Kolumne
BRAĆA DABIĆI
|
|
Autor: Said Šteta, književnik i novinar
Objavljeno: 23. July 2023. 02:07:25
Ne dva već stotinu jedanaest puta, Bošnjak će svojim neznanjem i naivnošću dozvoliti da ga iz iste rupe zmija ugrize. Zvuči strašno, ali ako dozvoli a dozvoli, da prevlada naivnost nad znanjem, zaista hoće.
Kada sam pisao o uticaju pravoslavne crkve u kreiranju zla koji je u ratu devedesetih obilježen genocidom nad Bošnjacima u Srebrenici, nailazio sam na negodovanja. Genocid nad Bošnjacima, ne srebrenički genocid kako se to medijski montira da se izbjegne počinilac i retorički svede na to da su se Bošnjaci sami pobili kao što zlikovci tvrde za zločin na Markalama, počinili su vojnici i policajci Republike srpske, (da se ne pitaju što je zovu genocidna, op. a.,) uključno sa radnicima komunalnog preduzeća koji su bagerima tovarili tijela, zakopavali pa otkopavali i tako više puta. Nije to igla u plastu sijena. Genocid, dobro isplaniran, predhodno kršten i svetom vodom posipan, svenarodni je zločin o kojem su znali i znaju svi Srbi ali šute. Skoro svi!
Psiholog genocida i svih zločina u Bosni i Hercegovini, realizator načertanija i ideje pravoslavne crkve, inače presuđeni ratni zločinac, eh sad, da ga predstavim onako kako je zadnji put uknjižen, Dragan Dabić, kršteno Radovan, gle čuda, Karadžić, ovih se dana ponovo provlači kroz medije. U isto vrijeme u Beogradu braća Dabići (čitaj Vučić, Porfirije i Dodik, op.a.) dogovaraju obilježavanje “Oluje” u Prijedoru, kao međudržavni projekat “srpskih država.” Ovdje me ne čudi običaj da Srbi slave poraze od Kosova pa na dalje, jer to je mitološka, nebeskonarodna zajebancija, koja im se kao virus uvukla pod kožu, ali me čudi da gospođa Čudić iz Sarajeva, Rs vidi kao državu. Da dobro ste pročitali!
I to što se zamišljena krkanijada planira u Prijedoru uz vjerske simbole ali bez trunka vjere, jer će stajati na tlu gdje su njihovi saborci junački, dražićevski, arkanovski, ubili stotinu dvoje djece Bošnjaka, ne čudi Čudićku i partnere u vlasti. Jok! Ne čudi to ni ideološkog brata, rusofila, sokola iz Mostara, koji se na tom prostoru davno odrekao legitimnog naroda i tamo više nema osobnih interesa. Za to vrijeme “košarkaš” baca retoričku loptu u tijesan obruč i nikako da prođe. Taze ustoličeni premijer Neka, bira riječi da ne uvrijedi partnere. Pošto ih ima više, uočavate, ašićare otkriva i svoj nemoral jer odavno znamo da je politika kurva.
Onda se ne čudim što se braća Dabići (ponavljam, Vučić, Porfirije i Dodik, op.a.) ljube u Beogradu, nastavljajući ono što je srpska pravoslavna crkva postavila kao imperativ, a Šešelj, Arkan i mali vojnik Rajan, pardon Aleksandar (četnik sa Jevrejskog groblja, op. a.) devedesetih krvavo ispisivali nad Bošnjacima. Ne čudite se ni vi što ih nazivam braćom Dabići, jer sva laž od identiteta do kredibiliteta oslikava se upravo u liku miša koji se godinama skrivao kao narodni ljekar pod imenom Dragan Dabić. Kako to u pjesmi reče meni omiljeni pjevač “sve je laž osim smrti” uistinu je tako i tako ih vidim. Laž! To potvrđuje i otac srpske nacije Dobrica Ćosić kada kaže:
"Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno. Laž je srpski državni interes. Laž je u samom biću Srbina. Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž.“
Stoga se neću baviti mišlju, jer je iluzorno, da njegove sunarodnike informišem kako već nekoliko stoljeća hode za muhom a nadaju se da stignu do cvijeta. Probao sam to ranije u nekoliko navrata i nije dalo rezultata.
