Kad najžešći neprijatelji Palestine i Palestinaca – Izrael, SAD, UK, … izraze svoj stav o Hamasu, mora se samo slegnuti ramenima; njihova intencija je pak uništenje i Palestine i Palestinaca, zato i njihov stav o Hamasu mora biti sročen kao pokriće njihovih zlih namjera: „teroristička, fundamentalistička, zločinačka organizacija“. Tako ga zvanično predstavljaju i nazivaju.

Ali, kada taj stav prisvoji i izrazi musliman ili hrišćanin, koji se predstavljaju kao humanisti i demokrate, onda ne možemo samo slegnuti ramenima. Moramo se – u ime pravde –, oglasiti.

Najprije kratka digresija na surovu realnost: Nakon Prvog svjetskog rata, pobjednice – Engleska, Francuska, SAD, … po svom ćeifu komadaju Bliski Istok na države i državice. Svi osim dva naroda – Kurdi i Palestinci –, dobivaju „nezavisnost“. Na prijedlog kurdske države Turska stavlja veto, a na prijedlog palestinske – „krojači“ ćute.

Palestinci umjesto države dobivaju nove porobljivače, koji nemaju namjere prethodnih (klasično izrabljivanje), već njihovu zamjenu Jevrejima. Kao kada promućurni gazda odluči da stado ovaca zamijeni govedima, jer će korist biti daleko veća.

Ali, ta zamjena nije mogla biti izvršena preko noći kao u slučaju seljaka stočara. Ona traje evo već čitav vijek, i pri kraju je. Obilježila ju je strašna, biblijska patnja palestinskog naroda, koja ovih dana kulminira. U očajničkoj borbi za goli život stvorena je vojna organizacija Hamas. Malobrojna, slabo naoružana, u nemogućim uslovima, bori se protiv pošasti koju predvodi SAD. Tok rastegnutog genocida nad Palestincima strogo kontroliraju SAD i UK.

Kraj digresije; vratimo se diskursu.

U svom autorskom tekstu oglasio se Dragan Veselinov, nekadašnji ministar poljoprivrede i šumarstva Srbije, o Erdoganu, kao i Hamasu: „Političar koji kaže da Turska nije počinila genocid nad hrišćanskim Jermenima od 1894. do 1923. godine – čiji je vrhunac bio 1915. godine, a slavi terorizam HAMAS-a čija su zverstva 7. oktobra 2023. godine nad jevrejskim ženama zgrozila svet, uči nas da držimo ruku na sablji. I još kada takav političar nazove kukavičko skrivanje boraca HAMAS-a iza bolesnika ispod bolnica u Gazi za sveto ponašanje džihadista, mi znamo da je njegov etički kodeks ispod viteštva muslimana i ispod humanističkog morala savremenog sveta.“

Razdraženi Veselinov zbog Erdoganovih „slavljenja“ Hamasovog terorizma prijeti držanjem ruku na sablji, hamasovci su kukavice, a Izrael nikako nije teroristička država, već žrtva palestinskog terora.

Može li se šta zamjeriti Veselinovu? Mislim da ne; čovjek pak ispoljava svoje stanje svijesti. Mrak, ali šta je tu je.

Prof. dr. Šaban Nurić se također oglasio u autorskom tekstu (koji objavljujemo nelektorisan): „Hamasu kao, po političkim ciljevima, Islamskom pokretu otpora, koji je u osnovi islamistička fun-damentalistička organizacija je namjenjena uloga daljeg razbijača arapskog i mus-limanskog jedinstva. Oni su partijska vojska bez državnog legitimiteta i legal-iteta. Oni mogu šta hoće učiniti a nizašta nemogu odgovarati jer ako dođe do odgo-vornosti onda se oni rasprše kao balon od sapunice a obični narod plaća cijenu njihovih grešaka, jer kao partiska falanga se gase skupa sa gašenjem partije.“

Tako, dakle: Hamas je po Nuriću islamistička, fundamentalistička organizacija, razbijač arapskog i muslimanskog jedinstva...

O kakvom arapskom i muslimanskom jedinstvu Nurić govori? O stanju na nekoj drugoj planeti?

Nurić se dalje maltene ruga Hamasu: „Oni su partijska vojska bez državnog legitimiteta i legaliteta.“

Kakva vojska, pobogu? Kakav državni legitimitet? Pa oni su samo palestinska vojna formacija, na nišanu Izraela, i to je sve.

Mislim da bi je dalja analiza Nurićevih napada na Hamas bila krajnje degutantna, zato odustajemo.
Normalan čovjek ne može slaviti ubijanje i zarobljavanje razuzdane omladine, koja pravi feštu razvrata i bluda na tvojoj zemlji i na tvom pragu, rugajući ti se što patiš cijeli jedan vijek, zajedno sa svojom djecom, zatvoren i zarobljen, na stalnoj smrtonosnoj meti okrutnog zavojevača – jer su mržnjom indoktrinirane osobe, marionete u rukama izraelskog režima, žrtvovane bez milosti za pragmatični cilj – konačno „opravdano“ uništenje Gaze. Normalan čovjek žali za ubijenim ljudima, mladim i starim, razuzdanim ili pristojnim. Ali normalan čovjek vidi da se ravnodušno odvija užasni genocid nad Palestincima pred očima cijelog ćoravog svijeta, nemajući snage da taj genocid zaustavi.