Šta su to pravo, sloboda i jednakost garantirani tolikim međunarodnim Konvencijama, Ustavom svake države?!

Evo, da pitamo mi iz domena duhovnosti. Pošto nam nije jasna današnja preraspodjela pravde.

Pitamo, a umjesto titulara "pravde i pravičnosti", djela sa dunjaluka odgovaraju:
Ipak su to samo beživotna slova na papiru. Farsa i maska iza koje nad slabijima caruju nepravda i volja jačega.

Sila je sama sebi božanstvo. Interes - iznad svakog morala u koji se svijet kune.

U takvom ambijentu prognano je sve ono što je izvorno, što je istina. Ono što je od ISTINE.

U svojem ludilu i beščašću, svijet gubi lice ljudskosti i budnost razuma da bi osigurao granice puke teritorije! Kakvog li bezumlja!!!

I to granice tuđe, otete teritorije.

Agresija je sredstvo tamo gdje diplomatija nije talenat. Kada se radi o sudbini naroda, dužnost je pokazati mudrost i strpljenje jer je najvažnije ne unesrećiti nijednog čovjeka.
Ko je bolji, neka to i dokaže.

Ova planeta je osmišljena kao jedan dom, a odnosi država u njemu su poput međusobnih odnosa članova porodice. Dakle, od crne do bijele boje.

Međutim, trenutak kojem svjedočimo je mračan. Poraz svim zakonitostima koje treba da vladaju u zajedničkom domu.

Da nije gordosti, nigdje ne bi bilo zla.
Da nije zla, ljudi/narodi/države jedni bi druge prihvatali i pomagali. Ne deklarativno, već realno i konkretno.
I ne bi sve bio jedan protokol, parada lažnih osmijeha i "dobrih" namjera, čin koji treba maestralno odglumiti a po završetku činiti i biti ono što zapravo jesi.

Savjesnost i poštenje... Načela kojima nas zatrpavaju i kojih nema.

Da ima, onda se ne bi moglo raditi na istrebljenju jednog naroda. Ne bi se u tom cilju pažljivo zatirao u svakom segmentu.

Jer, bez zdravstvenih i obrazovnih ustanova, bez ekonomsko-socijalne stabilnosti, bez svojih domova, bez potomaka i u krajnjem bez svoje zemlje... šta ostaje kao njegov trag na tom prostoru?
Osiromašen, izolovan, na danonoćnom nišanu... Da je svijet u većini bolji, ne bi se tako nešto moglo dozvoliti i posmatrati. Masovno bi se lobiralo za mir. Ali, ravnodušna su srca nad genocidom u Gazi. Znači da ih ni onaj naš srebrenički genocid nije istinski dotakao.

Palestinski, muslimanski narod...

Da je druge krvi, imena i sreće ne bi bio pred istrebljenjem.
A njega ima i nema ko da zaštiti.

Pola godine gaženja humanizma koji su nam toliko obećavali izaslanici blagostanja 21. vijeka.
Pola godine i vječna sramota tekovina modernog doba koje je navodno prezrelo varvare i dostiglo maksimum svog razvoja.

Ne, nisi daleko odmakao, samoljubivi svijete.

Još uvijek padaš na testu dobra i zla.

Dvonoga lukavstva te u tamnicu vječnosti vode, u zbiru ogavne stonoge.
A nedužni civili sa svime što im je oteto - u historiji i beskraju imat će počasno mjesto.