Nakon promocije “Hercegovačkih priča“ na Fakultetu za crnogorski jezik na Cetinju, đe su govorili moja malenkost, i dr Boban Batrićević, i naš gost, istaknuti novinar iz BiH Sanadin Voloder, desio se težak incident. Novinar, publicista, poslenik javne riječi, napadnut je otet i ponižen u Podgorici a potom izbačen iz sopstvenog automobila. Strah, nevjericu, muk, ćutanje i gorčinu osjetio sam ja i svaki časni građanin Crne Gore. Automobil je zapaljen, a sa njim su nestale lične stvari, dokumenta, dio arhive, laptop sa brojnim bilješkama, knjige brojna izdanja časopisa “Stav.“

Osjećaj srama i gorčine zbog bestijalnosti napada, ničim izazvanog i ničim opravdanog, preplavio me. Ovo nije lice Crne Gore kakvo želimo pokazati. Devetnaestogodišnjak, spreman na sve da ispuni svoj hir i da pokaže novo, nepoželjno lice mladih u Crnoj Gori (na sreću, ne svih), odraz je poraza sistema, društva, države i politike koja trenutno vlada u Crnoj Gori.

Iskreno očekujem da se zvanična Crna Gora izvini Sanadinu Voloderu, pokazujući minimum ljudskosti u borbi za odbranu osnovnih moralnih, ali prije svega, ljudskih načela i postulata. Sanadin Voloder, koji gotovo svake nedjelje piše o Crnoj Gori u časopisu “Stav“, nije zaslužio ovakav tretman. Mediji su, doduše, prenijeli policijsko saopštenje, ali strah, lična i moralna satisfakcija, čini se, nikada neće doći. To je ono drugo lice Crne Gore, koje nije spremno suočiti se sa teretom koji nosi nova vlast. Ćutanje uvijek nosi rizik, bol i posljedice. Šta je Sanadin Voloder prolazio u tim trenucima, on sam najbolje zna. Pitanje je, šta smo mi spremni uraditi da osudimo i kaznimo ovakva strašna djela? Da li će novinari i dalje biti meta nečijih ličnih i političkih ciljeva, meta koju je najlakše ukloniti, ućutkati, poniziti i poraziti?

Sa promocije Sanadina Volodera, novinara i publiciste na FCJK-Cetinje

Najoštrije osuđujem ovaj brutalni napad. Izvinjavam se Sanadinu Voloderu u svoje lično ime i u ime onog slobodarskog dijela Crne Gore, koji nikada neće pristati na poraz od onih koji nisu dostojni ničega, a pogotovo ne onih koji ne poznaju sveti odnos prema gostima i prijateljima koji podržavaju put Crne Gore ka EU. Ne smijemo ostati nijemi svjedoci u trenucima kada se temeljne vrijednosti našeg društva dovode u pitanje. Stajanje uz Sanadina Volodera znači stajanje na strani pravde, slobode i čovječnosti. Kao zajednica, moramo pokazati da nasilje i zastrašivanje ne mogu i neće umanjiti našu odlučnost da branimo slobodu govora i pravo na siguran rad svakog novinara. Ne smijemo ostati nijemi svjedoci u trenucima kada se temeljne vrijednosti našeg društva dovode u pitanje. Ovo je poziv na buđenje za sve nas. Poziv da stanemo u odbranu ne samo Sanadina Volodera, već i svih novinara koji se suočavaju sa prijetnjama, nasiljem i zastrašivanjem u obavljanju svoje dužnosti. Podrška Sanadinu u ovom trenutku nije samo moralna dužnost, već je i simbol našeg zajedničkog otpora protiv sila koje bi da uguše slobodu izražavanja i misli.

U vremenima kada novinari postaju mete zbog svoje profesije, moramo se usprotiviti bilo kakvom obliku nasilja i zala. Novinarska sloboda temelj je demokratskog društva, a napadi na novinare direktno su napadi na slobodu svih nas. Stoga, stajemo u odbranu svetih principa slobode izražavanja i prava na sigurnost svakog pojedinca, posebno onih koji se usuđuju govoriti istinu. Džordž Orvel je govorio: “U vremenima laži, reći istinu postaje revolucionarni čin.“

Na toj večeri, Sanadin Voloder je, u sklopu svojih “Hercegovačkih priča“, govorio o snazi BiH, ali i o ljudskom odnosu prema putu Crne Gore ka Evropskoj Uniji. Njegove riječi, koje su bile pune nadom i vizijom budućnosti, oduševile su svakog prisutnog čovjeka na promociji. Njegov govor bio je svetionik razumijevanja i međusobnog poštovanja, pokazujući put kojim bi društva na Balkanu trebala da idu - put solidarnosti, međusobnog uvažavanja i zajedničkog napretka prema evropskim vrijednostima.

Par sati kasnije, nažalost, doživio je svoje razočarenje i moralni poraz - ne njegov lično, već onog, nadam se, manjinskog dijela Crne Gore, oličenog u pojedincu koji nije imao poštovanja prema njemu, njegovoj profesiji, niti prema onome što Sanadin predstavlja. Ovaj incident nije samo napad na pojedinca, već i na ideale i vrijednosti koje Sanadin promoviše - toleranciju, dijalog i razumijevanje među ljudima i narodima.

Očekujem da se zvanični politički vrh Crne Gore, uključujući Predsjednika Jakova Milatovića i Premijera Milojka Spajića, zvanično oglasi, izvinu Sanadinu Voloderu, ali i najoštrije osude ovaj gnusni čin. Važno je da državno rukovodstvo Crne Gore pokaže jasnu i nedvosmislenu podršku slobodi govora i sigurnosti novinara, kao i da se odgovorno i energično suprotstavi svakom obliku nasilja i netolerancije.

Ovo nije samo pitanje osude određenog incidenta, već stvaranje ambijenta u kojem će svaki građanin, kao i gosti ove zemlje, biti sigurni da mogu slobodno izraziti svoje mišljenje, raditi svoj posao bez straha od nasilja ili represije, i đe se različitosti poštuju kao bogatstvo našeg društva.

Ovo je trenutak za Crnu Goru da pokaže svoje istinsko lice - lice koje gleda prema budućnosti, koje je spremno da brani temeljne vrijednosti na kojima se gradi svako demokratsko društvo. Stajanjem u odbranu Sanadina Volodera, Crna Gora ne samo da brani jednog čovjeka, već i ideale pravde, slobode i humanosti. Ovo je prilika da se jasno poruči da nasilje i netolerancija nemaju mjesto u društvu koje teži napretku i integraciji u evropsku porodicu naroda.