Komentari
Gens una sumus / Jedan smo rod! - Drugi nastavak
O BLISKOSTI ŠAHA I ŽIVOTA
|
|
Autor: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac
Objavljeno: 21. December 2023. 00:12:37
Želim u trećem nastavku ove teme o šahu i životu da se i dalje zadržim u šahovskim vodama, na osnovama sopstvenog veoma bogatog životnog, radnog i šahovskog iskustva ?
Očekujem zadovoljstvo kod mojih čitalaca, jer sve što napišem istinito je i veoma sadržajno, relaksirajuće je za čitanje, a rekao bih u mnogome i poučno za roditelje, koji se susštinski i znalački sa ljubavlju i izuzetnom pažnjom brinu o odgoju i obrazovanju svoje djece, bez obzira na uzraste ?
U namjeri pisanja o informacionoj tehnologiji i komjuterskom igranju šaha, u relacijama odnosa kapaciteta i sadržajne moći u odnosima ljudske memorije i kompjuterske memorije, veoma značajna i sadržajna tema ?
No, prije svega za početak malo i relaksirajućih uvodnih detalja , recimo da je i naš voljeni i nezaboravni drug Tito volio i često igrao šah. Bliži njegovi saradnici izjavljuju da je, vjerovatno imao šahovsku snagu majistorskog kandidata, kaku sam i lično imao dolaskom u grad Mostar, kao stručnjak na izgradnju budućeg kolosalnog giganta, firme Aluminija ?
Igrao je šah drug Tito i sa brojnim državnicima i velikanima pisane riječ, poput Krleže i dr.
Nažalost, nisam imao priliku poigrati šah sa drugom Titom, ali na veliku moju radost i nezaboravne trenut6ke sam proveo sa njim i drugaricom Jovankom, na zajedničkom ručku u Boru u Srbiji.
Naime, bilo je to 1968 godine, kada sam kao vodeći inžinjer za mjerne sisteme i automatizaciju tehnološkog procesa, u velikom kombinatu RTB ( rudarsko topioničarski nazen Bor ) radio na izgradnji objekata nove zlatare, te prilikom puštanja u rad iste, na otvaranju je bio prisutana svečano i drug Tito sa suprugom Jovankom i cjelovitom svitom, toga vremena aktuelnih političara na vlasti ?
Poslije završene ceremonije, bili smo učesnici zajedničkog ručka, te mi se ukazala i prilika malo popričati sa tako prijatnim čovjekom i velikim znalcem cjelovite problematike. Naravno da je bilo malo priče i o šahovskoj igri, kao obostrani poznavaoci njenih ljepota ?
Sa ovoga susreta i događaja, ostala su mi samo tako prijatna sjećanja, ali su fotografije i ostalo godina 90-tih sa agresijom ustaša HDZ-a u gradu Mostaru, upadom u moj stan sve uništeno, te uz konkretna maltretiranja i cjelovite pljačke stana, ostao sam nekako u životu ?
Prisjećajući se veoma prijatne i druge epizode u životu i mojoj aktivnosti u šahu, dolaskom u Mostar, godine 1970, mi šahisti ovoga grada igramo simultanku na 20 tabli, sa legendarnim svjetskim prvakom i velemajistorom Bobi Fišerom ?
Po završetku ovoga meča sa upravom kluba ŠK Mostar, odlazimo sa Fišerom i Dimitrijem Bjelicom, novinarom, piscem i šahistom, na večeru u restoran Han u Počitelju ?
Uz veoma prijatno druženje i razgovore, jednoga trenutka se obraćam Fišeru sa upitom da li je igrač M.M. imao dobijenu partiju, na šta je velemajistor reagovao, vadeći svoj džepni šah i upitom na kojoj je tabli igrao ovaj igrač, započeo je cjelovitu analizu svoje partije.
Svakako je bistreni i promoćurni njegov pratilac Bjelica, sve lijepo zapisivao, jer je znao uvijek da komercijalizuje takve susrete i rasprave, na temu šaha, sa brojnim svjetskim velemajistorima.
Ovaj cjelokupni detalj ilustrujem, samo radi spoznaje izuzetne memorijske moći Fišera, da se pored bezbroj raznih uticajnih faktora, broja partija i učesnika, poteza i raznih otvaranja, broja figura i šahovskih polja i ostalih faktora, ipak tako svježe i dosljedno prisjeća svakoga poteza ?
Priznajem, da me je ovaj slučaj i detalji inspirisali, da se od toga trenutka počinjem intezivno baviti ljudskom memorijom i odnosa sa kompjuterskom memorijom ?
Svakako da ovo nije u mogućnosti bilo kojem „ šahovskom smrtniku „ ali u mome slučaju šahovskog iskustva i znanja i kao stručnjaka , profesora elektrotehničarima u predmetu „ Mikroelektronika „ svojim učenicima sam predavao cjelovitu tehniku informacionih komponenti od čipova do procesora i drugih informacionih mogućnosti, u veoma razvijenim fazama kompjuterskoga igranja šaha ?
