Da li bi Mario Karamatić radije gledao utakmicu Zrinjskog, u haldovini Neretve ispod ovoga, njihovog simbola „rušilačkog mosta“ u Mostaru?

Da se u mome rodnom gradu Sarajevu danas traži neka „slobodna teritorija“ nisam znao, dok ne poslušah parlamentarca u predstavničkom domu Federacije, nacionalistu, seljaka i ustašu Maria Karamatića.

Za nas mostarce i građane iz ovih krajeva ništa čudno i nerazumno, sa teritorija bojovnika iz doba udruženog zločinačkog poduhvata, uzurpacijom i genocidnim djelovanjima, uz sigurno logorovanje i odlazak brojnih komšija i srpskih kadrova, pod djelovanjem i ubitačnim radnjama, upravo Karamatićevih „čimbenika“.

Ovi današnji „čimbenici“ bi htjeli gledati utakmice, upravo kako veli Mario sa „slobodne teritorije“ misleći na ova njihova hercegovačka ratna područja, dok smo mi lojalni i patriotski građani jedine nam domovine Bosne i Hercegovine u gradu Mostaru i široj Hercegovini, upravo tražili slobodne teritorije, kako bi spašavali gole živote od njihove najezde.

Tako niti „čimbenik“ Mario nije bio upućen, da sam i liučno kao mostarski Sarajlija i legalno birani vijećnik Gradskog vijeća grada Mostara, u postdejtonskom periodu bio prognanik iz svoga doma, te u potrazi za „slobodnom teritorijom“ izabrao sam Centralnu zonu grada Mostara, koju upravo i u ovome vremenu njihovi hrvatski vijećnici sa Gradonačelnikom, nastoje ukinuti.

Dakle; „Karamatić je zatražio da se prekine sjednica zbog utakmice Zrinjskog, kako bi, kako je rekao, navijači uspjeli doći na „slobodnu teritoriju“, te je dodao da u KS nema sigurnosnih uvjeta za navijače“ /citat iz „Dnevnog avaza“/

Šta reći o čistokrvnom nacionalističko- ustaškom govoru mržnje, nažalost biranog parlamentarca sa ovih osvajačkih prostora, uz zaborave iz nedavne prošlosti, ubijanja i progona nevinog stanovništva nehrvata sa ovih prostora ili najnovijeg ubistva navijača kluba iz Sarajeva ili veoma poznatih mnogih njihovih ustaških djelovanja, o kojima naša istorija neka se pozabavi?

Možda bi parlamentarac Mario Karamatić i ini njihovi „zasluženi bojovnici“ genocidne Herceg Bosne, radije nastavio sa raspravom za primjenu svih zakona Herceg Bosne, prema kojim su zacrtali i ustroj njihovog „stolnog grada Mostara“ sa okupiranim i donekle uništenim firmama Aluminija i Sokola, uzurpacijom stadiona njegovog „Zrinjskog“, prostora i dobara Univerziteta „Đemala Bjedića“, okupacijom Rondoa i doma „Kosače“ te brojnih drugih institucija u ovome i drugim Kantonima, u kojima su HDZ-ovci na vlasti, sa svojim „seljacima“ iz Livna, Tomislavgrada i drugim destinacijama.


Kakva li je razlika, između genocidnih tvorevina RS-a i HB, da li je naša javnost dovoljno informisana.

Dok je genocidna RS „de jure“ priznata tvorevina, dotle je HB! De facto na djelu, ali u veoma tajnovitom, ciničnom i latinskom duhu, nažalost veoma i aktivno prisutna, ali su njihovi diktatori i kriminalci, velikosrpsko hrvatski nacionalisti, guslar Milorad Dodik, grlat i jasan, što na umu to na drumu, kako bi to naši stari govorili, dok je akdemik Dragan Čović veoma lukav i prepreden.
Istina je, da su note sa gusala Milorada i sa orgulja Dragana, po sadržaju i melodiji istovjetne, sa veoma prepoznatljivim podražajima i nacionalističkim željama, za svakog slušaoca razumne, ali za naše dirigente motivacija za istorijsku arhivu.


Uglavnom budimo uvijek „ZA DOM SPREMNI“ kako nam se ne bi NDH-azija nikada ponovila ili Karamatićeva „slobodna teritorija“, jer su i jedna i druga genocidne tvorevine sa braćom „dodikovcima“.