Evo me, poslije hiljadu napisanih i objavljenih po raznim portalima mojih kolumni, u dilemi kako i odakle da počnem pisati i ovaj sadržaj, kako ne bih bio dosadan svojim čitaocima.
Događaji naviru i smjenjuju se, ali mi je ovih dana inicijalna kapisla upravo pristigla iz objavljenih sadržaja lista „Nacional.hr“ iz Zagreba.
Hrvatski Nacional: „Ko je i zašto zabranio emisiju o Draganu Čoviću?
Kada sam u potpisu i pročitao novinara, Boris Pavelić za mene pomalo i neprijatno prisjećanje i prezime, ali kada sam pročitao zaista maksimalno profesionalan tekst sadržaja, ostalo mi je bilo samo da mu odam priznanje i zatražim izvinjenje za ove moje sumnje. Bravo! Posebno, kada je u pitanju bila tema i likovi Dragana Čovića, Behdžeda Mesihovića i inih spomenutih i najavljenih osoba, kao i novo pristigla kolumna našeg uglednog novinara, moga zemljaka Bosanca i građanina Banja Luke u dijaspori iz Amerike, gospodina Bedrudina Gušića, sa pismom gospodinu Amiru Zukiću iz TV N1, bio sam odmah odlučan da se i lično oglasim na ovu tematiku.
On piše: „POSLIJE SKANDALA KOJEG SI NAPRAVIO, OPET SI STAO ISPRED KAMERA-SRAM TE BILO“! Bravo, poštovani Bedrudine, tako reaguju samo istinske bosanske patriote.

“Pratio sam godinama televiziju čiji si čelni čovjek i vidio sam u tebi neki potencijal, iako mi se u startu nije dopadala tvoja prepotentnost, ali sam to zanemarivao smatrajući da je to urođena osobina koja treba da je u drugom planu a ispred i iznad svega jeste profesionalni odnos prema ovom poslu. Rekao sam da sam slobodan čovjek, novinar i publicist i da djelujem u javnom prostoru volonterski, što nije slučaj s tobom. Dakle, zabranio si emitiranje istraživačke priče o Draganu Čoviću koja je najvjerovatnije uključivala i veliki kriminal tog čovjeka koji ima, kao što je poznato, nekoliko kriminalnih dosijea po bh. sudovima od koji su neki “zagubljeni” a neki negdje skupljaju prašinu godinama. Zašto si to učinio? Da li te je na to nagovorio tvoj drug i omiljeni gost na tvojoj televiziji – onaj Konaković (neki ga zovu Dritan, neki Gavrilo…), ili onaj smrad od Nikšića? Ili neko treći“. /završen citat B.G./

Isto tako, lično sam redovno pratio emisiju Pressing i često sam pisao gospodinu Zukiću lična zapažanja, primjedbe i sugestije.
Vodeći dugogodišnju borbu protiv planetarnih kriminalaca u firmi Aluminij, često sam mu sugerisao da je vrijeme da i Aluminij uvrsti u program te iste televizije. U nju sam imao povjerenje, ali mi je sada sasvim jasno da su i oni ovisni od HDZ-a i njegovih kadrova i da su ulizice, poput svih grobara u Bošnjaka iz vlade Federacije.
U prvom trenutku sa naslovom i nisam shvatio u čemu je problem, dok nisam detaljno pročitao sadržaj pisma, a onda posebno kada se poslužio internetom i sadržajima Nationala iz pera, uvaženog novinara Borisa Pavelića, o ovoj istoj temi, sve mi je bilo jasno, kao bijeli dan.
Upravo sam lično već trideset godina u tim vodama, kao zlatna ribica, koja izvrsno pliva i umjesto želja da se ispune, ja pišem o događajima sa istinom i samo istinom, tako sam i meritoran konkretno pisati i o ovim sadržajima.
Ko sam to lično, možda je ponajbolje citirati ugledni tjednik „Feral Tribune“ iz Splita, čiji je dopisnik u svoje vrijeme, poslije prvih postdejtonskih izbora u gradu Mostaru, napisao i objavio ovaj sadržaj o meni, kao izabranom vijećniku Gradskog vijeća.
Tadašnji novoizabrani Gradonačelnik grada Mostara, gospodin Ivan Prskalo, jedini hrvatski čimbenik, koji zvanično u intervjuu listu „Oslobođenje“ izjavljuje:
„Ovo što se desilo sa gospodinom Milanom Jovičićem, je sramota za hrvatski narod“.
Bravo Gradonačelniče ovoga grada, ali nikada „stolnoga grada“!


