Jeste li čuli svećenika Rimokatoličke crkve iz Plehana fra Matu Vincetića, koji je prije nekoliko dana iskoristio časno molitveno mjesto za sijanje mržnje prema migrantima i njegovo bestidno traženje od muslimana (jer je o njima riječ) da priznaju „pravog“ Boga?! Poruke su, u stvari, upućene muslimanima. Ovog katoličkog popa ne bi se postidio ni kvislinški režim tzv. NDH, čija se avet itekako budi na prostoru Bosne i Hercegovine. Pred svojim vjernicima pop je izgovorio nečuveno skaradne, bezobrazne i bestidne riječi koje su primjer duboke mržnje i netolerancije umjesto ljubavi i milosrđa, što se očekuje od duhovnih lica. Ovakve riječi netolerancije prema muslimanima, još nisam čuo od duhovnog lica, ali jesam od ustaške emigracije koja je mrzila bivšu državu iz dna duše. Vincetić je prevazišao i pravoslavnog popa koji je nedavno u Beogradu „pojao“ o jadima „nebeskog naroda“ pred Skupštinom Srbije. Srpsku priču znamo, ali. evo, šta kaže pop Mato Vincetić u svojim odvratnim i gnusnim lamentiranjima.

Ultimatum migrantima-muslimanima
„Ne možemo mi prihvatati migrante u svoju kuću, dati im sve što rade, a onda oni bezočno, drsko, bezobrazno i bezobzirno dođu i kažu 'ja sam musliman, moraš mi dati hranu koju ja hoću da jedem'. Vidi, molim te. Doš'o si iz zemlje gladan, žedan, go i bos. Tvoj bog te ostavio gladnog, žednog, golog i bosog. Doš'o si ovdje u moju kuću gdje je bog Isus Krist, kojem ja zahvaljujem sve ovo blagodati koje ja imam na Zapadu, ja zahvaljujem njemu. I sad ti naturaš meni tvoga Boga koji je tebe ostavio gladnog i žednog, golog i bosog da ja njemu moram i tebi ispunjavati volju, umjesto da kažeš 'halo, pa vidi kome mi trebamo zahvaliti svo ono bogatstvo napredak Zapada... pa Kristu i Jevanđelju... Ali, nažalost u Evropskoj uniji nema Boga, nema Krista i Jevanđelja, odrekli su se. I zato imaju problema, jer moraju ispunjavati bezobrazluk onima koji dolaze, jer je rekao on je čovjek i kao čovjek ima pravo da jede. Dobro nije problem, daću mu da jede. Ali, on još kaže, ne smiješ mi svinjetinu moraš mi dati teletinu. Vidite, bezobrazluka. E, to je u kršćanstvu, zato je Isus ovoj ženi rekao 'halo, ne može to tako...ne može to tako...ne može to tako'. Tvoj Bog te ostavio gladnog, žednog, golog i bosog, došla si k meni i sad tražiš od mene da ti napravim dobro, nije problem napravit ću ti dobro, a ti ćeš opet biti i dalje biti ono, klanjat se... Ne, ne može, ostavi se svog Boga, priznaj vjeru u pravoga Boga, pa ćemo ti onda dati sve. Dobit ćeš sve ovo što i mi imamo.“ Tako je nedavno u sladostrasnom zanosu govorio katolički svećanik u Plehanima Mato Vincetić, služeći se hrpom laži.


Pravo da kažem ovo me nije iznenadilo. Po bezobrazluku, možda jest. Vidim većina Bošnjaka koja me je kontaktirala ostala je frapirana izrečenom mržnjom jednog vjerskog lica. Šta je sad starije - kokoš ili jaje - da li su krivi za stanje u društvu ovakvi posrnuli popovi ili političari? Ko je na koga vršio uticaj ili su uticaj vršili istovremeno jedni na druge. Ovo što smo čuli od bijesnog katoličkog popa je fašizam, da se ne zavaravamo. Dotičnim popom treba da se bavi prije svih Rimokatolička crkva jer je on naprosto njena sramota, ali i policija. Jer, ovdje je riječ o javnom i nedvosmislenom širenju ne samo međunacionalne mržnje koja je poodavno prisutna u BiH nego i o međukonfesionalnoj netrpeljivosti koju zameće jedno duhovno lice.

