Upravo onako kako sam i prognozirao. Izrael je izvršio propalu invaziju, vjerovatno dronovima, na teritoriju Irana i to na rođendan ajatolaha Hamneia, u rani cik zore. Osramoćeni prethodnim napadom Iranaca na teritoriju Izraela, oni su odlučili da uzvrate udarac, ali toliko traljavo da izazivaju podsmjeh i u vlastitoj kući. O tome svjedoči konstatacija izraelskog ultradesničara i važnog čovjeka u Ratnom kabinetu, kojeg smo mi stavili na listu odgovornih zločinaca u zvjerstvima nad stanovnicima Gaze/Palestine. Riječ je o Ben Gviru, koji je opisao akciju riječima „jadno“. Zašto je Izrael ovako postupio? Nagovijestio sam to u mom jučerašnjem tekstu „Kocka je bačena“. Jednostavno, zbog spasavanja vlastitog obraza u nadmetanju sa iranskim oružanim snagama. Ovakva reakcija je zapravo slijed stvari kod one strane koja je godinama zavaravala svijet o superiornosti svoje armije. Iran je opalio jutros Izraelu snažnu pljusku koja će mu dugo zvoniti u ušima. Istina, ni vojni učinak Irana nije bio spektakulran, ali je on predstavljao strategijsku pobjedu Teherana u ovom višegodišnjem nadmetanju koje nije završeno. Ovo je bio izraelski očajnički pokušaj uzvraćanja udarca u stilu „neka ne ostane na meni“, unaprijed svjesni da bez američke podrške u njihovom razračunavanju protiv 14. armije na svijetu nemaju izgleda na uspjeh. I nastaviće se slične provokacije, posebno prema iranskim proxy-ima, ali ne frontalni napad. Zna se da u usporedbi vojnih kapaciteta Izrael zaostaje za Iranom i nalazi se na 17. mjestu u svijetu.

Šta sada treba očekivati? Mislim da ovaj „leptirov let“ ne zavređuje odgovor islamske vlasti u Teheranu. Zbog propale i „jadne“ akcije, kako ju je nazvao spominjani Ben Gvir, mislim da se Iran neće baviti novom odmazdom, barem ne u ovom trenutku. Svi akteri su rekli svoje. Iran je progovorio odlučno i akteri na političkoj sceni svijeta ne mogu ignorirati Teheran već moraju uzimati u obzir njegove poruke. SAD su poodavno shvatile te vojne poruke i one su uradile jedini ispravan potez, a to je uzdržavanja od akcije na koju su uporno navođeni iz Izraela. Iranci sa svoje strane više neće odsustajati od svog nuklearnog programa u postrojenju Natans u koji su instalirali moderne centrifuge (tip IR-2m) i koji je ukopnan u planine, pa je praktično nemoguć za razaranje od strane bilo koje sile. Napredovanje iranske nuklearne tehnologije itekako uznemirava agresivni režim u Tel Avivu, a Amerikanci koji su imali talačku krizu u Teheranu prije 45 godina i neuspjeli pokušaj spašavanja talaca danas više nisu voljni praviti samoubilačke greške. Vrlo je vjerovatno da bi pokušaj udružene vojne invazije završio neuspješno po američku reputaciju. Velika sila poput Amerike ovo svakako mora integrirati u svoje procjene. Potpuno su iluzorni snovi Netanyahua da će vremenom uvući Amerikance u takvu vojnu avanturu. Izrael zna, također, da ne može u tom slučaju računati ni na direktno konfrontiranje Evropljana na svojoj strani bez obzira na njihovu političku podršku koja je nedvojbena. Najprostije, Evropljani, koje predvode Francuzi, ipak su previše zavisni od Washingtona. U budućnosti Izrael može računati samo vojnu podršku „Ujka Sama“ u isporukama oružja, ali bez američkog vojnog uplitanja u eventualni sukob sa Iranom. Naravno, u igri će ostati i dalje diplomatske akcije slabljenja iranske države, trgovinski embargo, diplomatski pritisci, ali Iran je pokazao u prošlosti da se umije odbraniti od takvih poteza ma od koga dolazili. Iran je naprosto velika zemlja koja se oslonila na vlastite mogućnosti, posebno u oblasti odbrane i danas predstavlja važan vojni faktor u svijetu.