Vraćajući se na temu, stari naši bi govorili: “Po jutru se dan poznaje“ ili “Bolje je sačekati zoru, već u noći nešto odlučivati“ isl. Prisjetih se, da je i mene upravo u nekoliko navrata putem mreže FB pozivao ugledni novinar TVN1, gospodin Boris Brezo autor serijala emisije “ ispod površine “ sve o Draganu Čoviću.

Ko je i zašto zabranio emisiju o Draganu Čoviću, pitanje je istine?
Upravo, Zagrebački Nacional je otkrio skandal “Ispod površine”: N1 BiH zabranio objavu istraživačke priče o Draganu Čoviću, direktor Amir Zukić ustvrdio da bi emitiranje “donijelo reputacijsku štetu televiziji”!


“Nakon što je glavni urednik Nacionala Berislav Jelinić u kolovozu dao izjavu bosanskohercegovačkoj redakciji N1 televizije za emisiju o Draganu Čoviću, Nacional je želio doznati zašto taj rad nije objavljen ni tri mjeseca nakon predviđenog emitiranja u rujnu. Autor serijala i emisije Boris Brezo potvrdio je Nacionalu da je emisija snimljena, ali nije emitirana, no odbio je iznijeti pojedinosti slučaja. Nacional je zato proteklog tjedna razgovarao s više izvora s televizije N1 BiH, koji su željeli ostati anonimni, ali i s ostalim sugovornicima u toj nikad objavljenoj emisiji. Riječ je, doznali smo, o emisiji u kojoj je autor, na temelju dostupnih sudskih i službenih dokumenata i izjava relevantnih sugovornika – političara, novinara i politologa – istražio i analizirao pravosudne, političke i moralne kontroverze te političku moć predsjednika HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora Dragana Čovića, najmoćnijeg hrvatskog političara u BiH te jednog od najmoćnijih političara u susjednoj zemlji. Nije bila riječ o istraživačkoj emisiji u doslovnom smislu, jer se u njoj ne otkrivaju nove informacije i ne iznose nedokazane indicije koje bi mogle biti predmet sudskih tužbi: riječ je o sažimanju i preglednom ali informativnom prikazu poznatih, ali rjeđe spominjanih detalja Čovićeve političke karijere koju prate brojne kontroverze: autor je, na primjer, podsjetio kako su u jednom od više sudskih predmeta protiv Dragana Čovića, nakon što je nepravomoćno osuđen na pet godina zatvora, sudski dokazi misteriozno nestali u prijevozu iz zgrade Suda BiH u zgradu kantonalnog tužiteljstva, pa je oslobođen zbog nedostatka dokaza; emisija se bavila i činjenicom da je tužitelj Zdenko Kovač u jednom predmetu protiv Čovića optužnicu napisao nakon što je nastupila zastara, pa je takva optužnica, naravno, na sudu odbačena – a danas je isti taj Zdenko Kovač glavni tužitelj u Hercegovačko-neretvanskoj županiji. Neobjavljena emisija o Čoviću bavila se i aktualnom temom energetskih odnosa u BiH, takozvanom “južnom interkonekcijom”, odnosno, osnivanjem tvrtke koja bi ubuduće, nakon što bude izgrađena potrebna infrastruktura, trebala voditi lukrativan posao uvoza plina s krčkog LNG terminala u BiH preko većinski hrvatskih područja te zemlje. Emisija o Draganu Čoviću, dokazuje Nacional, produkcijski je bila kvalitetnija od svih dosadašnjih pa se cijela redakcija N1 BiH televizije radovala njezinu objavljivanju, tim više što je prethodna istraživanja tog serijala o najvećim kontroverzama u BiH gledateljstvo primalo s velikim interesom i pohvalama”, piše Nacional.
Svakako još mnogo toga konkretnog i istinitog o ovome slučaju piše National, trebaju čitaoci da pročitaju, a ja nastavljam svoju priču.
Svaka starinska je pametna i primjenjljiva, nisam se odazvao gospodinu Borisu Brezi za intervju u ovoj emisiji iz razloga objektivnih okolnosti, da sam u tome priodu pao i povrijedio kičmu, ali sada kada spoznajem ovu ujdurmu i bolje je da je tako bilo.
Pretpostavljam da je gospodin Brezo i čitao mnoge moje sadržaje o Draganu Čoviću, te je smatrao da bih bio dobar i objektivan sagovornik, kao živi svjedok svih mogućih i neposrednih kriminalnih radnji i mahinacija ovoga “akademika“.
Međutim, bilo šta govoriti i pisati o Čoviću a ne spomenuti i njegovog jarana “blizance rušitelje“ naše lijepe domovine Bosne i Hercegovine i njenih materijalnih vrijednosti, kao kriminalci i veliko srpsko hrvatski nacionalisti, sa svojim strankama SNSD-om i HDZ-om, odnosno guslarom Miloradom Dodikom i orguljašem Draganom Čovićem.

