JANUAR 27 AUSCHWITZ – HOLOKAUST
MAJ 15, PALESTINA – NAKBA
JULI 11, SREBRENICA – GENOCID

Auschwitz je simbol terora, genocida i Šoa. Napravili su ga Nijemci 1940. godine u predgrađu Oswiecima, poljskog grada koji su nacisti pripojili Trećem Rajhu. Ime mu je promijenjeno u Konzentrationslager Auschwitz, kao najveći centar za "Endlösung der Judenfrage" (Konačno rešenje židovskog pitanja. tj., nacistički plan za istrebljenje Židova iz Europe).

Nacisti su u Auschwitzu – Holokaustu ubili više od milion, a diljem Europe oko šest miliona Židova. Ove, 2024. godine svijet je s dužnim poštovanjem prema židovskim žrtvama obilježio 79. godišnjicu oslobađanja Auschwitza na dan 27. januara 1945. godine. Tim povodom usvojen je krik „Never Again“ (“Nikad više“), koji nažalost nije ispoštovan.

Palestina je, ni kriva ni dužna, platila krvavu cijenu europskog – nacističkog grijeha prema Židovima, tako što je 1948. godine Europa – prije svih Velika Britanija, osigurala „trijumf“ Židovima u Palestini na nesreći – „Nakbi“ etničkom štićenju drugog naroda – nedužnih Palestinca.

Srebrenica je treća crna mrlja na savjesti čovječanstva u dvadesetom stoljeću, gdje je srpska vojska počinila genocid nad Bošnjacima – muslimanima, ubivši najmanje 8372 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Ovih dana, možda baš danas, nakon tri decenije od Genocida u Srebrenici, UN donosi Rezoluciju “Međunarodni Dan priznanja i sjećanja na Genocid u Srebrenici 1995”. Ova Rezolucija je veoma važna jer se time 11. juli proglašava kao svjetski dan sjećanja na Genocid u Srebrenici te "osuđuje bez rezerve svako poricanje genocida u Srebrenici kao historijskog događaja i poziva države članice da očuvaju utvrđene činjenice, uključujući i kroz svoje obrazovne sisteme, razvijanjem odgovarajućih programa, također u znak sjećanja, u cilju sprječavanja poricanja i iskrivljavanja činjenica, te pojave genocida u budućnosti".

***
Za razliku od Holokausta u Auschwitzu i Genocida u Srebrenici, Nakba u Palestini je tek prošle 2023. godine dobila od UN-a priznanje prepoznatljivog dana 15. maja, kao dana solidarnosti sa palestinskim narodom i sjećanja na Nakbu – nesreću, uzrokovanoj ljudskom zlotvorskom rukom. (Moj prijevod arapske riječi „Nakba“ je „Nesreća“, a ne „katastrofa“, jer židovski krvavi „trijumf“, kojeg je osigurala Europa za svoj grijeh nad europskim Židovima nije ubila ni vjeru ni nadu palestinskim prognanicima da se vrate svojim domovima o čemu svjedoče ključevi od njihovi oduzetih domova, koje nose na prsima).

Palestinska „Nakba“ je „nesreća“, koja nije prirodna, već vještački uzrokovana ljudskom zlotvornom rukom. Lijek za ovu vrstu „nesreće“ je povratak prirodnom stanju stvari, a to znači pravo na samoopredjeljenje palestinskog naroda u Palestini te pravo na nezavisnu i suverenu palestinsku državu, koja hoće i može koegzistirati s državom Izrael u miru i sigurnosti unatoč svemu.

Nažalost, Izrael to ne želi uz pomoć Europe i općenito Zapada, koji nikako da shvati da nije moguće jedan cijeli narod izmjestiti iz njihovih prirodnih domova na račun vještačkog naseljavanja drugog naroda.

Izrael želi apsolutnu dominaciju ne samo u Palestini, već na cijelom Bliskom istoku. To, naravno, nije moguće, o čemu svjedoči trenutna osmomjesečna borba Davida – Palestinaca i Golijata – Izraela u Pojasu Gaze, borba koju sve više prepoznaje savjest čovječanstva, kao legitimni način za palestinsko oslobađanje od izraelskog Genocida, kao što je bilo oslobađanje Auschwitza od nacističkog Holokausta.

O izvjesnom trenutnom izraelskom genocidu nad Palestincima svjedoče brojke od najmanje 34.943 ubijenih Palestinaca i 78.572 ranjenih u izraelskoj ofanzivi na Pojas Gaze od 7. oktobra prošle godine.

Na nesreću – nakbu, Izrael će danas, na 15. maj, proslavljati svoju pirovu pobjedu – (trijumf), dok će se Palestinci u šatorima i pod ruševnima u Pojasu Gaze i širom Palestine sjećati svojih šehida od 1945. do 2024. i čekati sunce slobode u vjeri i nadi da će istina preživjeti, da će pravda pobijediti te da će pravedni mir i sigurnost u Svetoj Zemlji zavladati.

Bilo bi sasvim prirodno i logično da se današnji dana – 15. maj u našoj Bosni obilježava kao sjećanje na palestinsku „Nakbu“ i to baš u Potočarima – Srebrenici, kako bi na taj način baš mi Bošnjaci – muslimani poslali poruku svijetu, posebno našoj braći po zajedničkom nam duhovnom ocu Ibrahimu Alajhisselam - Palestincima i Židovima da je bolja opcija „Sveti Mir“, nego „Sveti Rat“, da je bolje rješenje „Pravedni Miri“, nego „Pravedni Rat“, te da je bolje imati umijeće za „Mir“ nego umijeće za „Rat“.

Dragi moji Bošnjaci i Bošnjakinje ma gdje bili,
Dok ta svijest ne proradi kod svih nas, danas na ovaj 15. maj, 2024. godine, na dana sjećanja na palestinsku „Nakbu“, želim podijeliti s vama PALESTINSKI CVIJET SJEĆANJA NA „NAKBU“, kojeg je uradilo Udruženje „Gračaničke kere“ iz Gračanice.

Cvijet je izraz sjećanja na „Nakbu“ 15. maja 2024. god., te bratsko suosjećanje sa žrtvama genocida palestinske djece u Pojasu Gaze.

Palestinski cvijet ima četiri boje palestinske zastave: crnu, crvenu, zelenu i bijelu, ima tri lista – crni, crveni i zeleni, koji imaju po pet latica svaki što ukupno čini petnaest latica kao podsjetnik na petnaesti maj – dan sjećanja na „Nakbu“.

Crna boja simbolizira palestinsku „Nakbu“!
Zelena boja simbolizira palestinski otpor izraelskoj okupaciji!
Crvena boja simbolizira nevinu krv palestinskih šehida!
Bijela boja u sredini cvijeta, kao sjeme cvijeta, simbolizira palestinsku čežnju za slobodom!

Nj.E. Rezeq Namoora Ambasador Države Palestine prima Palestinski cvijet

إِذا الشَّعْبُ يوماً أرادَ الحياةَ
Kad narod ima volju za životom!

فلا بُدَّ أنْ يَسْتَجيبَ القدرْ
I sudbina se mora tome prilagoditi!

ولا بُدَّ للَّيْلِ أنْ ينجلي
I tamna noć mora se u svjetlo dana pretvoriti!

ولا بُدَّ للقيدِ أن يَنْكَسِرْ
I okovi okupacije moraju se slomiti!

Selam palestinskim borcima za slobodu!
Rahmet šehidima Gaze!
Hvala svima u svijetu koji dižu svoj glas protiv genocida i pedocida u Gazi!
Free, Free, Free Palestine!