Nakon hapšenja desetina i desetina kriminalaca svih vrsta i svih nacionalnosti na ovim prostorima i samo trojice političara, Bošnjaka, zahvaljujući presretnutim telefonskim razgovorima obavljenih putem „Skaj“ aplikacije, postaje potpuno jasno da nema slučajnost! Zar je moguće da niti jedan jedini političar iz bosanske srpskohrvatske koalicije nije u ovoj akciji, do sada, završio s one strane brave?

Ovih dana je objelodanjena lista od šezdeset i pet firmi čiji je vlasnik prvi čovjek manjeg bosanskohercegovačkog entiteta! Na tom spisku su građevinske korporacije, televizijske i radio stanice, trgovački lanci, apoteke, restorani, hoteli, sigurnosne službe, klinike. . . Samo po sebi se postavlja pitanje, na kakav je način neko mogao doći do toga? Poštenja tu nema! U pitanju je kriminal svih vrsta. Ali, kako niti jedan razgovor kriminalaca iz tog miljea, koji su morali učestvovati u stvaranju te entitetske interesne hobotnice, nije presretnut i povezan sa naredbodavcem!? Armija političkih poslušnika, na svim nivoima vlasti, je upletena u pomenute radnje. Uništavane su banke, gašena preduzeća, pljačkani svi državni fondovi, propadali međunarodni ugovori pa se gubili odštetni sudski sporovi zbog istih, ali nikom ništa. Muk! Sve je to, u tišini, pojela maca.

Ništa manji kriminal nije napravio ni prvi u bosanskih Hrvata. Sve kockarnice u Federaciji su pod njegovom jurizdikcijom i do današnjeg dana ne plaćaju porez! Pod njegovom palicom su uništeni i hercegovački privredni giganti poput „Aluminijuma“, „Sokola“ i mnogih drugih „gospodarskih čimbenika“! On je za agresije direktovao i komandovao bošnjačkim logorašima, radnoj snazi angažovanoj u njegovom „poduzeću“. Njegovi sudski dokumenti o dokazanim i presuđenim kriminalnim radnjama, su se „izgubili“ na petstometarskom putu između dvije pravosudne institucije u Sarajevu!? Iz tog razloga je pomenuti ostao do danas na slobodi. Niko ni od njegovih pomagača u činjenu mora nezakonitih radnji u „gospodarstvu“, počev od skretanja toka rijeke da bi se izgradili osobni „bijeli dvori“, nije odgovarao pred licem pravde. „Skaj“ nije „nazočio“ niti jednom razgovoru kao dokazu o događanjima te vrste. Ili, tačnije rečeno, nije dato da ta aploikacija svjedoči o više nego očitom višedecenijskom hercegovačkom hrvatskom kriminalu!

Na kraju, poruka je jasna. U državi Bosni i Hercegovini, političari kriminalci mogu biti samo Bošnjaci! Nisam za to da se lopovluci i krađe kriju iza plašta nacije i vjere i sanjam dan kada će raskrinkane plemenske vođe, zajedno sa svojim saradnicima, odgovarati pred zakonom za sve svoje kriminalne radnje. Ali se bojim da će to ostati samo pusti san!

Vođena islamofobijom, sva događanja u režiji stranih i domaćih dušmana usmjerena su na konačnu podjelu i komadanje ove prelijepe zemlje. Taj tihi, podmukli rat nije ono sa čim su se Bošnjaci naučili boriti. Nije ovo borba prsa u prsa koja dolikuje junacima, odvažnim ljudima, nego podvale, laži i hinjske prevare koja ne prekidaju svoj kontinuitet. Varaju nas od 1991. godine i nepravedne zabrane, embarga na uvoz oružja, do rješavanja pitanja vlasništva nad državnom imovinom, danas! Ista situacija je i sa tužbama za ratne zločine. Pripadnici naroda koji je žrtva agresije su meta domaćeg tužilaštva u skoro devedeset posto slučajeva. Mi moramo biti svjesni da gradimo državu koju svi, skoro baš svi, oko nas ruše! Jedini saveznici Bošnjaka, u ovoj nepravednoj borbi, su rad i trud na vraćanju sjaja zaboravljenog i zapostavljenog vlastitog vjekovnog ponosa i dostojanstva koji nas čvrsto vezuju sa poštenjem. A, prije svega, upućujmo iskrene dove Onome koji sve može, da nam pomogne na tom putu dobra. Amin!