Zajednički su tvorci svoga carstva, nama Mostarcima, Bosancima i Hercegovcima veoma znano na kakav način, a postali sui medicinski fenomen, jer nikada od fotelja ne mogu dobiti hemeroide, jer su im čuvari Borjana Krišto, Jelka Miličevič, Željka Cvijanović i Sanja Vulić, kao i mnoge druge iz njihovoga “gudačkog“ orchestra.



Zar se može zaboraviti, da je Čović u više navrata i osuđivan, ali je dokumentacija i krivične prijave nestajale poput ptice Feniksa, a ne zaboravljamo da su i Borjana Krišto i Jelka Miličević stavljale sudsku hipoteku na sopstvenu imovinu, radi njegovog oslobađanja. Gdje su tokom svih ovih godina iste funkcionisale i napredovale, to mi izvrsno znamo.
Smiješno je i žalosno da im se sudi na lokalnim kantonalnim ili opštinskim sudovima, po principu; “Kadija te tuži, kadija te sudi“ iluzorno je i besmusleno, do nastanka pravne države, kakava nije, nažalost naša Bosna i Hercegovina.
Teško je u ovome sistemu vladanja nacionalističkih kadrova ovih stranaka, ulaziti u sve njihove mahinacije i kriminalne dosije, za šta je i najbolji primjer firme Aluminija iz Mostara, gdje je doživljena planetarna pljačka i lopovluci, sa Mijom Brajkovićem i inim, kao u sadašnjem vaktu i sa Draganom Čovićem i njegovim “cionistima“ iz Izraela.
Lukavi “otac nacije u Hrvata“ Franjo Tuđman znao je odlikovati našeg rah. babu Aliju Izetbegovića, jer su njegovi “grobari“ bili istinske ulizice svojih koalicionih partnera iz HDZ-a. A kako je izjavio: “ Aluminij je ostao kao strateški interes Hrvatske“.



Isto tako, jedan od premijera u vladi Federacije, gospodin Branković i zvanično izjavljuje: “Da riješenje pitanja Aluminija, politički kompromis stranaka SDA i HDZ-a, radi mira u kući“.
Zato, zaista nazdravimo i mi HDZ-ovci, sa našim “ocem nacije“ i bošnjačkim “grobarima ulizicama“, sa Fadilom Novalićem i Nerminom Nikšićem, cionističkim slugama, ovoga vremena.



