Pisana rijec
Nijaz Salkić, Alija Brkanić Gluhović, Eset Muračević i Sabahudin Šehić
U Vogošći promovisana nova knjiga Eseta Muračevića
MOGU NAM UZETI ŽIVOT ALI NE MOGU DUŠU
|
|
Autor: Bošnjaci.Net
Objavljeno: 07. May 2024. 16:05:13
U okviru obilježavanja ovogodšne manifestacije “Odbrana Bosne i Hercegovine-Igman 2024 - Od dana nezavisnost do Dana državnosti” i obilježavana Dana logoraša Općine Vogošća, u Vogošći je promovisana nova knjiga Eseta Muračevića “Mogu nam uzeti živote ali ne mogu dušu”. Ovo jeste projekat u kojem se, na osnovu dokumenata, ličnih saznanja i izjava drugih sudionika govori o stradanju Bošnjaka u agresorskim logorima u Vogošći tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata u BiH 1992-1995.godine u koje su, pored vogošćana, bili prisilno zatočeni i građani llijaša, Hadžića, Visokog, Sokoca, sarajevskih općina Centar, Novi Grad, llidža...
O ovom projektu, kao promotor, govorio je Alija Gluhović, podpredsjednik Općinskog vijeća Vogošća, te Nijaz Salkić i Sabahudin Šehić, koji su sa autorom bili prinudno zatočeni u agresorskim logorima na području Vogošće, a koji su, vrlo emotivno, govorili o torturama kroz koje su prolazili tokom svog zatočenja. Evo šta je o autoru i njegovom djelu rekao Alija Gluhović:
-Eset Muračević je decenijama jedan od najprepoznatljivijih i najpoznatijih stanovnika općine Vogošća. Čovjek je to nevjerovatne biografije. Cijeli njegov život je podloga za scenario jednog uzbudljivog igranog filma. Još sredinom osamdesetih godina 20-tog stoljeća pisao je ozbiljne novinarske tekstove za tiražne novine tadašnje Jugoslavije. Bio je jedan od prvih novinara koji je u to doba otkrivao privredni kriminal i brojne afere, te razotkrivao pšripadnike četničkog pokreta iz perioda NOB-a. Objavio je više knjiga poezije u vrijeme kada na području općine Vogošća skoro da nije bilo onih koji smo mogli nazivati pjesnicima i književnicima, a kao autor pjesama sarađivao sa poznatim kompozitorima i folk zvijezdama u regionu. Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu zatekla ga je u vogošćanskom naselju Svrake, gdje je 4. maja 1992. godine, od strane velikosrpskog agresora i njegovih pomagača iz Republike Bosne i Hercegovine, uhapšen i prinudno ztočen u njihov logor „Kasarna JNA“ u Semizovcu, a potom prebačen u logor „Bunker“ kod pansiona „Kon-Tiki“ u Vogošći. U logor „Planjina kuća“ u Svrakama prebačen je 11. avgusta 1992. godine odakle je 5. decembra iste godne izveden na prisilni rad na brdo Žuč kod Sarajeva. Korišten je kao „živi štit“ iz kojeg je prebjegao na slobodnu teritoriju pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegvine. Njegov filmski bijeg od agresora, kad granata ubija zločince, a on sa još jednim sapatnikom iz logora ostaje sam i uspjeva doći na slobodu, bio je jedan od važnih detalja uspješnog oslobađanja Kote 850 na Žuči jer su obavještajni podaci koje je donio o snagama i rasporedu neprijatelja bili presudni da se oslobodi do tada neosvojiva kota. I umjesto da traži izmještanje u treće zemlje, Eset isti dan kreće u borbu s puškom u ruci.
Tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, kao pripadnik “1.mehanizovane brigade” te “1. slavne motorizovane”, kasnije “111. viteške brigade” Armije Republike Bosne i Hercegovine, tri puta je teže ranjavan. Ratni je vojni invalid.
Nemjerljiv je njegov doprinos u traženju posmrtnih ostataka osoba koje su tokom minulog rata ubijene u agresorskim logorima na području Vogošće, te lociranju i izvođenju pred lice pravde onih koji su tokom minulog rata činili zločine. Autor je kapitalne knjige „Ubijene i nestale žrtve zločina u Vogošći 1992-1995.“ koju je 2001. objavio „Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu i koautor prvog dokumentarnog filma „Posljednji krug“ o zločinima nad građanima Vogošće tokom agresije na našu zemlju 2003.godine.
