Evo me, javljam se kao rođeni Sarajlija ili raja sa Vratnika, uz prisjećanje, kada sam kao pionir i omladinac u radnim akcijama bio redovni učesnik mnogih akcija, poslije Drugog svjetskog rata, na izgradnji grada Sarajeva od Baščaršije do Ilidže.

Odgajan i vaspitavan, u duhu uzoritog Titovog omladinca, bez roditelja, uz zahvalnost svojoj dragoj tetki, koja je kao vešarica hotela Beograd zarađivala kruh za brojnu porodicu, te onako umorna i veoma angažovana kućnim obavezama, nije se mogla redovno odazivati i akcijama i pozivima, u ona vremena AFŽ pozivima.

Tako sam je često i mijenjao, mladalački još uvijek nedorastao za ozbiljne poslove, ali sam mogao donositi i služiti aktiviste sa vodom, prinositi alatke i raditi slične poslove i obaveze.
Tako se u određenoj knjižici i našlo upisano dovoljan broj sati i radnih obaveza, da je moja tetka dobila i zlatnu plaketu.

Da, bio sam i trajno ostao sa sjećanjima, veoma ponosan na moju tetku, na radne obaveze i akcije i sve ostale slične aktivnosti, koje su doprinosile izgradnji rodne grude, jedine domovine i rodnoga grada Sarajeva.

U međuvremenu, kao penzioner i vremešni čovjek i visoki intelektualac, kao graditelj brojnih industrijskih objekata u lijepoj Jugi, sa svim vrlinama i obavezama društveno političkog karaktera, od parlamentarca Skupštine BiH do Saveznog parlamentarca u Beogradu, od vijećnika i predsjednika Gradskog vijeća grada Mostara i profesora koji je obrazovao generacije elektro stručnjaka, kao roditelj i uzoriti građanin, ostala su mi mnoga prijatna sjećanja u rodnome gradu Sarajevu u gradu Mostaru gdje trenutno živim i u našoj ponosnoj i prkosnoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini ?

Danas, u ovim tmurnim i nakardnim vremenskim neprilikama, punim cinizma, licemjerstva, podvala, kriminala, korupcije i lopovluka na svakome koraku, kao čovjek svjetskih razmjera, visoki intelektualac, poliglota i uopriti građanin ove mi rodne grude, veoma teško i poražavajuće me uznemiravaju i ovakvi tekstovi sa naslovima, posebno u dnevnom listu „Dnevni avaz“.

Pitam se, prije svega kome to smeta Banjamina Karić, kao Gradonačelnica moga i našega Sarajeva, čiji samo osmjeh vrijedi „pola Sarajeva“ ako ne i više.


Rekao bih prava osoba na pravome mjesto, ugledna i uzoriti, obrazovana, pristojna i ljubazna, veoma angažovana i u dosadašnjem vremenu svoje funkcije, samo za pohvalu i sve najbolje.
Umjesto, da mlađani novinari, kao profesionalci rade svoj posao profesionalno i za primjer, makar što im je gazda veoma licemjeran i upitno veoma zagonetna ličnost, mogli bi se ponekad zapitati: „Da li su ovi njegovi neboderi i hoteli“ rezultat uspješnog biznisa ili korumpirane i kriminalne mafije?
Svakako, kao patron svih ovakvih i sličnih pisanih sadržaja u njegovim novinama, nisu nikako rezultat sopstvenog iličnog razmišljanja i volje, njegovih saradnika, novinara.

Zato, kao rođeni Sarajlija, savjetovao bih, ali ne vrijedi u korumpiranoj državi bez nezavisnog i istinskog pravnoga sistema, ukazivati na ovakve osobe i njihove mahinacije i marifetluke ili zlonamjerne sadržaje u ličnim novinama, neka drug „Šćepo“ dobro razmisli dokle i kako se ponašati u ovome našem Sarajevu.

Evo, upravo sam pod utiskom i promocije knjige u Mostaru u Narodnom pozorištu, naše heroine Elmedine Muftić, pod naslovom „Pamti Bošnjače“ gdje upravo sadržajem i naslovom upozorava i budi svoj rod, naše vrle Bošnjake, šta i kako raditi i šta nečiniti, pa bi veoma korisno i sadržajno bilo i „Dnevnom avazu“, njegovim novinarima i tutorima, pokloniti po primjerak knjige ili im uputiti i slično upozorenje, sopstvenog buđenja.

Sa pozicije građanina grada Mostara, gdje živim i gdje sam preživio i dvostruku agresiju na ovaj grad, gdje se i dan danas, tolike godine poslije Dejtona dešavaju takve zle rabote od recidiva onih sa Blajburga ili Ravne gore, posebno kada je u pitanju diskriminacija i majorizacija po svakome osnovu, jer su „ustaške klice“ veoma očite i rasprostranjene, još uvijek.
U ovakvim uslovima i ambijentu sljedbenika udruženog zločinačkog poduhvata, koliko bi građani ovoga grada bili sretni i presretni, kada bi imali takvu Gradonačelnicu, makar i sjenu naše i vaše Benjamine Karić.

Ovdje, još uvijek nema ko da napiše ili izusti u porukama i sadržaju takve riječi i upozorenja, našim čimbenicima iz HDZ-a i Hrvatske, da se ne miješaju u našu slobodu, naš suverenitet i samostalnost.

Dosta nam je bilo i NDH i zločinačke Herceg Bosne i ustaških ulica i doživljenog, ali još uvijek nepreživljenog scenarija njihovog „oca nacije“ Franje Tuđmana i brojnih njegovih doglavnika.
Našoj uvaženoj i veoma poštovanoj Gradonačelnici grada Sarajeva, gospođi Benjamini Karić, iskrene čestitke i pozdravi, za njen dosadašnji rad i samo tako neka nastavi, građani Sarajeva će to znati i umjeti cijeniti i poštovati. SRETNO“!