Gdje se izgubila bogobojaznost na mapi muslimanskog lidera, po kom programu se uređuje život kada to nije prema Časnom Kur'anu i šta će donijeti taj život bez dostojanstva?

Šta je to u jezgrima muslimanskih država koje rahat, punih ostava, posmatraju kako braća Palestinci nestaju u krvi i suzama?

Ako čovjek musliman nema vjere i emaneta – to je propast za njegov duhovni, moralni pa i fizički opstanak. A ako takav čovjek upravlja narodom, koliko će tek štete proizvesti njegovo nevjerje! Nesavjesni ljudi – nesavjesni lideri neminovno donose i (p)održavaju haos i stradanje.

U čemu se skriva uzrok problema?
Ko je dužan i jedini sposoban da sačuva čovjeka od zvanja nedostojnog stvorenja?

Ako brigu o njemu prepustimo dunjaluku, njegovo srce postat će sebično i posijat će mnogo zla.

Zato mi, Islamska zajednica, moramo biti budni kad drugi spavaju – na vrijeme od buduće tame oteti naše sjeme. A nismo bili na toj straži!

Zadovoljstvo Gospodara i berićet muslimanskom narodu mogu donijeti samo ispravno učena djeca. Njihova čista srca sutra će biti blagodat svom narodu. Umjesto zlotvori po svoj narod. Jer, sve kreće iz srca. Od prve pomisli koja zatim prerasta u nijjet i u krajnjem postaje djelo.

Pozivam, stoga, Islamsku zajednicu da osnujemo Katedru za islamsku politiku i školovanje lidera. Time bismo spasili bar buduće generacije onoga što sada prolaze muslimani u našoj sjetnoj Palestini i drugim državama; time bismo kreirali hrabre ljude koji svoju zajednicu ne ostavljaju na nemilost neprijateljima.

Obraz nam je najveće blago, najljepši ukras svakog muslimana, po tome smo poznati među drugim skupinama. Ne dozvolimo da nam sjene na nûr lica bacaju dunjalučki interesi. Jer, dunjaluk je samo put ne i odredište.

Neka nas se ne postide na Sudnjem danu naši velikani!