Priča o migrantima, a misli na muslimane
I umjesto da čujemo poruke ljubavi, bratstva i saosjećanja, našto se deklarativno pozivaju sve vjere, pa i njegova rimokatolička, mi gledamo islamofobiju na djelu i mržnju prema ljudima koji ne vjeruju u „njegovog Boga“, Isusa Krista (koji je, zamislite, dao kršćanima „da ne budu gladni, žedni, goli i bosi“), već vjeruju u „drugog“ Boga (Allaha), koji je migrante, kako kaže ovaj jadni i nesretni pop, „ostavio gladne, žedne, gole i bose“ Biva, kaznio za skretanje sa „pravog“ rimokatoličkog puta. Umjesto da radi na razvijanju empatije među ljudima u duhu svoje vjere i umjesto da se potrudi da nevoljnik bez obzira odakle došao i koje vjere bio, dobije makar saosjećanje, samo to, ovaj pop sa crkvene govornice vrišti o „migrantskom bezobrazluku“. Za njega su oni „bezobrazni, jer odbijaju da jednu svinjetinu već izvoljevaju „i traže teletinu“. Vincetić pokazuje koliko ima površna znanja o Bibliji jer ova sveta knjiga kaže „njihovo (svinjsko meso) meso nemojte jesti, niti se njihove strvine doticati - za vas su nečiste“ (Levitski zakon 11:7,8) . Ali, ostavimo to po strani. Vratimo se ponovo migrantskoj priči. I sa koricom hljeba migranti su zadovoljni, a bili bi najsretniji da dobiju toplu ljudsku riječ. Većina migranata koji prolaze Bosnom na putu ka Evropi dolaze iz islamskih zemalja u kojima je konzumiranje svinjetine haram. Oni mogu da mrze režime, ali Boga nikako, jer svaki posao započinju sa „bismilahirahmanirahim“. Isključivi vjerski fatici, kao kapelan Vincetići, to ne razumiju. Normalan čovjek shvata. Pa, zašto ih onda prisljavati na „kršćanske standarde“, i to u BiH u kojoj je preko polovine stanovnika islamske vjere. Od migranata katolički svećenik zahtijeva ultimativno da prestanu klanjati tj. namaz činiti i da počnu u „pravog“ Boga vjerovati, pa će zauzvrat „dobiti sve“. Kakva ucjena!? Ovim Mato Vincetić čini svetogrđe i nepopravljivu štetu katoličkoj crkvi. No, nervozni pop nije ni svjestan koliko pomaže u razbuđivanju usnulih Bošnjaka, koji će, ne probude li se, izgubiti i državu. Svojim verbalnim bičevanjem Vincetić uništava i časno djelo pape Ivana Pavla II, koji je među prvima dao podršku muslimanima i svim građanima BiH tokom srpsko-crnogorske agresije. Uoči posjete Jean Louis Taurana, šefa diplomatije Vatikana, Alija Izetbegović mi je u maju 2000. pričao da je Ivan Pavle II sa kojim se susreo u Sarajevu bio „prvi Papa koji je posjetio sinagogu i otišao u Auschwitz... i da je po tome bio veliki čovjek, začetnik novog početka Katoličke crkve...“ U mojoj knjizi Alija izbliza III pisao sam o aktivnostima Vatikana na uspostavljanju međureligijskog dijaloga. Ovom prilikom predsjednik Izetbegović mi je kazao da Papa „nije pravio razlike između katolika i drugih, a sada pop Vincetić čini nepopravljiv raskol među vjerama i narodima, jer ispoljava duboku netoleranciju i svetogrđe. Sada da ukrstim riječi ministra Taurana i ovog popa koji očigledno ne voli muslimane. Dakle, Tauran je podsjetio na papine riječi iz januara 1994. godine: „Ne bojte se, mi smo sa vama i sve više sa vama“, izvodeći zaključak da je «vidio zajedničku želju Bosanaca (dakle svih) da žive i rade zajedno» i da mu je posjeta pomogla da shvati «bosansku alhemiju». Svoje ukupno zapažanje sveo je na jednu riječ - «preporod»“ Sada se postavlja pitanje - šta se to, ipak, promijenilo u shvatanjima Crkve u posljednjih desetak godina. A jeste, promijenilo se. Vidjeli smo to i iz obraćanja Tome Vukšića, metropolita vrhbosanskog“ u Rimu polovinom prošle godine. Rekao da je „prisutnost muslimana porasla na više od 50 posto“ i da je BiH, nakon Albanije i Kosova postala treća evropska država sa apsolutnom muslimanskom većinom“. Pri tom je naglasio da je broj katolika opao na samo 15% stanovništva“. Naravno, ne poistovjećujem g. Vukšića sa ovim skaradnim popom, ali ovo govorim da ilustriram promjene u stvavovima RKC. Izjavu pape Franje da su „kršćani i muslimani braća“ svakako treba pozdraviti i stalno reafirmirati. On je pokušavao dokazati ovu premisu početkom 2019. godine svojim posjetama Arapskom svijetu, koji se smatra kolijevkom islama. Prilikom dolaska u Maroko, npr., papa Franjo je govorio o potrebi „poštovanja različitosti svijeta i pomaganja u potrebama“. Papa u klin, a pop Vincetić u ploču. Stavovi „prvog“ u katolika i njegovog podređenog službenika razlikuju se, k'o noć i dan, tonovi su im disonantni, i stoje u apsolutnom nesaglasju. Kome sada vjerovati? Papa je dokazao svoje milosrđe, ljudskost i toleranciju za vrijeme posjete Sarajevu kada su ga pozdravile desetine hiljada građana glavnog grada BiH, među kojima je bilo najviše muslimana. Bošnjaci kao najbrojniji narod žele da vjeruje u iskrenost i moralnost Pape, ali ipak ih odvratne poruke i mržnja lokalnog popa izrečene prema migrantima (čitaj: muslimanima), i to pred djecom u crkvi, uznemiravaju danas više nego jučer s obzirom da je politička kriza dovedena do usijanja.

(Autor je bio savjetnik predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića)