Evo me, upravo sa našom Svetlanom na istim frekvencijama i talasnim valovima. Čemu ovdašnje svakodnevne polemike i kritike na najvećem intelektualnom mnivou, među našim akademicima, na relacijama „Bošnjaci ili Bosanci“!?

Zar mi svi dobri ljudi i čovjekoljupci i humani ljudi i narodi, kao što su to naši dokazani Muslimani ili Bošnjaci, istinski domoljupci i naši Bosanci?

Recite nam, da li bi bilo i naše Bosne i Bosanaca bez naših Bošnjaka, te vas pitamo i molimo da prestanate sa takvim polemikama i nakaradnim tvrdnjama, da i za trenutak možemo loše smišljati o našim vjekovnim, komšijama i građanima islamske vjeroispovjesti, kada smo i u težim vremenima zajednički preživljavali naše nakardne sudbine mi djelili dobro i zlo.

Posebno, svi mi rođene Sarajlije i svakom vaktu i zemanu, to smo znali i umjeli u najljepšim željama i namjerama ostvarivali zajednički suživot.

Zajednički smo slavili i Bajrame i Božiće i razno razne svetkovine, a moje nezaboravne komšinice i Fatima i Mejra i Hasiba i ine, sa svojim sinovima, mojim vršnjacima i učenicima iz istih klupa zajedničkog razreda, nisu nikada niti činile bilo kakve razlike među nama.

Znam i istinski vjerujem u spoznaju, kako sam odrastao i odgajao se u okrilju moje pok. tetke, dobre žene i poštovane komšinice, jer roditelje i nisam zapamtio, da su me voljele isto tako kao svoje rođene sinove.


Kako sam se školovao, odrastao i više razumjevao istinska događanja i odnose među nama, još ,kao gimnazijalac, znao sam se često zapitati: „Zašto to u našim školskim dnevnicima u rubrici jezika samo piše neko „SH“ a nema i onoga „B“ pa bilo da je to Bošnjački ili Bosanski.
Već docnije, kada sam postao i viši intelektualac, sa završenim studijama u Beogradu i veoma aktivni društveni aktivista, imao sam prilike da upoznam i veoma znana, poštovana i uticajna imena iz redova Bošnjaka, koji su i bili tako bliski i do druga Tita, recimo Džemal Bijedić, braća Pozderci, Avdo Humo, Avdo Zvonić i brojni drugi, ali nikada niko od njih nije niti postavljao pitanje, u institucijama ondašnje vlasti, zašto to nema niti ovoga slova „B“ u našim školskim dnevnicima.
Imao sam prilike, često slušati i čitati i veoma lažne tvrdnje, da se u jednopartijskom našem socijalističkom sistemu i zabranjivalo ići u džamije ili slaviti određene praznike, što apsolutno nije istina bila, ali je činjenica veoma aktuelna da se nikada nije moglo sjediti na „dvije stolice“ što znači da svi oni koji su imali crvene knjižice, nisu to mogli upražnjavati.

Kakva li je to razlika, između onoga SKJ i današnjeg SDA stranke, kada se istinski nije moglo doći do radnoga mjesta ili određene funkcije, ako niste bili taj isti staranački pripadnik ove ili drugih naših nacionalističkih stranaka, kao HDZ-a ili SNSD-a.

Kao što je bio višegodišnji i idealistički Titov slogan, upućen svima nama „da čuvamo bratstvo i jedinstvo, kao zjenicu oka svoga“ isti nije saživio i mogao opstati u nastanku nacionalističkih snaga i njihove agresije na sve naše vrijednosti, isto se tako i raspao slogan najveće i najače stranke kod naših Bošnjaka, stranke SDA a glasio je: „U jedinstvu je snaga! što je zaista i bilo istinito, ali se raspalo poput mjehura od sapunice, kao i u srpskome korpusu uz djelovanje nacionalista SNSD-a i njihovog čelnog diktatora, kriminalca i švercera, guslara Milorada Dodika.
Naši „latini“ su sasvim nešto treće, mnogo mudriji i godinama pripremani za ovdašnje naše događaje, zahvaljujući njihovom Vatikanu i mudroj trajnoj planiranoj politici osvajanja i djelovanja u našoj lijepoj domovini Bosni i Hercegovini.


Njihov đeneral Franjo Tuđman, već je poodavno iznio na vidjelo, šta je to interes države Hrvatske, od brojnih firmi, kao Aluminij i Soko, razne državne institucije u vlasti BiH do „stolnoga grada Mostara“ sa HDZ-om i njegovim kadrovima do Međugorja i svih avionskih letova od Italije i drugih katoličkih destinacija.

Oni su uvijek „ZA DOM SPREMNI“ po uzoru na svoje firere iz vakta NDH-azije.