Zato hoću, jer imam ljudsku obavezu, da govorim Bošnjacima iz čijeg desetkovanog sastava potičem, da konačno razumijemo poruku o “punjenim paprikama” koju je nedavno objavio akademik Sidran. Hoću, jer me iznova groze činjenice da Sarajevo (konkretno kantonalni ministar kulture, op.a.) podupire rastakanje bosanskohercegovačke kulture i finansijski podržava “rastakače” i “rastakačice” bezbeli, jer u svom habitusu nemaju nikakvih drugih kvaliteta. Hoću, jer me groze retoričke fekalije koje istresa kabadahija iz G. Vakufa a široke mase Bošnjaka dožive vrhunac ravan pubertetliji sa prijeratnim novinama Start u rukama.
Kad ćemo se konačno oglasiti znanjem? Taman da se iznova zapitam, kada me dragi prijatelj Nihad iz daleke Amerike podsjeti na studenta Edina Hasanovića iz Tuzle za koga se bore nekoliko prestižnih američkih univerziteta, uključujući i Princeton, nudeći mu 85 hiljada američkih dolara stipendiju. Podsjeti me i na studentice Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu, uskoro Vulinove starlete, Valentinu Vujičić i Slađanu Todić sa Pala koje su dobile beogradsku stipendiju, ne zbog akademskog potencijala, već zbog troprstog statusa na socijalnim mrežama u kojem za presuđenog srpskog ratnog zločinca Mladića kažu; “Osuđen na besmrtnost. Bio si i ostat ćeš naš heroj."
Student Edin Hasanović, kao i još mnogo ali nedovoljno mladih u Bosni i Hercegovini, daju mi motiv, jačaju nadu i čvrst argument da zaključim, da se samo znanjem možemo oduprijeti braći Dabić iz beogradskog pasjaluka, ali i uvlačiguzicama iz Sarajeva, dolazili oni iz politike ili neke udruge koja bi trebala da afirmiše i čuva bosanskohercegovačku kulturu, akcentiram književnost, a nije, već zarad hranjenja vlastitog libida lučonošama zla koji u Sarajevo dolaze poklanja sve od prostora do finansija, onako na dlanu.
“Druže Tito, dok je Gačana biće volova” reče maršalu onomad jedan Srbin, a ja velim biće i Dabića i njihove laži. One laži kojom stoljećima uvjeravaju svoj narod da je nebeski dok se koprca u vlastitim govnima. Nama preostaje da se jačamo znanjem, njegujemo stablo ISTINE sa iskrenom vjerom koja nas ljudima čini. Vrijeme će pokazati ali i potvrditi šta su to stoljećima “dolmili” u svoje paprike Dabići, braća i njihov idejni ćaća.
Kada sam pisao o uticaju pravoslavne crkve u kreiranju zla koji je u ratu devedesetih obilježen genocidom nad Bošnjacima u Srebrenici, nailazio sam na negodovanja. Genocid nad Bošnjacima, ne srebrenički genocid kako se to medijski montira da se izbjegne počinilac i retorički svede na to da su se Bošnjaci sami pobili kao što zlikovci tvrde za zločin na Markalama, počinili su vojnici i policajci Republike srpske, (da se ne pitaju što je zovu genocidna, op. a.,) uključno sa radnicima komunalnog preduzeća koji su bagerima tovarili tijela, zakopavali pa otkopavali i tako više puta. Nije to igla u plastu sijena. Genocid, dobro isplaniran, predhodno kršten i svetom vodom posipan, svenarodni je zločin o kojem su znali i znaju svi Srbi ali šute. Skoro svi!
Psiholog genocida i svih zločina u Bosni i Hercegovini, realizator načertanija i ideje pravoslavne crkve, inače presuđeni ratni zločinac, eh sad, da ga predstavim onako kako je zadnji put uknjižen, Dragan Dabić, kršteno Radovan, gle čuda, Karadžić, ovih se dana ponovo provlači kroz medije. U isto vrijeme u Beogradu braća Dabići (čitaj Vučić, Porfirije i Dodik, op.a.) dogovaraju obilježavanje “Oluje” u Prijedoru, kao međudržavni projekat “srpskih država.” Ovdje me ne čudi običaj da Srbi slave poraze od Kosova pa na dalje, jer to je mitološka, nebeskonarodna zajebancija, koja im se kao virus uvukla pod kožu, ali me čudi da gospođa Čudić iz Sarajeva, Rs vidi kao državu. Da dobro ste pročitali!
I to što se zamišljena krkanijada planira u Prijedoru uz vjerske simbole ali bez trunka vjere, jer će stajati na tlu gdje su njihovi saborci junački, dražićevski, arkanovski, ubili stotinu dvoje djece Bošnjaka, ne čudi Čudićku i partnere u vlasti. Jok! Ne čudi to ni ideološkog brata, rusofila, sokola iz Mostara, koji se na tom prostoru davno odrekao legitimnog naroda i tamo više nema osobnih interesa. Za to vrijeme “košarkaš” baca retoričku loptu u tijesan obruč i nikako da prođe. Taze ustoličeni premijer Neka, bira riječi da ne uvrijedi partnere. Pošto ih ima više, uočavate, ašićare otkriva i svoj nemoral jer odavno znamo da je politika kurva.