Eset Muračević je bio jedan od važnijih svjedoka pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu. Njegovo svjedočenje u procesu protiv Radovana Karadažića, vođe pobunjenih bosanskih Srba osuđenog na doživotnu kaznu zatvora, smatra se sa aspekta dokazivanja optužnice, jednim od najkorisnijih. O Esetu Muračeviću su pisali brojni poznati svjetski mediji, a jedan od najpoznatijih svjetskih ratnih novinara Roy Gatman, odao mu je posebno priznanje kada ga je pozvao da bude promotor njegove knjige „Svjedok genocida“, za koju je dobio više velikih svjetskih priznanja. Eset je svjedočio i pred Sudom Bosne i Hercegovine u procesu protiv više ratnih zločinaca među kojima su Jovana Tintor, Branko Vlačo... Svaki put svjedočio je časno, istinito gledajući zločince u oči. Jevreji su nakon holokausta, najvišim činom izdaje smatrali one koje su odbijali da svjedoče o svojoj golgoti. Smatrali su to amnestijom zločinaca i zločinačkog poduhvata. Nažalost, i na našim prostorima imamo slučajeve da oni koji su svjedočili ili koji bi trebali svjedočiti, značajno su pomogli zločincima tokom suđenja. Znamo da to boli Eseta, a i druge njegove sapatnike koji decenijama biju tešku bitku za istinu. I zbog toga ovaj neumorni čovjek zaslužuje naklon svih nas. Kraj uzbudljive filmske biografije Eseta Muračevića, sigurno bi bio slučaj, kada nakon svega, u dalekoj Arizoni u Americi 2023. locira Sinišu Đurđića, jednog od srpskih stražara iz logora “Bunker”, te sa još četvoricom svojih sapatnika, o njegovim zločinima, svjedoči pred sudom u Americi. Zločinac Đurđić osuđen je u Americi na pet godina i deset mjeseci zatvora zbog imigracione prevare prilikom ulaska u Sjedinjene američke države. Čeka ga izručenje našoj zemlji gdje će odgovarati za zločine koje je počinio. Neki će, po onoj jevrejskoj tezi o izdaji, možda i tada izdati, ali na našu veliku sreću postoji Eset i ljudi oko njega, koji izdati ne znaju.
Knjiga koju danas promovišemo po obimu jeste mala. No, po sadržaju, očito, nije. U njoj će čitaoci lako pronaći sebe, prepoznati tragove svojih života, tragove onog kroz šta su i sami prolzili a eto, nisu se usuđivali o tome javno progovoriti.
“Na žrtve se vrše otvoreni ili prikriveni pritici kako bi one to jeste žrtve zarad budućnostim zajedničkog življenja, povratka i pomirenja, oprostili, zaboravili ili barem prestali svjedočiti o zločinima nad sobom”, napisao je autor na korici ove knjige. Međutim, ako se takvo nešto ne čini, mlade generacije koje u školskim klupama ne uče o događajima iz naše bliske prošlosti, pogotovo iz perioda odbrambeno-oslobodilačkog rata u BiH 1992.-1995. godine, neće imati prilike da se napoje istinom kojom će se, bez poziva na osvetu, boriti protiv onih koji bi opet da našu zemlju rasture i odvedu u nestanak.
Nesumnjivo, ovo je knjiga koja zaslužuje da se nađe pred čitaocima, pred najpoštenijem sudu, sudu javnosti, koji će autora ali i neke druge koji pođu njegovim stopama ohrabriti, da se nastave kretati stazom na kojoj će stvarati slične priče i pretakati ih u nove knjige.
O ovom projektu, kao promotor, govorio je Alija Gluhović, podpredsjednik Općinskog vijeća Vogošća, te Nijaz Salkić i Sabahudin Šehić, koji su sa autorom bili prinudno zatočeni u agresorskim logorima na području Vogošće, a koji su, vrlo emotivno, govorili o torturama kroz koje su prolazili tokom svog zatočenja. Evo šta je o autoru i njegovom djelu rekao Alija Gluhović:
 |
-Eset Muračević je decenijama jedan od najprepoznatljivijih i najpoznatijih stanovnika općine Vogošća. Čovjek je to nevjerovatne biografije. Cijeli njegov život je podloga za scenario jednog uzbudljivog igranog filma. Još sredinom osamdesetih godina 20-tog stoljeća pisao je ozbiljne novinarske tekstove za tiražne novine tadašnje Jugoslavije. Bio je jedan od prvih novinara koji je u to doba otkrivao privredni kriminal i brojne afere, te razotkrivao pšripadnike četničkog pokreta iz perioda NOB-a. Objavio je više knjiga poezije u vrijeme kada na području općine Vogošća skoro da nije bilo onih koji smo mogli nazivati pjesnicima i književnicima, a kao autor pjesama sarađivao sa poznatim kompozitorima i folk zvijezdama u regionu. Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu zatekla ga je u vogošćanskom naselju Svrake, gdje je 4. maja 1992. godine, od strane velikosrpskog agresora i njegovih pomagača iz Republike Bosne i Hercegovine, uhapšen i prinudno ztočen u njihov logor „Kasarna JNA“ u Semizovcu, a potom prebačen u logor „Bunker“ kod pansiona „Kon-Tiki“ u Vogošći. U logor „Planjina kuća“ u Svrakama prebačen je 11. avgusta 1992. godine odakle je 5. decembra iste godne izveden na prisilni rad na brdo Žuč kod Sarajeva. Korišten je kao „živi štit“ iz kojeg je prebjegao na slobodnu teritoriju pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegvine. Njegov filmski bijeg od agresora, kad granata ubija zločince, a on sa još jednim sapatnikom iz logora ostaje sam i uspjeva doći na slobodu, bio je jedan od važnih detalja uspješnog oslobađanja Kote 850 na Žuči jer su obavještajni podaci koje je donio o snagama i rasporedu neprijatelja bili presudni da se oslobodi do tada neosvojiva kota. I umjesto da traži izmještanje u treće zemlje, Eset isti dan kreće u borbu s puškom u ruci.
Tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, kao pripadnik “1.mehanizovane brigade” te “1. slavne motorizovane”, kasnije “111. viteške brigade” Armije Republike Bosne i Hercegovine, tri puta je teže ranjavan. Ratni je vojni invalid.
Nemjerljiv je njegov doprinos u traženju posmrtnih ostataka osoba koje su tokom minulog rata ubijene u agresorskim logorima na području Vogošće, te lociranju i izvođenju pred lice pravde onih koji su tokom minulog rata činili zločine. Autor je kapitalne knjige „Ubijene i nestale žrtve zločina u Vogošći 1992-1995.“ koju je 2001. objavio „Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu i koautor prvog dokumentarnog filma „Posljednji krug“ o zločinima nad građanima Vogošće tokom agresije na našu zemlju 2003.godine.
 |
Eset Muračević je bio jedan od važnijih svjedoka pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu. Njegovo svjedočenje u procesu protiv Radovana Karadažića, vođe pobunjenih bosanskih Srba osuđenog na doživotnu kaznu zatvora, smatra se sa aspekta dokazivanja optužnice, jednim od najkorisnijih. O Esetu Muračeviću su pisali brojni poznati svjetski mediji, a jedan od najpoznatijih svjetskih ratnih novinara Roy Gatman, odao mu je posebno priznanje kada ga je pozvao da bude promotor njegove knjige „Svjedok genocida“, za koju je dobio više velikih svjetskih priznanja. Eset je svjedočio i pred Sudom Bosne i Hercegovine u procesu protiv više ratnih zločinaca među kojima su Jovana Tintor, Branko Vlačo... Svaki put svjedočio je časno, istinito gledajući zločince u oči. Jevreji su nakon holokausta, najvišim činom izdaje smatrali one koje su odbijali da svjedoče o svojoj golgoti. Smatrali su to amnestijom zločinaca i zločinačkog poduhvata. Nažalost, i na našim prostorima imamo slučajeve da oni koji su svjedočili ili koji bi trebali svjedočiti, značajno su pomogli zločincima tokom suđenja. Znamo da to boli Eseta, a i druge njegove sapatnike koji decenijama biju tešku bitku za istinu. I zbog toga ovaj neumorni čovjek zaslužuje naklon svih nas. Kraj uzbudljive filmske biografije Eseta Muračevića, sigurno bi bio slučaj, kada nakon svega, u dalekoj Arizoni u Americi 2023. locira Sinišu Đurđića, jednog od srpskih stražara iz logora “Bunker”, te sa još četvoricom svojih sapatnika, o njegovim zločinima, svjedoči pred sudom u Americi. Zločinac Đurđić osuđen je u Americi na pet godina i deset mjeseci zatvora zbog imigracione prevare prilikom ulaska u Sjedinjene američke države. Čeka ga izručenje našoj zemlji gdje će odgovarati za zločine koje je počinio. Neki će, po onoj jevrejskoj tezi o izdaji, možda i tada izdati, ali na našu veliku sreću postoji Eset i ljudi oko njega, koji izdati ne znaju.
Knjiga koju danas promovišemo po obimu jeste mala. No, po sadržaju, očito, nije. U njoj će čitaoci lako pronaći sebe, prepoznati tragove svojih života, tragove onog kroz šta su i sami prolzili a eto, nisu se usuđivali o tome javno progovoriti.
 |
“Na žrtve se vrše otvoreni ili prikriveni pritici kako bi one to jeste žrtve zarad budućnostim zajedničkog življenja, povratka i pomirenja, oprostili, zaboravili ili barem prestali svjedočiti o zločinima nad sobom”, napisao je autor na korici ove knjige. Međutim, ako se takvo nešto ne čini, mlade generacije koje u školskim klupama ne uče o događajima iz naše bliske prošlosti, pogotovo iz perioda odbrambeno-oslobodilačkog rata u BiH 1992.-1995. godine, neće imati prilike da se napoje istinom kojom će se, bez poziva na osvetu, boriti protiv onih koji bi opet da našu zemlju rasture i odvedu u nestanak.
Nesumnjivo, ovo je knjiga koja zaslužuje da se nađe pred čitaocima, pred najpoštenijem sudu, sudu javnosti, koji će autora ali i neke druge koji pođu njegovim stopama ohrabriti, da se nastave kretati stazom na kojoj će stvarati slične priče i pretakati ih u nove knjige.
