iznese u javnost? Zašto nije poput lobista, Dragana Čovića i Milorada Dodika, ako je smatrao za potrebno da traži oproštaj od jevrejskog naroda, otišao u Jeruzalem i obišao Zid plača, kao što su i oni učinili?

Dragan Čović zna kakve je zločine počinila fašistička NDH država sprovodeći genocid nad Jevrejima u svojoj i susjednoj državi BiH koju je okupirala. Dovoljno je spomenuti samo imena logora, Jasenovac i Stara Gradiška! U Bosni i Hercegovini centralni logor je bio Kruščica kod Viteza. Gospodine Emire Suljagiću, taj logor je zatvoren 28. septembra 1941. godine kada su muškarci preko četrnaest godina starosti odvedeni u Jasenovac, a žene u logor Loborgrad, u Zagorju. U septembru 1942. godine Ante Pavelić je obavijestio Adolfa Hitlera da je židovsko pitanje u velikom djelu Hrvatske riješeno!


Milorad Dodik takođe zna da je Srbija do sredine 1942. godine, znači prije Hrvatske, istrijebila između 90 i 94% srpskih Židova. Zajedno sa Nijemcima je u genocidu učestvovala vojska kvislinške srbijanske Nedićeve vlade, zdušno potpomognuta SPC!

Gospodine Emire, poznata je i činjenica da su masovne grobne jame u logoru Sajmište otkopavane krajem rata i ostaci leševa Jevreja, odnosno Juda, kako ih je nazivao srbijanski zakon, paljeni kako se ne bi mogao ustanoviti tačan broj žrtava tog holokausta. Takav zločinački rukopis je prepoznat i u Srebrenici!

Handžar divizija, u čije ime se ti, Suljagiću, izvinjavaš i istovremeno tovariš historijsku krivicu na leđa Bošnjaka, formirana je tek 5. marta 1943. godine! Znači, godinu dana po završetku genocida nad Jevrejima na ovim prostorima i odmah prekomandovana na Istočni front. O razlozima i načinu njenog nastanka i njenom ratnom putu napisane su knjige. U tim knjigama piše da je presudom Nirnberškog ratnog suda ona nazvana zločinačkom, jer je optužena da je od marta do decembra 1944. godine učestvovala u borbama protiv partizanske vojske. Znači da je tek u tom periodu bila u Bosni! U toj istoj presudi brdskoj brigadi, sastavljenoj od muslimana i katolika, nema ni riječi o njenom učešću u zločinima nad Jevrejima! Sa kojim informacijama ti, Emire, raspolažeš, pa si preuzeo ulogu pokajnika?! Iz kojih knjiga si ti učio znanje?! U čijem interesu je ovo što si rekao?!


Bošnjaci nemaju razloga da se izvinjavaju Jevrejima. Historijski je neosporna činjenica da je država Bosna prihvatila ogroman broj Jevreja protjeranih iz Španije tokom četrnaestog i petnaestog vijeka, koji su se naselili širom naše države. Poznata je i činjenica da su oni nesmetano, kroz vrijeme, uživali sva građanska i vjerska prava. Bosanski muslimani su ih u Drugom svjetskom ratu, od odvođenja u logore, krili po svojim kućama od fašista, oblačili im dimije i zarove dovodeći sebe i svoje članove porodica u ogromnu opasnost. I o tome postoje pisani tragovi i svjedočenja onih Jevreja koji su na taj način spašeni! Rizikujući vlastite živote, ugledni muslimani Sarajeva, Banja Luke, Bjeljine i drugih gradova potpisali su peticiju u kojoj traže zaštitu Jevreja, njihovog prava na život, kao i prava na živote Srba i Roma i upućuju NDH vlastima. Sarajevo je, u ovoj agresiji, sačuvalo raritetan muzejski eksponat, Jevrejima veoma vrijednu vjersku knjigu, Hagadu. Od posljedica granatiranja popravljena je nekoliko puta sarajevska Sinagoga. Mada su svi Jevreji napustili Sarajevo, po okončanju agresije i njihovom povratku, vraćene su im u vlasništvo njihove kuće i stanovi. Rahmetli Alija izetbegović je imao odlične odnose sa Jevrejskim kongresom, koji je mnogo pomogao Bosni tokom, a i nakon agresije. Sada su ti ljudi, u znak prijateljstva i razumijevanja, došli u Srebrenicu da naprave naučne paralele između tragedije njihovog stradanja, holokausta i genocida nad Bošnjacima. I onda se, ničim izazvan, desiš ti, Emire Suljagiću. Veoma je upitno, zašto? Kome je bilo potrebno da se nešto ovako desi? Na kraju, za čiji interes si slagao. . .?

Nakon ove tvoje izjave, koja je izuzetno bolna za Bošnjake, ti imaš dvije mogućnosti. Prva je da javno zatražiš halala od naroda kome pripadaš i pokušaš objasniti zašto si napravio tako katasrofalnu grešku, a druga je da napustiš funkciju koja ti je povjerena i odeš u zaborav!