 - 21.jula, tačno prije 15 godina, uhvaćen je i priveden pravdi jedan od najvećih ratnih zločinaca Radovan Karadžić tzv. dr. Dabić. Nek se dobro pripaze sljedbenici njegove presuđene ideologije, - riječju i slikom je poručio najbolji bh. karikatirist Šukrija Meholjić. |
Onda se ne čudim što se braća Dabići (ponavljam, Vučić, Porfirije i Dodik, op.a.) ljube u Beogradu, nastavljajući ono što je srpska pravoslavna crkva postavila kao imperativ, a Šešelj, Arkan i mali vojnik Rajan, pardon Aleksandar (četnik sa Jevrejskog groblja, op. a.) devedesetih krvavo ispisivali nad Bošnjacima. Ne čudite se ni vi što ih nazivam braćom Dabići, jer sva laž od identiteta do kredibiliteta oslikava se upravo u liku miša koji se godinama skrivao kao narodni ljekar pod imenom Dragan Dabić. Kako to u pjesmi reče meni omiljeni pjevač “sve je laž osim smrti” uistinu je tako i tako ih vidim. Laž! To potvrđuje i otac srpske nacije Dobrica Ćosić kada kaže:
"Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno. Laž je srpski državni interes. Laž je u samom biću Srbina. Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž.“
Stoga se neću baviti mišlju, jer je iluzorno, da njegove sunarodnike informišem kako već nekoliko stoljeća hode za muhom a nadaju se da stignu do cvijeta. Probao sam to ranije u nekoliko navrata i nije dalo rezultata.
Zato hoću, jer imam ljudsku obavezu, da govorim Bošnjacima iz čijeg desetkovanog sastava potičem, da konačno razumijemo poruku o “punjenim paprikama” koju je nedavno objavio akademik Sidran. Hoću, jer me iznova groze činjenice da Sarajevo (konkretno kantonalni ministar kulture, op.a.) podupire rastakanje bosanskohercegovačke kulture i finansijski podržava “rastakače” i “rastakačice” bezbeli, jer u svom habitusu nemaju nikakvih drugih kvaliteta. Hoću, jer me groze retoričke fekalije koje istresa kabadahija iz G. Vakufa a široke mase Bošnjaka dožive vrhunac ravan pubertetliji sa prijeratnim novinama Start u rukama.
Kad ćemo se konačno oglasiti znanjem? Taman da se iznova zapitam, kada me dragi prijatelj Nihad iz daleke Amerike podsjeti na studenta Edina Hasanovića iz Tuzle za koga se bore nekoliko prestižnih američkih univerziteta, uključujući i Princeton, nudeći mu 85 hiljada američkih dolara stipendiju. Podsjeti me i na studentice Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu, uskoro Vulinove starlete, Valentinu Vujičić i Slađanu Todić sa Pala koje su dobile beogradsku stipendiju, ne zbog akademskog potencijala, već zbog troprstog statusa na socijalnim mrežama u kojem za presuđenog srpskog ratnog zločinca Mladića kažu; “Osuđen na besmrtnost. Bio si i ostat ćeš naš heroj."
Student Edin Hasanović, kao i još mnogo ali nedovoljno mladih u Bosni i Hercegovini, daju mi motiv, jačaju nadu i čvrst argument da zaključim, da se samo znanjem možemo oduprijeti braći Dabić iz beogradskog pasjaluka, ali i uvlačiguzicama iz Sarajeva, dolazili oni iz politike ili neke udruge koja bi trebala da afirmiše i čuva bosanskohercegovačku kulturu, akcentiram književnost, a nije, već zarad hranjenja vlastitog libida lučonošama zla koji u Sarajevo dolaze poklanja sve od prostora do finansija, onako na dlanu.
“Druže Tito, dok je Gačana biće volova” reče maršalu onomad jedan Srbin, a ja velim biće i Dabića i njihove laži. One laži kojom stoljećima uvjeravaju svoj narod da je nebeski dok se koprca u vlastitim govnima. Nama preostaje da se jačamo znanjem, njegujemo stablo ISTINE sa iskrenom vjerom koja nas ljudima čini. Vrijeme će pokazati ali i potvrditi šta su to stoljećima “dolmili” u svoje paprike Dabići, braća i njihov idejni ćaća.