Dakle, kao stručnjak koji je gradio Aluminij i izgradio šest velikih industrijskih objekata u našoj Jugi, padovi ovakvih giganata kao Aluminija, Sokola, Hepoka i brojnih drugih, svakako su rezultat zajedničke pljačke i kriminala kadrova ovih stranaka, sa svojim koalicionim partnerima kod Bošnjaka, zajednički su to grobari ovih firmi.
Nije im ništa drugo ni presotalo, već da zajednički “zaplaču na zidu plača u Jerusalemu“ i sve su izgledi da ih je čuo i sažalio se genocidaš Natanjahu i sa svojim kadrovima Amerom Grossom Kabirijem i dolarima, okupirao je i cjelovitu infrastrukturu Aluminija, a velike proizvodne hale “Sokola“ prisvoijio je HDZ sa Draganom Čovićem.
Dakle, opet je u igri glavni glumac i akter svih događanja i dogovora sa Novalićem i Nikšićem, upravo na ceremonije završetka agonije pada i propasti Aluminija, bez stečaja kako bi se kriminbalci iz aluminijske folije rasuli po Jadranu do Pantovčaka, Maksimira i Dewdinja, kako ne bi bilo dostupni BiH sudstvu.
Poslije plača u Jerusalemu i napisanih želja na ceduljicama, svi su izgledi da su informacije došle u prave ruke, gospodina Natanjahua, koji se pripremao da “gazi“ Palestince u Gazi i nije mogao doći na privredni sajam u Mostar, kao domaćin, ipak se sa Čovićem dogovorio o pljački i preuzimanju Aluminija, njegov izaslanik Amir Gross Kabiri.


Kao tehnički direktor na izgradnji Termoelektrane Gacko veoma sam upoznat i sa kriminalom njihovog diktatora Milorada Dodika i njegovog carstva na Dedinju u Beogradu, ali nije morao mijenjati nikakve vodotokove, kao njegov jaran Čović u Mostarskim barama na rijeci Radobolji, ali je totalno zaj..o Gačane sa drugom fazom izgradnje Termoelektrane.
Vratimo se još za trenutak price Nationala iz pera uvaženog novinara Borisa Pavelića, kada je u pitanju status magistra Dragana Čovića.

Ne upuštajući se dublje i konkretnije u ovu problematiku, ali sam izvrsno upoznat sa magistarskim studijem, istina na onome pravom Univerzitetu “Džemal Bijedić” u Mostaru, gdje sam na Mašinskom fakultetu magistriao 1984.godine, poslije svih položenih ispita za predmete, koje sam dvije godine slušao.
Isto tako, kao professor na Elektrotehničkim školama na zapadu i istoku ovoga grada, kojeg je proforma Visoki prestavnik Pedy Ešdaun proglasio “jedinstvenim“ preko jedinstvene vatrogasne jedinice u gradu, godine 2003, kao predsjednik / potpredsjednik Gradskoga vijeća primio sam na znanje da se preuzme neki prelazni Sttut grada, ali je činjenica da je uzurpiran Univerzitet, proradilo je Sveučilište i šta se u njemu dešavalo, možda zna Bog i Vatikan.
Kao profesor sam načuo da se prema željama, negdje na Širokom Brijegu u nekoj od obrazovnih institucija mogu kupiti željene diplome.
Međutim, mogu lično iskazati punu drugarsku, intelektualnu i prijateljsku podršku našem sugrađaninu, uglednom Prof. Dr. matematike Behdžetu Mesihoviću, kojeg sam upoznao i prije dolaska u grad Mostar.
Naime bili smo student, zajedničkog profesora matematike, čuvenog Dragoslava Mitrinovića na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, istina ja nešto sterija generacija.
Upoznat sam, da je student Mesihović bio izvanredan, vanserijski matematičar, koji je “gle čuda“ kao student toga fakulteta, branio svoj diplomski rad, upravo iz matematike kod ovoga profesora, sa posebnim odobrenjem.
Kao redovni professor, Univerziteta u Sarajevu i Mostaru, na raznim studijama, Profesor Mesihović je istinski pokazivao i upražnjavao sve vrline, posebno ubitačni kriterij svoga mentora Mitrinovića.
Kod njega se nije mogla dobiti ocjena, što bi stari govorili, “Niti po babi, niti po stričevini, već po pravdi Boga istinitog“, a ja bih dodao, samo po znanju.
Dakle, želim istaći sposobnost, umjeće i poštenje našeg građanina i visokog intelektualca, Profesora Mesihovića, a na meritornim organima vlasti i institucijama je svaka daljnja provjera vjerodostojnosti doku8mentacije i akademskih zvanja.
Ništa neobično, jer smo nažalost upoznati sa brojnim sramotama i brukama “visoko intelektualnih mahinacija“, tako bi se rado odrekli i mi normalni, redovni i pošteno stečenih zvanja.