To je ta zastava. Nastajala je u vrlo teškim uvjetima, ali smo uspjeli, kaže ugledni bosanskohercegovački historičar Enver Imamović dok, s rukavicama na rukama, vrlo oprezno dotiče gelerima izbušenu zastavu s ljiljanima, inače prvu državnu zastavu Republike Bosne i Hercegovine koja je izrađena u maju 1992. godine i istaknuta na zgradi Predsjedništva BiH.

Ekipa Anadolu zabilježila je ovaj emotivan trenutak Imamovićevog ponovnog susreta sa zastavom čiji je autor, koju je u maju 1992. godine, u ratnim okolnostima uspio odštampati, potom lično donijeti u zgradu Predsjedništva Bosne i Hercegovine gdje je prvi put istaknuta na jednoj državnoj instituciji BiH.

Na zgradi Predsjedništva zastava je bila istaknuta oko 15 dana, usljed čega je pretrpjela značajna oštećena. Imamović ju je do kraja rata čuvao u vlastitom domu, a nakon agresije predao u Historijski muzej Bosne i Hercegovine, gdje se danas čuva i jedan je od najznačajnijih eksponata. Ovih dana ustupljena je Muzeju Kaknja gdje će biti izložena povodom 1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

U razgovoru za Agenciju Anadolu (AA), koji smo obavili upravo u Muzeju Kaknja, Imamović govori o procesu nastanka državne zastave Bosne i Hercegovine, njenoj sudbini tokom agresije na BiH, ali i o značaju njenih simbola koji potvrđuju kontinuitet državnosti ove države.

Imamović je već tada bio jedan od članova stručnog tima koji je formiran u organizaciji tadašnje Skupštine Republike Bosne i Hercegovine, a na osnovu odluke donesene godinu ranije, u februaru 1991., koja se odnosi na rješenja za nova državna obilježja Republike Bosne i Hercegovine.

U stručnom timu, osim Imamovića, bili su Hasan-Mirza Ćeman, Tihomir Glavaš, Boris Nivelić, Vedran Hadžović i Zvonimir Bebek. Ovaj tim imao zadatak da na osnovu stručnih i znanstvenih principa, te dostignuća heraldike i veksikologije, kao i povijesnih činjenica iz prošlosti Bosne i Hercegovine, predloži jedno ili više rješenja koja će se zasnivati na tradiciji, posjedovati trajne vrijednosti i biti općeprihvaćena.

Tim je iznio prijedlog da se za nova državna obilježja tadašnje Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, prihvate ona iz doba srednjovjekovne bosanske samostalnosti. Ove prijedloge su tokom javne rasprave podržala prosvjetna društva “Preporod”, “Napredak” i “La Benevolencia”, dok je “Prosvjeta” odbacila takav prijedlog. Izbijanje rata spriječilo je da prijedlog uđe u skupštinsku proceduru pa je tako propao pokušaj da se predloženo rješenje državnih obilježja usvoji u mirnodopsko, prijeratno doba. Komisija se „raspala“, brojni članovi napustili Sarajevo, ostali su samo Imamović i dizajner Zvonimir Bebek.

Početak agresije na Bosnu i Hercegovinu i pružanje otpora izrodilo je hitnu potrebu za zastavom pod kojom će se svrstavati i djelovati sve domovinske snage koje su ustale protiv agresora. Imamović i Bebek tada uspostavljaju kontakt s predstavnicima Predsjedništva i Vlade Republike Bosne i Hercegovine s namjerom da se ponudi pomoć oko izrade prve nove državne zastave, koja bi barem privremeno ušla u praktičnu upotrebu. Tada je naglašeno da bi i zbog moralne podrške narodu čim prije trebalo zastavu istaknuti na zgradi Predsjedništva RBiH, u kojoj su u to vrijeme bila smještena i druga državna tijela i službe.

Imamović, koji o tome govori i u svojoj autorskoj knjizi „Korijeni Bosne i bosanstva“, pojašnjava kako je u to vrijeme glavni grad već proživljavao teške trenutke u prvim danima rata, cijela zemlja je napadnuta, i nije bilo jednostavno realizirati ovaj cilj.

