Nije bilo nimalo prijatno slušati iskrenu ispovjest gospodina Feđe Štukana, vezanu za njegovu ovisničku, drogerašku, golgotu koju je, kao jedan od zaista rijetkih preživo i srećom okončao. U televizijskoj emisiji, ovaj veoma popularni bosanskohercegovački glumac, inače poznat filmskoj publici širom regije, govorio je iz pozicije konzumenta o pogubnosti svih opijata zbog kojih je on svoj život, doslovno, bio doveo u pitanje. Ali, njegova zaključna tvrdnja da je alkohol najveće zlo, veće čak i od kokaina, ekstazija i heroina, zaista je morala šokirati gledateljstvo! Iznad naših glava je sigurno ostao veliki upitnik. Da li je zaista tačna tvrdnja ovog čovjeka, jednog od rijetkih sretnika koji se uspio iščupati iz kandži drogeraške pošasti današnjice? A, ako je tačno to što je on rekao, zašto su onda alkoholna pića dostupna kupcima i to bez ikakvog javnog upozorenja ili bar napomene o njihovoj štetnosti i pogubnosti?

Moje djetinjstvo provedeno na Vratniku, jednom od najljepših dijelova grada Sarajeva, opjevanog i prepoznatljivog po kaldrmisanim sokacima i zelenim mahalskim bašćama, bilo je pomućeno scenama koje su se znale dešavati u tadašnjim „granapima“, današnjim prodavnicama. Udate žene, često sa djetetom u naručju i promjenjljivim brojem one djece koja su se rukicama držala za njihove kućne haljine, ubjeđivale su trgovca da im da još jedan mjesec „fasungu“, namirnice, na veresiju, to jest na već dva, tri puta prekršeno obećanje da će prethodno zaduženje uredno platiti. Razlog što su te nesretne majke, počesto sa modricama na licu koje su svjedočile kako je završila bračna nesuglasica, dolazile u tako ružnu situaciju da mole za brašno, ulje i šećer, ono osnovno što im treba da prehrane svoju djecu, bio je to što su njihovi muževi svoju mjesečnu zaradu, propili! U zadimljenim kafanama i konobarskim novčanicima je ostajao znoj, rad i trud pomenutih ljudi, a njihovi potomci, odrasli u oskudici i neimaštini, po pravilu još maloljetni, odlazili su životnim steranputicama i postajala delikventi svih vrsta. Njihova odredišta najčešće bili popravni domovi, zatim zatvori u zemlji i inostranstvu, a nekima je krajnja destinacija bio i sam Goli otok!

Statistika je neumoljiva nauka koja govori samo brojevima i procentima, a ona alkohol prepoznaje kao uzročnika ogromnog broja saobraćajnih nesreća, povreda na radu, tuča, ubistava i samoubistava, nasilja u porodici, rušenja brakova i zbog rastave roditelja, groznim posljedicama na psihu djece. Ta pošast, veoma često, na društveno dno dovodi i slavne glumce, sportiste, pjevače i mnoge druge...
Pa zašto izostaju društvene preventivne akcije, tipa zabrane korištenja duhanskih proizvoda i visokih poreza na promet istim? Odgovor je veoma jednostavan. Bez obzira na društveno uređenje, svaka vlast voli više da ima pijane, nego trijezne podanike jer sa njima je mnogo lakše manipulisati. Alkohol i razum su nespojivi. Pijan čovjek ne razmišlja racinalno i veoma je podložan podčinjavanju medijskim prevarama i podvalama. Kako u miru, tako i u ratu. Govoriti o nekoj karakternoj dosljednosti u pijanstvu je čista glupost. Dokaz tome je i sam bošnjački narod. Njegovo dostojanstvo, ponos i čednost, o kome su kroz vijekove sa oduševljenjem i divljenjem pisali putopisci poput Evlije Čelebija, Antuna Hangija, Ludvika Kube i mnogih drugih, ugašeno je, doslovno udavljeno u potocima alkohola, proizvedenog u prije svega dvije novosagrađene sarajevske pivare, locirane na Grbavici i Bistriku! Na taj način je Bošnjak odvojen od svoje vjere, od islama i više nije predstavljao nikakav problem okupatorima njegove zemlje Bosne. Tako pijanom, bilo mu je lahko zabraniti da naziva bosanskim, svoj maternji jezika i precrtati mu vjekovno vlastito ime, Bošnjak! Prikrivanje i falsifikovanje bogate historije vatana prepušteno je kvazi stručnjacima iz komšiluka i susjedstva! Ovaj izbehućeni narod zato i danas pjeva o narezanoj stelji (suhom mesu) i rakiji, sa dodatkom meraka pušenja „trave“, odnosno marihuane i šalje u tri materine onoga ko mu kvari ćejf i budi ga iz sna pijanstva, paleći televiziju na kojoj su vijesti. I na ostalim bošnjačkim životnim poljima vidljivo je da se, prije svega zahvaljujući pivi i rakiji, generacijama nije odmaklo od poruke one i dan danas „napredne“ narodne pjesme i njenih stihova ofarbanih bojama duge koji glase: „Neka ljubi ko god koga hoće“. A, i njih je mogla osmisliti samo pijana glava.

Svjedočili smo sa druge strane i mostruoznom zlu srbijanskih hordi tokom zadnje agresije i počinjenog genocida! Malo je među tim katilima bilo onih trijeznih koji su klali, palili, silovali i pljačkali. I dan danas gledamo kako se manipuliše istinom o bliskoj prošlosti koja se piše uz potoke ispijene čarapanske rakije, jer niko normalan ne bi mogao stati iza takvih laži, nebuloza i nezaobilazne poruke da ćemo se još ćerati!

Najbolji učitelj i posljednji Božiji poslanik, Muhammed a.s. u jednom od svojih hadisa rekao je nespornu istinu, da je alkohol majka svih zala! Zar i mi nismo, zajedno sa Feđom Štukanom, teoretski i praktično, svjedoci apsolutne tačnosti ove njegove konstatacije!?