Ovih dana razvila se polemika o bošnjaštvu i bosanstvu. Tu, naravno, ne postoji nikakva dilema. Bez upuštanja u dalje elaboriranje teme želim kazati da je do tančina o motivima zagovrnika ove ideje objasnio kolega akademik Ferid Muhić. Tu se nema šta dodati. Stoga molim Bošnjake da prestanu trošiti svoju energiju i dokazivati ono što znamo da jesmo i što smo oduvijek bili, a potvrdili smo to 28. septembra 1993. godine na Svebošnjačkom saboru u Sarajevu. To je za nas kamen – međaš. I nema toga ko može derogirati ovaj naziv, nakon što je prije 30 godina vraćeno povijesno ime BOŠNJAK. Ovdje kao Generalni sekretar Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti želim podsjetiti na riječi sadašnjeg predsjednika Senata i Skupštine BANU-a, nekadašnjeg reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića, koji je na svečanom otvorenju ponovo izgrađene džamije u Lastvi kod Trebinja, prije tačno 13 godina, rekao sljedeće:

„Mi Bošnjaci smo narod koji je sada razbacan po cijelom svijetu. Ovih dana sam čitao refleksije od Einsteina, koji je bio Jevrej i ostavio je iza sebe mnogo predavanja, pisama i upustava Jevrejima šta da rade. I između ostalog govori o cionizmu i svim ostalim stvarima. Ali, kada čitam to, preslikava se ono što se nama događa u Evropi. I Jevreji koji su bili razasuti po cijelom svijetu, koji nisu bili uvezani, koji nisu znali odakle su, koji su izgubili svoj nacionalni i vjerski identitet, oni su postali narod, Jevreji su spoznali da su Jevreji, zahvaljujući, kako Einstein kaže, ne njihovim jevrejskim učiteljima nego protivnicima, njihovim neprijateljima. Ista je stvar i sa nama. Mi smo spoznali da smo Bošnjaci ne od bošnjačkih učitelja, čak ni od naših roditelja koji nam nisu htjeli o tome pričati, nego su nam kazali upravo oni što su nas progonili. Oni su nam kazali ko smo. Prvo su nas zvali Turcima, mi odgovarali 'nismo nismo', pa onda Hrvatima, Srbima, ne znam već kako, pa onda Muslimani sa velikim „M“... Mi smo Bošnjaci, mi smo oduvijek bili Bošnjaci, uvijek od kako znamo za sebe i to je naše pravo nacionalno ime i na to ime treba da budemo ponosni i to našoj djeci treba da objašnjavamo, treba našoj djeci da budemo učitelji, a ne da im budu oni koji dođu po njih da im oni kažu ko su i šta su i da ih osposobimo da se znaju braniti i mentalno i intelektualno i kulturno i sportski i kako god hoćete i na svaki drugi način. Zato, hoću da kažem, naša sudbina je poput mnogih malih naroda. Kao što reče Muhamed Igbal, mali narodi su utjeceli na mnoge krupne povijesne događaje. Jer, mali narodi, posebno u Evropi, oni su ti koji duboko i dublje razmišljaju o svemu. Kad si većina onda se utopiš u onu većinu i ne osjećaš opasnost i nisi budan. Ko su najveći književnici i u fizici i književnosti - upravo Jevreji koji su se branili i koji su morali da se dokazuju da bi mogli opstati u Evropi. Dva puta smo zajedno sa Jevrejima bili protjerivani. Prvi puta 1492. u Španiji zajedno Jevreji i Muslimani su protjerani. Kad smo mi Jevreje ovdje u Bosni primili, ovdje u Sarajevo ih je došlo 70 hiljada, i onda u II svjetskom ratu, a nas Bošnjake su potkraj prošlog stoljeća protjerali i izvršili genocid nad nama. Dakle iz tih činjenica mi moramo učiti jedni od drugih. I na isti način kao što su Jevreji govorili „Vidimo se u Jerusalemu“ svakog jutra mi Bošnjaci, ma gdje bili, moramo kazati vidimo se u našoj Bosni vidimo se u našem Trebinju, vidimo se u našoj Lastvi, vidimo se u tamo gdje su naši roditelji bili....“


Eto, na to sam htio podsjetiti. Svaku riječ potpisujem, kao i ono što je sadašnji reisu-l-ulema dr. Husein ef. Kavazović kazao nedavno na skupu u Sapni povodom otvorenja džamije, pominjući Husein kapetan Gradaščevića i prvog predsjednika nezavisne Bosne i Hercegovine Aliju Izetbegovića. A kada Bošnjaka kritiziraju za novodni „nacionalizam“, kao sada dr. Huseina Kavazovića, prije će biti riječ o njihovoj namjeri da se dotični ućutka, a svim ostalim Bošnjacima stavi naputak, znak i tiho uputstvo, o potrebi vraćanja na stari klimoglav koji je skupo stajao ovaj narod. Samo zaboravljaju da je to vrijeme definitivno prošlo.