„Sjećam se u kakvim uvjetima je stvarana (zastava, op.a.). Jedva smo našli ovaj komad, ovo je svila. Bilo je teško to pronaći u poharanom i opljačkanom Sarajevu. Jedva smo našli bijelo platno“, govorio je Imamović.

Saznaju da se u sarajevskom naselju Gorica nalazio grafički atelje „Linea“, u vlasništvu Salema Malovića, koji odlučuju potražiti. Tragajući za ateljeom, Imamović i Bebek bili su izloženi direktnoj snajperskoj vatri sa Jevrejskog groblja. Pronalaze Malovića, koji u teškim ratnim uvjetima, bez struje, uspijeva odštampati prvu zastavu.

Simbol nove Bosne i Hercegovine
„Donijeli smo je u zgradu Predsjedništva. Sjećam se, između ostalih, bio je prisutan Ejub Ganić (član Predsjedništva BiH, op.a.). Kada smo donijeli zastavu, i kada smo je odmotali, svi su bili ushićeni. Ejup Ganić mi je pomogao da je odmah stavimo na zgradu Predsjedništva, ispod prozora“, istakao je Imamović, naglašavajući da je to značajan trenutak za građane Sarajeva:

„Zamislite šta je značilo za stanovnike Sarajeva, koji su prolazili sve to, u takvim paklenim danima, da vide novu zastavu, simbol nove Bosne i Hercegovine.“

Za svega 15 dana, zastava je pretrpjela značajna oštećenja, izrešetana gelerima granata kojima je sa položaja srpskog agresora gađano Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i okolina. Imamović kaže kako je tada, kao iskusan historičar, osjetio da ta zastava ima snažnu simboličku vrijednost, te Ganiću predlaže da tu zastavu treba skinuti sa Predsjedništva i kako će se pobrinuti da naprave novu.

„Znao sam da će ona biti historijska vrijednost, kao što danas i jeste. Smotao sam je i bila je kod mene tokom rata, u kući. Kada je rat završio predao sam je u Historijski muzej Bosne i Hercegovine i ona je tamo, tako reći, postala prvi eksponat“, navodi Imamović.

Osim što ima snažnu simboličku vrijednost kao prva zastava istaknuta na jednoj državnoj instituciji Bosne i Hercegovine, ona je i historijski dokaz. Imamović podsjeća na snimljene telefonske upute presuđenog zločinca Ratka Mladića, koji ponavlja „Tucite Predsjedništvo“, te naglašava kako su upravo rupe od gelera na zastavi posljedica tih granatiranja Predsjedništva.

Imamović ne skriva emocije zbog činjenice da je ponovo u prilici da dotakne zastavu nakon toliko godina:

„Ona je sada ovdje, ispred nas, i kada je gledam, u meni se javljaju emocije, evo da je ponovo dodirnem, nakon toliko godina.“

Zastava države koja ima kontinuitet
Govoreći dalje o tome kako je odlučeno da ljiljan bude simbol novih državnih obilježja Bosne i Hercegovine, Imamović ističe da je to bilo vrlo osjetljivo pitanje, zbog činjenice da u državi živi više naroda. Bilo je različitih prijedloga, od boja do simbola.

Imamović, kao najstariji član stručnog tima za izradu novih obilježja Bosne i Hercegovine, tada je ostalim članovima rekao:

„Mi stvaramo zastavu obnovljene države Bosne i Hercegovine, a ona ima kontinuitet one države koja je bila prije 500 godina, koja je prije toga, dok nije bila osvojena od strane Osmanskog carstva, 600 godina bila samostalna država. I mi znamo koja su tada bila državna oblježja i koja je bila zastava.“

Tada je predložio da se nova zastava Republike Bosne i Hercegovine temelji na zastavi kakva je bila od doba srednjovjekovne samostalnosti Bosne, sa poznatim grbom. Sve to je, podvlači, temeljeno na historijskim podacima, a to su prije svega srednjovjekovni državni pečati na kojima je isti takav grb, zatim čuveni Zlatnik kralja Tvrtka koji je jedinstven u Evropi po svojoj ljepoti. Najvažnije jeste da je upravo s jedne stane tog Zlatnika grb srednjovjekovne bosanske države, iz vremena kada je Bosna ekonomski i vojno bila najmoćnija država u ovom dijelu Europe.