Očekujem zadovoljstvo kod mojih čitalaca, jer sve što napišem istinito je i veoma sadržajno, relaksirajuće je za čitanje, a rekao bih u mnogome i poučno za roditelje, koji se susštinski i znalački sa ljubavlju i izuzetnom pažnjom brinu o odgoju i obrazovanju svoje djece, bez obzira na uzraste ?
U namjeri pisanja o informacionoj tehnologiji i komjuterskom igranju šaha, u relacijama odnosa kapaciteta i sadržajne moći u odnosima ljudske memorije i kompjuterske memorije, veoma značajna i sadržajna tema ?
No, prije svega za početak malo i relaksirajućih uvodnih detalja , recimo da je i naš voljeni i nezaboravni drug Tito volio i često igrao šah. Bliži njegovi saradnici izjavljuju da je, vjerovatno imao šahovsku snagu majistorskog kandidata, kaku sam i lično imao dolaskom u grad Mostar, kao stručnjak na izgradnju budućeg kolosalnog giganta, firme Aluminija ?
Igrao je šah drug Tito i sa brojnim državnicima i velikanima pisane riječ, poput Krleže i dr.
Nažalost, nisam imao priliku poigrati šah sa drugom Titom, ali na veliku moju radost i nezaboravne trenut6ke sam proveo sa njim i drugaricom Jovankom, na zajedničkom ručku u Boru u Srbiji.
Naime, bilo je to 1968 godine, kada sam kao vodeći inžinjer za mjerne sisteme i automatizaciju tehnološkog procesa, u velikom kombinatu RTB ( rudarsko topioničarski nazen Bor ) radio na izgradnji objekata nove zlatare, te prilikom puštanja u rad iste, na otvaranju je bio prisutana svečano i drug Tito sa suprugom Jovankom i cjelovitom svitom, toga vremena aktuelnih političara na vlasti ?
Poslije završene ceremonije, bili smo učesnici zajedničkog ručka, te mi se ukazala i prilika malo popričati sa tako prijatnim čovjekom i velikim znalcem cjelovite problematike. Naravno da je bilo malo priče i o šahovskoj igri, kao obostrani poznavaoci njenih ljepota ?
Sa ovoga susreta i događaja, ostala su mi samo tako prijatna sjećanja, ali su fotografije i ostalo godina 90-tih sa agresijom ustaša HDZ-a u gradu Mostaru, upadom u moj stan sve uništeno, te uz konkretna maltretiranja i cjelovite pljačke stana, ostao sam nekako u životu ?
Prisjećajući se veoma prijatne i druge epizode u životu i mojoj aktivnosti u šahu, dolaskom u Mostar, godine 1970, mi šahisti ovoga grada igramo simultanku na 20 tabli, sa legendarnim svjetskim prvakom i velemajistorom Bobi Fišerom ?
Po završetku ovoga meča sa upravom kluba ŠK Mostar, odlazimo sa Fišerom i Dimitrijem Bjelicom, novinarom, piscem i šahistom, na večeru u restoran Han u Počitelju ?
Uz veoma prijatno druženje i razgovore, jednoga trenutka se obraćam Fišeru sa upitom da li je igrač M.M. imao dobijenu partiju, na šta je velemajistor reagovao, vadeći svoj džepni šah i upitom na kojoj je tabli igrao ovaj igrač, započeo je cjelovitu analizu svoje partije.
Svakako je bistreni i promoćurni njegov pratilac Bjelica, sve lijepo zapisivao, jer je znao uvijek da komercijalizuje takve susrete i rasprave, na temu šaha, sa brojnim svjetskim velemajistorima.
Ovaj cjelokupni detalj ilustrujem, samo radi spoznaje izuzetne memorijske moći Fišera, da se pored bezbroj raznih uticajnih faktora, broja partija i učesnika, poteza i raznih otvaranja, broja figura i šahovskih polja i ostalih faktora, ipak tako svježe i dosljedno prisjeća svakoga poteza ?
Priznajem, da me je ovaj slučaj i detalji inspirisali, da se od toga trenutka počinjem intezivno baviti ljudskom memorijom i odnosa sa kompjuterskom memorijom ?
Svakako da ovo nije u mogućnosti bilo kojem „ šahovskom smrtniku „ ali u mome slučaju šahovskog iskustva i znanja i kao stručnjaka , profesora elektrotehničarima u predmetu „ Mikroelektronika „ svojim učenicima sam predavao cjelovitu tehniku informacionih komponenti od čipova do procesora i drugih informacionih mogućnosti, u veoma razvijenim fazama kompjuterskoga igranja šaha ?
