Proteklih dana Hrvati su se zabavili biranjem svojih kandidata po prvi put u radnom dana što je neuobičajeno, ali valjda su to htjeli zbog veće izlaznost. Narod k'o narod uredno je glasao i pjenio, dok su se čelnici političkih stranaka još dok nisu otvorena glasačka mjesta počeli već da raspoređuju mjesta u političkoj piramidi. Ali, račune su im poremetili rezultati izbora. Među njima je naročitu ulogu igrao predsjedmik Republike Zoran Milanović, koji je htio iz fotelje predsjednika Republike da predvodi svoju nekadašnji SDP, a da pri tome ne podnese ostavku na poziciju nominalno prvog čovjeka u zemlji. Ustavni sud, koji jeste popunjen hadezeovcima, pa je prema tome neobjektivan, reagirao je najmanje dva puta. Prvi put 18. marta upozorio je predsjednika Zorana Milanovića i Socijaldemokratsku partiju (SDP) da ovaj treba prethodno podnijeti ostavku ako želi da učestvuje na izborima. U svojim izjavama i učestvovanjem u kampanji bez da je podnio ostavku na mjestu predsjednika Republike, doveo je sebe, kako je zaključio Ustavni sud 19. aprila, da ne može biti mandatar za sastav buduće vlade, niti hrvatski premijer, jer je uočeno (uz tri drugačija glasa u Ustavnom sudu) da je on stalno kršio upozorenja Ustavnog suda od 18. marta ponavljajući da on u kampanji nastupa kao budući predsjednik vlade. Dio opozicionih stranaka oštro je kritizirao ovu odluku smatrajući da se Ustavni sud svrstao uz bok HDZ-a, a sam Milanović je ovo komentirao kao „pripremu državnog udara“. Dosadašnji premijer Andrej Plenković (HDZ) zasada se uglavnom ne oglašava. Po svemu sudeći on predano i tiho radi na formiranju nove vlasti, što će biti izuzetno teško s obzirom na činjenicu da nijedna politička stranka nema iza sebe komfornu većinu da sama formira vladu. Jer za to treba 76 ruku i zasada se ne vidi ko bi mogao da predvodi vladu. HDZ jeste relativni pobjednik izbora, osvojio je 61 mjesto, Domovinski pokret ima 14 mandata i nalazi se iza HDZ-ove i SDP-ove koalicije i treća je opcija po broju zastupnika u Saboru. Sada je u toku tajna kombinatorika, iako se javno u Domovinskom pokretu brane da ni s kim još nisu razgovarali. Po svemu sudeći premijer Plenković želi izbjeći Domovinski pokret koji je desno od HDZ-a. On bi radije išao sa liberalima u proces formiranja vlasti. Plenkovićev HDZ je osvojio 61 mjesto i ima još osam zastupnika manjina, to znači 69 mjesta. Neki kalukuliraju da bi mogao dobiti podršku IDS, Fokusa i Nezavisne platforme Sjever Matije Posavca pa da ih ove političke snage podrže makar iz saborskih klupa. Čini mi se to kao neizvodljiva mogućnost, posebno što se IDS-a tiče. Teško bi ovo podržali njihovi birači čak i po cijenu sprečavanja radikalne desnice da postanu dio vlasti u Banskim dvorima.U Hrvatskoj će biti jako teško formirati vladu, čak i da HDZ-u pođe za rukom da napravi ovakvu čini mi se nemoguću kalkulaciju, izuzev ako ne dođe do kupovine glasova među nezadovoljnicima u Domovinskoj stranci i još nekim partijama. Kako je u politici sve moguće ne bi me iznenadio pronalazak i ovakvog rješenja, a moguće je da praksa bude i belgijsko dugotrajno traženja prihvatljive opcije u formiranju vlade.

Postavlja se onda pitanje kakvu politiku Zagreba treba očekivati prema Bosni i Hercegovini. Ona je sa Andrejom Plenkovićem bila loša, iako su nas neki iz „trojke“ pokušavali uvjeravati kako nam je njegov HDZ presudno pomogao u pregovorima sa Evropskom unijom, pri čemu su zaboravili da kažu šta se dešavalo prije toga, kako je fomirana vlast i slično. Zahvaljujući vezama Plenkovića u Bruxellesu on je uveo HDZ kao odlučujući faktor u Bosni i Hercegovini. Hrvatskoj politici, međutim, još nije pošlo za rukom uvesti izborni zakon po mjeri i konceptu HDZ-a. Pri tome je „trojka“ imala izuzetno blijed učinak. Za ovo vrijeme teško su se suprotastavljali osionom Zagrebu. Iz čestih susreta Grlić-Radmanovića i Konakovića naslušali smo se nekritičkih zahvalnosti za sve što je Zagreb učinio da nas „uvedu“ u predsoblje Bruxellesa. Ne treba gajiti iluziju da bi pritisak na Bosnu i Hercegovinu oslabio kada bi vlast dobio SDP odnosno Milanović ili neka lijeva vlada koju bi podržavao Milanović. Čini mi se da bi ta priča bila još puno gora od „hadezeove“, a sa učešćem Domovinskog pokreta ona bi bila tek ultraradikalna. Moguće je, pak, da će rješenje biti u raspisivanju novih izbora, ali to je krajnja varijanta.

Bez obzira ko god preuzme vlast u Banskim dvorima Bosna i Hercegovina mora biti spremna braniti svoju poziciju građanske države. Svaka varijanta koju predlože hrvatske i srpske snage u BiH, koje su, da se ne lažemo, u kolonijalnom položaju svojih gospodara u Zagrebu i Beogradu, za većinu stanovnika nisu dobro rješenje. Prema tome, treba izdržati napade koji još nisu gotovi. Srpski jastrebovi predvođeni Aleksandrom Vučićem kažu da je bio zločin u Srebrenici, ali ne i genocid i pričaju takve laži cijelom svijetu da im niko ne vjeruje osim Rusije, Venecuele, Sjeverne Koreje, Mađarske. Toliko su uvjereni u ovu laž da je podanik Beograda Milorad Dodik „zaboravio“ priču o genocidu koju je pričao tako uvjereno do samo prije samo nekoliko godina.