Na prijedlog Imamovića, prvi susret i upoznavanje javnosti Bosne i Hercegovine sa novim državnim obilježjima bilo je zapravo na plakatima za referendum o nezavisnosti, 1. marta 1992. godine. Imamović je također osmislio i sva vojna obilježja, od vojnog grba, činova, priznanja…

Izazvala iznenađenje
Govoreći o značaju ljiljana, Imamović podsjeća kako je ljiljan bio univerzalni znak u srednjovjekovnoj Europi, zatim bio poznat starim Egipćanima, starim Grcima prije 2.500 godina. Zastave i obilježja u srednjem vijeku u mnogim zemljama imale su ljiljan. Međutim, Imamović podvlači:

„Kada je Bosna u pitanju, nigdje, ni u jednoj europskoj zemlji u srednjem vijeku, ljiljan nije toliko korišten u svim sferama privatnog i javnog života koliko u Bosni, od novca, nakita, knjiga, nadgrobnih spomenika.“

Podsjeća kako je u ovom kontekstu važno napomenuti da postoji endemska vrsta ljiljana koji u cijelom svijetu raste samo na Igmanu, poznatom po nazivu „Lilium Bosniacum“. Ističe i podatak da je u Ilidži kod Sarajeva, u ruševinama jedne rimske zgrade, iskopan ulomak zemljane posude iz rimskog doba, od prije 2.000 godina, na kojoj je utisnut lik ljiljana, što je do sada najstariji nalaz ljiljana u ovom dijelu Evrope.

Imamović također navodi kako je pojava bosanske državne zastave s ljiljanima 1992. kod mnogih izazvala iznenađenje, iz razloga, kako kaže, što su mnogi od „fundamentalista“ očekivali nešto drugačije.

„Odjednom, kod tih 'fundamentalista' u Bosni i Hercegovini, nema ni zelene boje, ni polumjeseca, nego ljiljani. Oni nisu mogli to da pojme“, kazao je Imamović.

”Ukidanjem obilježja s ljiljanima 1998. napravljena velika greška”
Ukidanjem obilježja s ljiljanima 1998. godine, smatra Imamović, napravljena je velika greška, ali i nepravda, prvenstveno prema najmnogobrojnijem narodu u Bosni i Hercegovini, ali prema svima koji se osjećaju Bosancima i Hercegovcima. Podsjeća kako je uklonjena samo zastava sa ljiljanima koja je bila zvanična zastava RBiH priznate od međunarodne zajednice, dok nisu zabranjene druge dvije zastave koje su u ratu koristile neregularne jedinice za razliku od regularne Armije R BiH.

Apsurdno je što se danas u jednom dijelu Bosne i Hercegovine izdaju prekršajni nalozi zbog isticanja „ratne zastave“, na što Imamović dodaje:

„Pod čijom zastavom su počinjeni pokolji u Ahmićima i Srebrenici?“

Profesor Imamović podvlači kako je bosanska zastava s ljiljanima potpuno neutralna, te kaže:

„Riječ je o zastavi koju nijedan narod koji danas živi u Bosni i Hercegovini, bilo po nacionalnoj ili vjerskoj osnovi, ne može svojatati. To je državno obilježje, to znači obilježje države Bosne, zastava zemlje Bosne i naroda koji u njoj žive, koji smatraju da pripadaju toj zemlji, toj kulturi, toj prošlosti. A hvala Bogu, mi imamo mnogo i kod jednih i kod drugih i kod trećih, koji smatraju da će doći vremena kada će s ponosom reći: Mi smo svi Bosanci, ovo je naša zastava.“

Imamović je uvjeren da će doći vrijeme kada će se zastava s ljiljanima vratiti.

„Doći će opet vrijeme, zapamtite, kada će se ona (zastava) vratiti na velika vrata sa svojim historijskim sadržajem, iz historijskih razloga i samom svojom ljepotom i to nećemo dugo čekati. I opet će se ponovno zavijoriti na našim zgradama, a do tada ona je u našim srcima, svih onih koji vole Bosnu i Hercegovinu“, zaključuje Imamović.